Hajduk je teško poražen na Maksimiru, dogodilo se ono što su mnogi očekivali i prije samog početka utakmice. Ne toliko zbog jakog Dinama, kojeg bi iole ozbiljnija momčad doslovno izmasakrirala u prvom poluvremenu, koliko zbog nemoćnog Hajduka, koji nije u stanju realizirati niti jednu od barem desetak vrlo izglednih situacija, dok je lakoća kojom Bijeli primaju golove upravo nepodnošljiva.
Zaista nema smisla posebno analizirati ovu utakmicu i ponavljati ono što pišemo iz tjedna u tjedan, svima su jasni limiti momčadi sastavljene većinom od poprilično iskusnih igrača, koji nemaju nikakvu cijenu na inozemnom tržištu. Činjenica da dvojica najboljih igrača još uvijek nisu punoljetni dovoljno govori sama za sebe. Ipak, teško se oteti dojmu da i u sadašnjem kadru postoje igrači koji su pokazivali određenu kvalitetu kada bi dobili priliku, ali bi svejedno neobjašnjivo ostajali u drugom planu čim bi se ozlijeđeni ili kažnjeni prvotimci vratili u momčad. Stoga logično zvuči pitanje kako bi ova ista momčad izgledala da nije bilo toliko lutanja i neodlučnosti u izboru trenera, praktički ključne figure bilo kojeg kluba.
Pravi, kvalitetan, stručnjak bio bi u stanju izvući maksimum iz kadra kojeg ima na raspolaganju, bilo da se radi o izboru igrača koji to zasluže svojim radom na treningu i igrama na terenu, stavljanem igrača na pozicije gdje mogu pružiti maksimum ili taktičkim varijantama koje će skriti mane, a istaknuti one pozitivne stvari koje momčad posjeduje. Takav stručnjak zasigurno i košta, ali bi zato podignuo vrijednost svakog igrača u ekipi, pravilno usmjeravao razvoj mladih talenata, a na kraju krajeva, poslužio i kao mentor nekolicini mlađih trenera, na koje bi klub u budućnosti mogao računati. Hajduk se dosad redovito okretao jeftinijim varijantama, skrivajući se iza floskula kao što su poznavanje igrača, mentaliteta i jezika. Rezultat takve politike je da neki imaju garantirano mjesto u ekipi, samo zato što su iskusni, da je najlošiji igrač kapetan, da se mlade igrače stavlja u drugi plan ili ih se stavlja na potpuno neprirodne pozicije, da se na Hajduku proslavljaju protivnički igrači… Ukratko, rezultat je nejverojatnih 13 poraza i 55 primljenih golova u HNLmdash;u.
Hajduku je nužno potrebna temeljita rekonstrukcija, a krenuti treba od vrha, od struke. Samo oni zlonamjerni mogu zagovarati ostanak potpuno neiskusnog Vukasa na klupi, angažman kvalitetnog stručnjaka morao bi biti najveći prioritet. Čini se da je Hajduk napravio jako dobar posao s Mariom Tomljanovićem kao kondicijskim trenerom, a sada je vrijeme za velike promjene i u ostalim stručnim segmentima, prije svega kod trenera golmana, ali i u omladinskoj školi. Naravno, istovremeno treba razmišljati i o pojačavanju momčadi, ali isključivo na ciljanim pozicijama, koje su označene kao deficitarne. Prvenstveno bi se to trebalo odnositi na obrambenu četvorku, koja je cijelu sezonu odigrala ispod svakog nivoa. Ipak, prije svega je potrebno osigurati nastup u Europskim kupovima iduće sezone, a za taj cilj je ključna utakmica sa Zagrebom, iduće subote na Poljudu.
Valerio Zelić
