Kroz splitski Hajduk prodefiliralo je mnogo igrača i trenera, priznatih i trofejnih, ali samo je nekoliko igrača ostalo upamćeno kod navijača Hajduka, a da su splitskom klubu poklonili samo jednu godinu nastupanja za prvu momčad. Dva igrača iz nedavne prošlosti zasigurno spadaju u tu skupinu: Stanko Bubalo i mdash; Mario Pašalić. Stoga ne treba čuditi da je među glavnim sportskim pitanjima zadnjih mjeseci u Splitu što to mladi Pašalić treba učiniti da bi dobio poziv u reprezentaciju Hrvatske.
No, krenimo redom…
Mario Pašalić trenutno prolazi kroz najbolje dane svoje igračke karijere te je svojim pogocima i nastupima uvelike pridonio ostanku svog Elchea u prvorazrednom društvu španjolskog nogometa. U svojoj debitantskoj sezoni u Hajduku istaknuo se sa 11 prvenstvenih pogodaka uglavnom ulazivši u prilike iz “drugog plana”, a tu odliku nakon početnog vremena aklimatizacije počeo je pokazivati i u Elcheu, u kojem se nalazi na posudbi iz londonskog Chelsea.
U ovoj sezoni do sada (3 kola prije kraja) je upisao 28 nastupa (4 ulaska s klupe) uz preko 2000 minuta te dodao i 3 pogotka u jednoj od najjačih liga svijeta. Dobra forma Elchea u zadnjih mjesec dana (4 pobjede, 2 poraza i neodlučeni rezultat), kojom je i osiguran ostanak u BVBA ligi i sljedeće sezone, omogućila je i više prilika za postizanje pogodaka i za Pašalića, pa je tako Mario pogađao mreže Cordobe, Deportiva i Malage. Posebno se ističe pogodak protiv Malage kojim je Elche i matematički osigurao ostanak u ligi, a Marijev zgoditak bio je odlučujući u 2:1 pobjedi njegove momčadi. Podatak o postignutim golovima treba gledati i kroz prizmu prosječnog broja udaraca po utakmici mdash; Mario je u sezoni 2014./2015. na vrata protivnika pucao jednom po utakmici. Zanimljiv je i podatak da je Mario u debitantskoj sezoni u Španjolskoj postigao više pogodaka od Luke Modrića koji se u posljednje dvije sezone dva puta upisivao u listu strijelaca.
U 24 utakmice koje je počeo od prve minute Mario je 14 puta startao na poziciji zadnjeg veznog igrača te je sakupio ukupnu prosječnu ocjenu 6,67. Još je 9 puta startao na poziciji centralnog veznog igrača sa prosječnom ocjenom 6,62 te na poziciji prednjeg veznog igrača sa prosječnom ocjenom 6,12. Ukupno je, dakle, skupio 28 nastupa sa ukupnom prosječnom ocjenom 6,51.U obrambenom segmentu igre Mario je upisao 5 žutih kartona uz prosječno 1 obrambeni dribling te 1,4 prosječna presjecanja protivničkih napada uz 1,4 napravljena prekršaja po utakmici.
U napadačkom segmentu igre, osim 3 pogotka, Mario je upisao i 0,4 ključnih dodavanja uz 0,6 pretrpljenih prekršaja i nadapačkih driblinga. Loš segment ove statistike je Mario zabilježio u rubrici “loša kontrola lopte” mdash; 1,4 po utakmici. Mario je tijekom 2026 minuta provedenih na terenu sakupio vrlo pristojan postotak točnih dodavanja mdash; 79.2% što ga smješta u rang puno iskusnijih igrača španjolske lige koji igraju i u jačim klubovima poput Agera Aketxe i Muniaina (Bilbao), Tiaga i Gabija (Atletico Madrid) te Banege i Mbie (Sevilla). Još je prosječno upisivao i 2 duga dodavanja, a ukupna prosječni broj dodavanja po utakmici iznosi 27,3.
Uz ovakvu statistiku i podatak kako Pašalić spada u najstandardnije mlade igrače u “ligama Petice”, zaista nam ne preostaje ništa drugo nego se zapitati što to Mario još mora uraditi kako bi skrenuo pozornost izbornika Nike Kovača. Ljutnja dijela javnosti oko ignoriranja mladog veznjaka temelji se i na tome kako su reprezentativne pozive izbornika Kovača u prošlosti dobili igrači koji ne nastupaju redovno u svojim klubovima poput Alena Halilovića te onih koji igraju u mnogo slabijim ligama od Pašalićeve poput Anasa Sharbinija ili Ivana Močinića koji još uvijek nastupaju u 1.HNL. Posebno su nelogični standardni pozivi Alenu Haliloviću koji ne bilježi sjajne, a ni redovne, nastupe u Barceloninoj B momčadi koja se nalazi na samom dnu 2. španjolske lige na 21. mjestu ljestvice.
Vjerujemo kako će u budućnosti Mario Pašalić još boljim igrama natjerati izbornika Kovača na poziv u A reprezentaciju Hrvatske te kako će mladi Pašalić postati rješenje za bolno pitanje zadnjeg veznog igrača A selekcije jer Hrvatska već dugo vremena nema nekoliko potrebnih rješenja za tu poziciju. Kako se Arijan Ademi odlučio za reprezentaciju Makedonije, Ivan Rakitićipak najbolje predstave ostvaruje na poziciji prednjeg veznog igrača, a izbornik Kovač se Ognjena Vukojevića sam “odrekao”, pa je Hrvatska, dakle, na tom mjestu u momčadi ostala na Marcelu Brozoviću, Luki Modriću te mdash; Mariju Pašaliću koji unatoč formi i nastupima ne dobiva priliku.
Dok čeka šansu za dokazivanjem u A reprezentaciji pred Pašalićem slijedi iznimno bitno ljeto života. Za Marija su veliki interes pokazali vodeći klubovi talijanske i njemačke lige, a među njima se imenima ističu Wolfsburg u kojem sjajne utakmice bilježi naš Ivana Perišića, ali i ime Werdera iz Bremena te talijanskog Napolija za koji nastupa još jedan odbačeni reprezentativac mdash; Ivan Strinić. Iako je Mario ostvario značajan napredak nastupanjem u BVBA ligi u dresu Elchea ove sezone, sada je za očekivati novi iskorak u njegovoj karijeri. Jedan od navedenih kluba gotovo sigurno će postati nova destinacija Marija Pašalića ovog ljeta, a on će londonskom Chelseau osigurati odštetu koja će se mjeriti s nekoliko milijuna eura.
Was brauchts du noch, Niko?
Ipak, teško da će izbornik Niko Kovač moći i dalje ignorirati Pašalića, htio ili ne. Izostanak Modrića, odlična forma u drugom dijelu sezone i zdrava logika trebale bi biti dosta. Gdje Pašalić može najviše ponuditi? Za očekivati je da će se oko Rakitića i Modrića centrirati igra hrvatske reprezentacije, te da će se oko njih tražiti puzzle koje najbolje odgovaraju. Kao glavnog konkurenta vidim mu Brozovića mdash; Pašalić je klasičan “box to box” veznjak, i on bi svojim ulascima naprijed iz drugog plana mogao dati reprezentaciji dubinsku dimenziju koja jako često nedostaje mdash; posebno kada i ako Mandžukić igra jedinog napadača mdash; time bi njegove kvalitete u završnici došle do izražaja. Prednost u odnosu na Brozovića mu je manji obim tehničkih grešaka, tako da bi mogao ponijeti, po potrebi, Badeljevu ulogu mdash; onu povučenijeg playmakera, dok bi Rakitić dobio više slobode u igri, nalik onoj koju ima u Barceloni.
Van ovih osnovnih karakteristika teško je reći u kojoj ulozi ga možemo očekivati u bližoj/daljoj budućnosti. S njim i Brozovićem Hrvatska dobiva “noge” koje nema s Badeljem u postavi mdash; brze noge potrebne da se odigra viši presing bez da karike pucaju, i zapravo se sva tri veznjaka mogu fino koristiti, ovisno o konkretnom protivniku, stilu njegove igre i formi igrača na spisku. Svakako velika prednost mu je što nema očitu manu koju moraš sakriti mdash; pristojan radijus kretnje, obranu može odigrati i agresivnije i u postavljenoj zoni, solidan raspon dodavanja. Naravno, u krucijalnim je godinama da u svakom elementu igre napreduje. Nadamo se da će se to dogoditi uz najbolju selekciju naše države.
Jakša Martić
