Damir Vrbanović, i uvijek servilni novinari očekivali, navijački neredi opet su izostali. Radi svojih huškačkih izjava isti će ponovno ispasti blesavi. Ali neka, o njima ionako nitko nema visoko mišljenje, a pobjeda reprezentacije brzo će zasjeniti njihove izjave. Pričat ćemo o Čačićevoj trenerskoj ekspertizi, kako je na neugodnim gostovanjima u Albaniji i Finskoj uzeo šest bodova uskraćen za usluge najboljih igrača i to s perfektnom gol – razlikom.
Hoćemo li i ubuduće prije svake utakmice čitati senzacionalističke naslove i lov na vještice? Zašto nemaju indicije ili priču o Zakon o sportu? Način na koji funkcioniraju nije nešto naročito zahtjevan – kao polazište uzme se neka indicija ili (lovačka) priča kako posjeduju informacije iz nekih svojih izvora kako bi navijači mogli napraviti nerede svojom mišlju, riječju, dijelom i propustom na utakmici reprezentacije. Brže bolje zaposlenici najpoznatijeg domaćeg ovršitelja tu informaciju prošire, taman pred početak utakmice, kad navijači reprezentacije već “grizu nokte” iščekivajući trenutak kada će njihovi miljenici istrčati na travnjak. Mogućnost nove ugroze nacionalnog ponosa i izvora svih zala hrvatskog nogometa dodatno razjari navijače koji još vidaju rane od “orjunaškog” čina onih koji reprezentaciju navodno ne vole. Iako za kazne nisu isključivo krivi oni najradikalniji, kako ih se voli nazivati, već i oni koji svoje domoljublje i podršku reprezentaciji iskazuju na pogrešan način – jer na pozicioniranje nacionalnih manjina o krivu vrbu, i prepjevavanje opernih arija (iako isti kazalište niti izvana ne prepoznaju), FIFA i UEFA ne gledaju blagonaklono. Oni koji reprezentaciju ne vole, napravili su svojim činom u Francuskoj više od svih onih koji reprezentaciju neizmjerno vole, budući da su njihove baklje, bačene iz očaja i mržnje prema onome što je reprezentacija postala, proširile diljem kontinenta priču o jednom nogometnom savezu koji ne poštuje zakone vlastite države.
Retorika o “povampirenim navijačima” nije ništa novo za Damira Vrbanovića, on je svoj zanat tesao kao direktor Dinama gdje je redovito u prvi plan gurao nedaće navijača potpomognut više manje istim medijskim slugama kao i danas. Upirao je prstom u one koji se po tribinama mlate, vrijeđaju i koriste pirotehniku da bi se i on kao pravnik i pravednik istaknuo vitlajući bakljom i pjevajući pogrdne pjesmice prema mrskom rivalu. Javno je priznao kako je bio u sukobu interesa, ali također nikada nije zaboravio biti ponizan prema ruci koja ga hrani, pa i u trenutcima kad se ta ruka šaketala po ložama i skupa s njim dijelila zatvorske ćelije. Kada bi pripadali uređenom društvu, takva osoba bi odavno bila označena kao “kontaminirana” i odstranjena, umjesto da dijeli morale prodike.
Nerede priželjkuju, ali kasne, poruka svijetu je već poslana. HNS je država u državi kojom harače optuženici za teška kaznena dijela, potpuno nesposobni i neprincipijelni da bi uveli red na tribine, što bi kod jedne odgovorne osobe rezultiralo ostavkom. Kome je normalno da reprezentacija ne može odigrati utakmicu u svojoj domovini bez incidenata? Navijači su bili na tribinama i prije pet, deset i dvadeset godina, problema nikad nije bilo, dapače reprezentacija je imala uvijek posebno ugodan tretman i bila posebno voljena gdje god da je igrala. To se promijenilo od trenutka kada nedvojbeno nogometom vladaju Mamić, Vrbanović i Šuker, trojac koji se ničega ne srami, niti zakonskog progona, niti otimanja reprezentacije od onih koji su je najviše voljeli.
Zabrinjavajuće je ukoliko ljudima koji na kriminal u savezu gledaju blagonaklono il ga čak provode, kod umjerenih navijača prolazi šizofrenična propaganda o navijačkim neredima pred svaku utakmicu reprezentacije. Još zabrinjavajuće je što isti ti navijači koji još uvijek vjeruju SF pričama nogometnog vodstva, veći problem vide u izmišljenim “potencijalnim neredima” nego u činjenici da jedan savez ne provodi zakone države.
Igor Žuraj
