Search
Close this search box.

Nije u golovima sve – analiza utakmice Strømsgodset – Hajduk

Za razliku od klasičnih analiza koje bi se bavile čitavom utakmicom, ovoga put će tekst biti podijeljen u dvije stvari: što je Hajduk/Burić radio/pripremio dobro, a što loše. Koliko je svrsishodna i izdržljiva ova njegova, još uvijek u povoje položena, ideja?


Loše od Hajduka



1) Strategija mdash; obrana

Znam, dosta nepopularna točka. Hajduk je prošao, Hajduk nije primio gol i zapravo veći dio utakmice, makar su imali inicijativu, domaćini nisu izgledali kao momčad koja će okrenuti rezultat. Međutim, treba li Hajduk ovako igrati, duboko se povući, s ovim fondom igrača?

Smatram da je to jako loša odluka, iz nekoliko razloga:

mdash; stoperski par jako teško kontrolira zbivanja i situacije u kojima napadači stavljaju pritisak na njima. Uzorak od dvije ili tri sezone u kojima Hajduk prima golove zbog grešaka Maločamdash;Milovićdvojca ili Nižića sada je već dovoljno reprezentativan za to da se zaključi kako Hajduk nema stoperski par koji može u kontinuitetu odbijati napade, barem ne kroz više utakmica.

mdash; bekovski par je dosta nizak, i teško zatvaraju drugu stativu prilikom centaršuteva. Kombinirano s prvom točkom i golmanom koji teško kontrolira centaršuteve, idealan putokaz za suparnika. Baš na taj način i varijacije na temu, Koper je stvorio sijaset opasnih situacija, iako igrom nisu mogli prići Hajdukovom golu previše smisleno.

mdash; profil većine veznih igrača je takav da su slabiji u pozicijskoj obrani: Caktaš i Balić mogu solidno obraniti svoju zonu, ali problem nastaje kada Jefferson biva odvučen iz centrale jer mora ispratiti svog igrača. U nekoliko navrata dešavalo bi se da su Caktaš i Balić postavljeni jednako u situacijama kada iza njih nije njihov pivot, kao i u situacijama u kojima jest.

Primjer:


Jeffersona
igrač izvlači prema lijevoj strani obrane koju je kontrolirao čitavu utakmicu mdash; u tom trenutku sredina postaje Hajdukov meki trbuh. Međutim, niti Caktaš niti Balić to ne percipiraju. Prvi se propušta pomaknuti unatrag i zatvoriti dijagonalno pas opciju, a Balić stoji puno preširoko i na vidiku drži igrača koji ne igra niti može aktivno sudjelovati u igri. Pričamo o situaciji u kojoj su Hajdukove linije maksimalno duboke, i stvarno nema puno prostora za pokriti mdash; a i tu se nađu dva igrača između linija. Da nije bilo tehničke greške (lošeg primanja), Stroslash;msgodset bi vrlo jeftino zaradio jednu finu šansu.

mdash; profil prednjih igrača i krila mdash; Hajdukova tri napadača (Kiš, Ohandza, Maglica) vrlo su aktivna i mogu cijelu utakmicu skakati braničima po glavi, ometati izgradnju napada i istrčati dionicu prema nazad pomoći u udvajanju ako treba. Iza njih i vezne linije, Jefferson ima sasvim fine fizikalije i čitanje igre da posluži kao korektor linija ispred sebe.

Ukoliko imaš više defenzivno “tanjih” igrača, najbolje ih je sakriti u presingu mdash; tu suparnik nema toliko vremena na lopti niti mu se stigne otvoriti dosta opcija da bi se otkrile pojedinačne manjkavosti. Ukoliko je svaki protivnikov centaršut opasnost, odmakni igru i posjed suparnika što dalje od svojeg gola. Jedini, ali bitan problem Hajduka u toj ideji jest sporost stoperskog para kojem je teško držati visoku liniju, ali barem u nekoj tranzitnoj fazi, mislim da bi se poteškoće tu lakše istrpile kada bi Hajduk imao dovoljno rješenja na lopti i rjeđe ju gubio, kao što zna svako toliko u HNLmdash;u (lani protiv Belupa jedna od najboljih, kompletnijih utakmica Hajduka otkad ga pratim).

Osim toga, Caktaševa i Balićeva “mekoća”, često ostavlja Hajduk u osjetljivoj situaciji nakon odbijenih lopti mdash; umjesto dominantnih veznih koji bi tu dobili većinu duela, Hajduk tu loše stoji pa suparnik dobije puno i previše novih prilika za napad. Norvežani su imali jednu sjajnu šansu u 25. minuti, još jednu jako dobru u 33. minuti, te bi vrlo vjerojatno utakmica krenula sasvim drugačijim tijekom da su jednu od tih šansi zabili.

Još jedna situacija u kojoj se vide problemi Hajdukove vezne linije u određivanju prioriteta i kompaktnosti mdash; Norvežani, odigravaju jedan od rijetkih lateralnih pasova, a kako su igrali s velikim brojem utrčavanja veznjaka u krilo Hajdukove obrane, Hajdukovi veznjaci bi ih često pratili, kao ovdje Balić:

Napad se nastavlja, i iako je došao u krilo Miloviću, akcija domaćina se bez pritiska na loptu odvija neometano:


Balić
u bijelom kvadratu predaleko da pomogne Caktašu koji kasni za korak za svojim igračem i to domaćinu otvara idealan, ogroman koridor u najosjetljivijoj zoni:

Norvežani to opet ne znaju iskoristiti, tjeraju loptu dalje na krilo iako je ovo puno bolja opcija za ugroziti gol, i Hajduk opet prolazi neokrznuto. Ponavljam, ovo su sve situacije koje se dešavaju protiv tehnički inferiornijeg suparnika, u super dubokoj obrani u kojoj su zahtjevi za pokrivanjem svoje zone vrlo niski mdash; mora se pokriti relativno mala kvadratura. Hoće li netko drugi to znati iskoristiti?

2) Loš napad kao logična posljedica

mdash; nemogućnost izlaska

Hajduk jednostavno nije imao ventila kojima bi iznio loptu mdash; osim taktičkog aspekta i povlačenja u krilo golmanu (posebno izraženo na početku utakmice), bitan je i psihološki moment mdash; “ubije te u mozak” i čini nervoznim kada nemaš loptu, čak i protiv klubova za koje znaš da su u tome bolji od tebe. Nemogućnost igranja na koju se Hajduk osudio veći dio utakmice (nabijanje dugih lopti na Ohandzu ne računam pod relevantan plan) ima posebno štetne posljedice po igru Caktaša i Balića mdash; plemenitih veznih koji vole loptu i bitno im je ući u ritam. A u njega ne mogu ući ukoliko loptu dobiju “čisto” jednom svakih 10 minuta. I tu se stvara novi krug pitanja mdash; ukoliko ne inzistiraš na plemenitijoj igri i ne koristiš njihove kapacitete, čemu ne zamijeniti barem jednog od njih fizički moćnijim igračem koji neće ponuditi prema naprijed ništa (a Hajduk to ionako ne traži), ali će dati stabilnost u defenzivnoj fazi igre.

Ovako je to izgledalo:

Tri domaća igrača (Abu se stalno spuštao među stopere) ostaju nisko i u poziciji su blokirati Hajdukov pokušaj izlaska, bez obzira na stranu terena koju Bijeli odaberu. Manjak pritiska na lopti omogućava tehnički inferiornijem suparniku da bez muke odigrava pasove i dijagonale kojima pomjera obranu, a Vlašić kao najbrži i najmoćniji igrač za kontru koju Hajduk čeka, biva odvučen jako duboko u obrani.

Pa opet, vrlo slično:

Osim što Norvežani sada osim trojice igrača raspoređenih da blokiraju tranziciju imaju i jednog “libera” (crni krug).

Ovakva postavka omogućavala je Norvežanima da nakon dugih lopti na krilo zadrže kompaktnost, pruže podršku strani na kojoj je lopta i osvoje nazad loptu nakon duela. Ovo je ekvivalent uzimanja napadačkog skoka u košarci, noćnoj mori svakog trenera.

U 17. minuti Pejić izlazi vrlo visoko, i povlači za sobom cijelu liniju Norvežana za sobom dijagonalno, što je Caktašu na suprotnoj strani konačno kupilo vremena na lopti i po prvi put Hajduk je izgledao smisleno. Malo fali, malo fali…

3) Vlašićeva indolentnost


Nikola Vlašić
djeluje nestvarno dobro kada ima prostora mdash; kombinaciju takvih monstruoznih fizičkih sposobnosti s osjećajem za dribling dugo nismo vidjeli na našim ledinama. Ipak, pozicija unutar sustava nosi i svoje obveze, a Vlašiću se prečesto dešava da ih zaboravlja. I dok se isto (s pravom) zamjera Roguljiću, Vlašiću se često progleda kroz prste zbog puno bolje produkcije u ofenzivnom segmentu igre. Koliko je samo puta Tudor ove sezone ostavljen u situaciji gdje suparnik ima višak a njemu ne pristiže pomoć mdash; upravo su iStroslash;msgodset i (posebno) Koper dosta svojih napada na postavljenu Hajdukovu zonu koncipirali na iskorištavanju fizičke superiornosti svojih krila nad Hajdukovim bekovima mdash; nije čudno što Tudor izgleda mnogo bolje kada njegovu stranu pokriva defenzivno odgovorni Maloku.

Primjer:

U jednoj postavljenoj Hajdukovoj zoni Vlašić sasvim nepotrebno i nelogično izlijeće braniti igrača koji čak nije ni prva pas opcija (niti Norvežani igraju i kruže loptom u zadnjoj liniji) mdash; debelo iza svojih leđa, Vlašić ostavlja samog beka gostiju što oni koriste i upošljavaju ga dijagonalom, nakon čega:


Milović
i Tudor ostaju na relativno širokom prostoru protiv dva suparnika. Situacija je završila dobro, ali ovakva ispadanja bez ikakve logike koja narušavaju strukturu treba svesti na minimum.

U 69. minuti Vlašić mlako prati igrača na skok prilikom zatvaranja druge stative kod centaršuta i gosti dolaze do jedne od rijetkih šansi na utakmici.

Krive navike se ispravljaju u ovoj dobi, kasnije će vjerojatno biti kasno. Nema smisla da ovakav talent ne ispuni svoj potencijal zbog dekoncentracije i manjka discipline.

Dobro od Hajduka

1) Zatvaranje desne strane mdash; Burić pazi na detalje!


Ovaj dio odnosi se uglavnom na specifičnosti u igri i uvrštavanju dvojice igrača mdash; Jeffersona i Malokua. Burić je snimio kako Norvežani višak u vrlo visokom postotku slučajeva traže na desnom krilu, gdje na momente dovuku toliko igrača da slike izgledaju kao da su fotošopirane:

Postavljanjem Malokua na tu stranu, suprotno od one standardne, bilo je pun pogodak mdash; Maloku je svojim vrhunskim radnim navikama olakšao posao Pejiću i veliki dio utakmice gosti su s mnogo igrača i utrčavanja u ovu zonu uspijevali izboriti tek osrednji centaršut.

Jedan sjajan primjer, Norvežani u jednoj kontri guraju loptu u kontru gdje je Pejić sam protiv suparnika (imati na umu da Nižić zbog svoje sporosti teško može stići udvojiti i pomoći):


Maloku
se u punom šprintu, kako je gore prikazano, vraća nazad i začas Hajduk ima višak kojim sada lako oduzima loptu i spriječena je jedna potencijalno jako nezgodna situacija:

Drugi manevar se odnosi na Jeffersona mdash; svojeg najboljeg defenzivca u ekipi Burić je u postavljenoj obrani pomaknuo ulijevo, kako bi na vrijeme stizao pomoći zatvoriti tu stranu. To nigdje nije vidljivo koliko u najčešćoj vrsti domaćih napada mdash; jedno krilo bi široko stajalo i vezivalo Pejića uz liniju u situaciji kada bek iznosi loptu, dok bi napadač svojim razvlačenjem pomaknuo Nižića na suprotnu stranu. To je otvaralo veliki koridor između njih dvojice iStroslash;msgodset je tu ciljano tražio izlazak u završnicu. Ali Jefferson je to vrhunski pratio i osvojio brdo lopti.

Primjer:

Gore opisana akcija domaćih, primijetite udaljenost između Pejića i Nižića. Veznjak domaćih utrčava iz drugog plana, ali Jefferson ga prati i u duelu mu oduzima loptu.:

Još jedna slična situacija:

U kojoj se fino vidi kakve posljedice (pozitivne) ova finesa ima mdash; sad kad Jefferson prati ta utrčavanja, Nižiću je omogućeno da se skupi i bude slobodan te tu bolje odredi prioritete, posebno u zatvaranju eventualnog centaršuta.

Ako sam strategu Hajduka dao minus za sveukupni odabir strategije i taktike s obzirom na kadar koji ima, u detektiranju suparnikovih najjačih strana, uzoraka kretanja i pokušaja stvaranja viška te odgovorima na ova pitanja, dobio je čistu peticu.

2) Reakcija nakon isključenja

Crveni karton Nižića u 53. minuti nije ekipu ostavio bezglavu, niti se odustajalo od prvotnog plana. Jefferson je povučen na stopera, i sada je zona umjesto 4mdash;5mdash;1 izgledala kao 4mdash;4mdash;1, s bitnim naglaskom na to da su oba krila i dalje igrala dosta široko i onemogućavala domaćinu da ostvari višak na krilima na koja je uporno gurao loptu, dok su Caktaš i Balić prodisali mdash; prvi gol prilikom kojeg obojica trče u završnicu samo je natruha onog što Hajduk ima u njima kao municiji. Caktaš po meni igra nogomet karijere.

Nakon gola su prodisali, Ohandza je sve češće dobivao duele i zadržavao loptu, kretanja su postala manje rigidna i unatoč popularnom mišljenju da to nužno znači i goru defenzivnu strukturu, učinak može biti sasvim suprotan mdash; produžen napad tjera suparnika na tranzicije u obranu kojima gubi ritam i pozicijsku prednost, i iako Hajduk to nije radio jako često, sumnjam da je itko mogao zamisliti boljom ovu skupinu mladića nakon takvog hladnog tuša. Do kraja utakmice gosti su, u 40 minuta s igračem više, stvorili jednu šansu vrijednu spomena, uz još jednu kada je sve bilo gotovo u zadnjim minutama utakmice.

3) Stabilnost

Donekle se nastavlja na prethodnu točku, a možda je i najugodnije iznenađenje mdash; Hajduk već treću utakmicu (pomislite li da je to malo, nabrojite toliko Dinamovih utakmica, u kojem igraju i kvalitetniji i iskusniji igrači) u Europi izgleda vrlo zrelo, s minimumom emocionalnih uzleta i velikih psihičkih padova. Raspored i uloge se u velikoj većini minuta poštuju, suparnik nikad nema neki dulji rok u kojem Hajduk izgleda kao da je pred raspadom i da će primiti gol svako malo, a igra prema naprijed ne znači odricanje od defenzivne odgovornosti (ne dozvoljavaju da ih igra “odvuče”).

Pomalo atipično za Hajduk, i morat će se poprilično starije navijače upitati kada su zadnji put imali manje realnih razloga za nervirati se tokom europskih mečeva? Jedino mir i stabilnost, ne gledanje na semafor i poštivanje dogovora mogu spasiti ovu ekipu od “dječjih bolesti” kojima su svakako skloni mdash; na kraju krajeva, jučer je zaigralo 4mdash;5 igrača koji do ove sezone nisu igrali prvoligaški nogomet, uz nekoliko “starijih” igrača u vidu Balića i Vlašića koji momentalno iznose utakmice s daleko najviše pritiska u dosadašnjoj karijeri. Sve u svemu, psihološki aspekt nakon dugo vremena izgleda odlično pripremljen. U trenutku kada stvari krenu krivo i Hajduk bude gubio, vidjet će se koliko je ova dijagnoza točna.

Zaključak

​Recite što hoćete, ali Hajduk me i dalje nije oduševio igrom. Šanse se stvaraju teško, a kako mislim da ne postoje prečaci do uspjeha i dobre igre, tako bih volio vidjeti gore spomenute zaokrete u Burićevim idejama što prije. Izuzev europskih izazova koji su klupski prioritet, svaka Hajdukova utakmica u tom pogledu je i odgojna i u nju se polažu temelji neke buduće Hajdukove igre, zamišljene kao najbolje moguće. Možete li zamisliti europski uspješan Hajduk za dvije godine u kojima se brani sa špicevima ispod centra terena, a glavni producenti igre nemaju loptu u nogama?

​Konstantno stavljanje naglaska na kratkoročni cilj (“bitno je samo proći”) kontraproduktivno je mdash; pritisak i stil kojim želiš igrati i koji najbolje paše tvojim igračima može se definirati, pa usavršiti tek kad ih počneš gurati u utakmicama pod pritiskom, kao što je ova. I ona iduća Hajdukova u Europi. Jer svaki put će “biti bitno samo proći”, ali hoće li se pitanja o igri postaviti samo i tek onda ako se posklizne po tom prečacu?

Vice Karin, General poslije bitke


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter