Bojkotiranje reprezentacije, klubova i prije svega vrhuške Hrvatskog nogometnog saveza postalo je dio naše svakodnevice. Svatko tko želi znati zašto je tome tako i zna. No, kad je riječ o vodećima u HNS-u oni uvijek u tim kriznim situacijama pozivaju na zajedništvo. Skupimo glave. Pregovarajmo. Reprezentacija je iznad svega.
No, ne hvala.
Ne treba nam zajedništvo s ljudima optuženima za ozbiljan kriminal. Ne treba nam zajedništvo s onima koji s takvima rado surađuju, brane ih i ostavljaju na pozicijama moći. Ne treba nam zajedništvo s onima koji godinama guraju glavu u pijesak, praveći se da problema nema i da je sve u redu. S onima koji ne vide ili ne žele vidjeti nepravdu. Ne treba nam zajedništvo s onima koji su izabrani na ilegalnim skupštinama, s onima koji lobiraju za zakone da nas se pendreči i pritvara zbog prekršaja najmanjeg pravila koje su oni nametnuli, dok ti isti moćnici rade što im se prohtije, uključujući kršenje vlastitih pravila. Ne treba nam zajedništvo s onima koji lažu o kreditima koji su dobili, s onima koji sudjeluju u aferama namještanja utakmica, s onima koji traže da im se plati pošteno suđenje, s onima koji takve ne eliminiraju iz sustava, nego ih još i nagrađuju. Imamo i pametnijih stvari u životu za raditi od držati se zajedno s onima kojima ne trebamo nego smo im nužno zlo, s onima koji nas isključuju iz bilo kojeg odlučivanja, s onima koji bi najrađe da smo ušutkani i u težim slučajevima, spremljeni iza rešetaka. S onima koji organiziraju zabrane kretanja kroz vlastitu državu za one koji nisu počinili nikakav prekršaj, ali postoji šansa da će javnosti ukazati na sve prljave rabote.
Ove subote, opet ćemo biti pozvani na zajedništvo, od ovih ili onih. Odbijanjem takvog zajedništva, nećete podržati sve gore nabrojano. Hvala na pozivu, ali, ne hvala.
Veljko Tomić
