Search
Close this search box.

Navijački putopis: S Hajdukom u gradu gdje je sve počelo…

Marin Benzon iz Društva prijatelja Hajduka Zagreb napisao je za nogometplus reportažu s odlaska i povratka iz Praga, tog mitskog grada gdje je prije više od 100 godina u pivnici “U Fleků” splitskim studentima palo na pamet organizirati nogometni klub:

Nakon mjesec i pol dana napornog organiziranja, traženja hostela koji bi nas primio na samo jednu noć, pa potrage za autobusom koji bi nas vozio, došlo je i vrijeme polaska. Dosta autoprijevoznika nas je odbilo kad bi čuli da se ide na utakmicu, al’ odabranom smo objasnili da smo mi Društvo prijatelja Hajduk iz Zagreba, pa su se ipak predomislili.

Desetak dana prije samog polaska autobus je bio popunjen, uz par odustajanja koje bi napunili u roku pola sata novim članovima. Uhvatio sam se izazova sve to organizirati da prođe sveu najboljem redu. Kako se bližio dan polaska, tako je interes bio sve veći i veći. Dobivali smo poruke i molbe da organiziramo još jedan autobus, ali zbog maturalaca u to doba jednostavno nije bilo moguće.

U petak oko 23.00 počeli smo se skupljati, a iako se malo tko s kim znao u Pragu smo svi bili zajedno i zezancija kao da se poznajemo čitav život. Svi su bili jako nestrpljivi i jedva čekali polazak autobusa. Skupilo se članova iz cijele Hrvatske. Napokon smo ugledali autobus kako dolazi prema nama. Svi su zauzeli svoja mjesta, a najstariji putnik je bio član od 62 godine, Zvonko Muža, čovjek koji je desetljećima u DPH.

U 23:30 lagano krenusmo prema Pragu, naš tajnik Mate Kukavica je preko mikrofona pozdravio sve članove i zaželio sretan put. Napomenuo je par puta da jako pazimo na autobus koji smo dobili na preporuku. Kilometri su klizali autocestom i dolazimo na granični prijelaz sa Slovenijom, gdje hrvatska policija nas vođe puta izvodi van i pita gdje idemo. Mi im odgovaramo da idemo u Prag malo na izlet, na što se policajac nasmiješio i upitao “izlet ili utakmicu”. I sam je znao da svi putevi u Prag vode samo na jedno mjesto i s jednim ciljem. U veselom razgovoru policajac nam govori kako stalno samo dolaze i dolaze automobili i kombiji koji idu u Prag, a nakon toga nas pušta i želi sretan put. Dolazak na slovensku granicu, gdje policajac ulazi u autobusi brzinski pogleda svima osobne iskaznice i možemo nastaviti put prema Pragu.

Cijelim putem je u autobusu trajala vesela atmosfera, stalno se pjevalo. U jednom trenutku smo pustili putnicima i dokumentarni film “Glava u balunu” koji je sniman za 100 godina Hajduka i tad je nastala tišina, svi su pozorno gledali u TV. Moram pohvaliti i da smo imali dva super vozača, naše Zagorce koji su gutali kilometre i kilometre autoceste dok je u pozadini odzvanjala pjesma.

I tako uz stajanje smo došli do Beča gdje smo na autocesti na odmorištu imali jednu veću pauzu, gdje su se članovi opskrbili pivom koja je bila glavni tekući sadržaj cijelog puta. Čitavu noć oka se nije sklopilo. Moramo napomenut da nas je od Slovenije pa nadalje pratila i kiša koja nam je otežavala putovanje, ali nije ometala pjesmu. Nakon Austrije napokon dolazimo do Češke, koja ima očajne autoceste, nakon kojih onda dolazimo na staru cestu i tako se vozimo 100mdash;njak kilometara, s ograničenjima oko 50 km/h.

Već je jutro zarudilo, a pjesma i šala u busu i dalje je trajala i čekao se Prag. Oko 11 sati ujutro dolazimo pred Prag, a od tu zovemo gospođu Kamilu iz Slavije, koja nam je rezervirala ulaznice. Ona nam govori da tek iza 12 h možemo doći po njih, jer se tadaotvara blagajna. Zato krećemo prema hostelu, gdje ostavljamo stvari i u koji se moramo vratiti u 14 sati da se prijavimo. Putnici se opskrbljuju navijačkim rekvizitima koje su ponijeli i kreću lagano put grada, gdje ih čeka rijeka navijača koji su došli u Prag iz cijele Hrvatske. Cijeli dan su ljudi dolazili.

Slavljenici Foto: hajduk.hr

Dok su putnici išli u grad, nas voditelje puta vozač je odbacio do stadiona gdje smo čekali da se otvori blagajna kako bismo mogli kupiti ulaznice za sve putnike. Dok smo tamo bili, usput smo navratili u Fan shop Slavie, gdje nema što nema. U čast obljetnice 50 godina njihove navijačke skupine izdali su majice i šalove na kojim piše “Together Forever”, s tim da je u riječi Together umjesto slova O znak Hajduka, a u riječi Forever u slovu O znak Slavije. I tako kupimo te majice koje su bile jako simpatične.

Dolazimo natrag pred blagajnu i čekamo još 20 minuta, naravno da srećemo naše ljude koji isto čekaju, Imoćane i momke iz Stuttgarta. Napokon se otvara blagajna i opet čekanje u redu, a kad smo napokon došli u red cura na blagajna, koja nije znala ništa engleskog samo je klimala glavom, reče nam da ne prima eure. I tada već ludi idemo u centar malo tramvajem malo metroom, tražimo mjenjačnicu “Kod Ahmeda”, za koju su nam rekli danudi najpovoljniji tečaj, te mijenjamo eure u krune i napokon možemo kupiti ulaznice.

Dolazak na stadion Foto: hajduk.hr

Nakon centra odlazimo u hostel gdje se svi skupljamo i prijavljujemo te raspoređujemo u spavaonice. Ljudi potom odlaze ponovno u grad gdje počinje zagrijavanje pred odlazak na utakmicu. Dok su oni bili po centru, mi odlazimo nešto pojesti u blizini hostela, gdje naručeno jelo čekamo sat vremena, iako smo bili jedini u restoranu. Nakon toliko čekanja dolazi jelo i već pregladnjeli krećemo jesti, ali smo hranom razočarani. Nakon toga odlazimo pred stadion fulavajući 3mdash;4 tramvaja i napokon nekako oko 16:30 dolazimo do stadiona, gdje konačno odlazimo po ulaznice koje nas čekaju.

S ulaznicama u rukama, odlazimo do shopping centra koji se nalazi odmah nasuprot stadiona i uzimamo pivu da se osvježimo, nama prva taj dan. Vraćamo se pred stadion gdje se ljudi lagano skupljaju, dok tako čekamo oko stadiona se stalno čuju sirene, što vatrogasne što policijske. Već se bliži vrijeme kad smo se dogovorili pred stadionom s članovima da im podijelimo ulaznice. I naravno, kako to i biva, jedna ulaznica nam nedostaje i odlazimo kupiti. Dok smo mi tako još jednom čekali pred stadionom iz grada je u 16:30 krenuo korteo s navijačima, što pješke što metroom.

Navijai Hajduka napravili su invaziju na Prag Foto: hajduk.hr

Kad su navijači stigli pred stadion lagano i mi krećemo prema ulazu za gostujuće navijače i ulazimo unutra. Naravno, najveća gužva je bila tamo gdje se piva posluživala. Dolazimo na stadion i ostajemo zadivljeni. Prekrasna Eden Arena koja prima 20.000 ljudi, tribine koje su odmah uz travnjak, bez ikakve zaštitne ograde. Hvatamo svoje mjesto po sredini. Zatim počinje mala ceremonija, gdje Slavijini navijači koji slave rođendan izlaze sa zastavama, novim i iz povijest, i idu u krug oko travnjaka. Dok su prilazili nama svi smo se digli na noge i gromoglasno pozdravili prijatelje iz Slavije. Bliži se sam početak utakmice, svi smo ušli na tribinu, negdje oko 2.000 Hajdukovih ljudi.

Malo tko je uopće pratio utakmicu, stalno se pjevalo. Oko 35. minute Slavijini navijači su se rasporedili po ostalim tribinama i čeka se 50 minuta susreta kako bi se obilježio rođendan. Po dogovoru poluvrijeme je produženo do 50mdash;te minute kad je Hajduk primio gol i slavlje je moglo početi na stadionu, sve je bilo u crvenom od baklji. I Torcida je sudjelovala svojom bakljadom. Nakon toga je sudac odmah odsvirao kraj prvog djela te se moglo krenuti prema šanku s pivom i kobasicama.

Krenulo je i drugo poluvrijeme i opet Hajduk prima gol. U 75.minuti navijači s naše strane kreću ulaziti u teren, nije bilo teško, samo je trebalo zakoračiti da se uđe. U tom trenu krenuli su i navijači Slavije. Obje navijačke skupine su bile na terenu te je počelo zajedničko navijanje, fotografiranje, razmjena navijačkih rekvizita. Dolazili su Slavijini navijači i na našu tribinu, gdje su se grlili i fotografirali s nama te pozivali da se ide do šanka popiti piva.

Kapetan Hajduka Mario Maloa u Fleku kraj spomen ploe osnivanja Foto: hajduk.hr

Nakon svega toga tražimo na tribini našeg najstarijeg putnika Mužu, kako bi krenuli prema izlazu. Nismo ga našli, zovemo telefonom, a on govorio da je već krenuo prema Fleku. U međuvremenu saznajemo da i njemu nije srce izdržalo te je i on ušao u teren da se slika. Dok smo njega tražili oko stadiona, lagano se naši članovi skupljaju i padaju dogovori gdje da se ide. Naravno, svi putevi vode u grad gdje pravo slavlje može krenuti. I tako smo pozvali dva taxija koji su nam za put od stadiona do samog centra uzeli 161 krunu, što je u prijevodu oko 50 kuna, mizeran iznos za tu relaciju.

Na trgu se malo fotografiramo i lagano se Vaclavskom spuštamo, gdje ja vodim put pivnice u kojoj sam bio prije dvije godine kad sam bio u Pragu, za koju znam da je dobra i opuštene atmosfere. Koračamo tako Pragom i napokon dolazimo do pivnice “U Vejvode“, gdje ulazimo kad ono unutra odzvanja naša pisma. Zauzimamo mjesto te spajamo dva stola i lagano krećemo naručivati rundu za rundom, dok iza nas društvo od maloprije i dalje piva. Nakon toga oni odlaze, a mene svako malo nazivaju članovi i pitaju gdje smo i tako nam se pridružuju za stolom, odjednom nas je oko 20. Nakon par rundi mogla je i naša pjesma krenuti, odzvanjala je pivnica dalmatinskim i hajdučkim pjesmama. Sve su to simpatično sa strane gledale dvije Kineskinje, koje su poželjele da se slikaju s nama i šalom Hajduka.

I tako naše društvo ženskih i muških članova lagano kreće dalje u prašku noć, al’ ulicama Praga i dalje odzvanja pisma. Nakon toga neki bi u hostel, a neki dalje se zabavljati. Ujutro oko 5 sati nam se događa peh, na jednom mobitelu nema kuna, drugom nema baterije, svi mogući taxisti nas žele opelješiti iznosom do hostela, a taxista koji nas je vozio od stadiona ne možemo dobit na mobitel. Karta od grada nam ostala u hostelu i krenulo je snalaženje kako doći i u kojem je uopće smjeru hostel. Moramo napomenut kako je Prag pun “kraljica noći” koje se samo nude i nude. Krenemo hrabrim korakom put hostela, iako i dalje ne znamo koliko ima hodati. Nakon jedno kilometar hodanja slučajno susretnemo nekog taxista s kojim se cjenkamo i koji nam uzima samo 200 kruna do hostela. Šećer na kraju večeri: taksist nas dovodi u krivu ulicu i govori da je to to.

Napokon nakon peripetija dolazimo do hostela i ulazimo u sobu gdje su naravno svi još budni. Leglo se oko 5 sati ujutro i spavalo do 8:30, jer smo dogovorili s vozačima da se kreće najkasnije oko 10 sati, kako bi stigli u Zagreb u predviđeno vrijeme oko 23:00 da članovi koji su došli iz Splita i Istre stignu na svoje autobuse za povratak kući. Lagano krećemo ljude buditi po sobama kako bi se digli na doručak, i kad smo svi doručkovali, odjavljujemo se iz jako simpatičnog hostela i čekamo autobus koji dolazi oko 10:20. U dogovoru s vozačima stajemo u shopping centar pokraj stadiona kako bi se opskrbili pivom koju vozimo u Zagreb.

Nakon 40 minuta u 11:30 krećemo put Zagreba, nakon 3 dana nespavanja, pisma u autobusu nije posustajala, prepričavale su se zgode i nezgode iz Praga, uz puno smijeha i veselja kilometri padaju. Svako sat vremena bi se stajalo kako bi se napravila piš i puš pauza, uspjeh bi bio kad bi se izdržalo dva sata bez stajanja. 80mdash;ak kilometara pred Grazom stajemo i radimo veliku pauzu, gdje su nas pošteno oderali cijenama. Primjer: lasagne 9 eura i kola u čaši od 3dcl 3,55 eura. Nikad skuplji ručak. Zatim punog želuca krećemo dalje na put.

Sve smo prošli bez problema, prolazimo slovensku granicu i ulazimo u Lijepu našu, gdje odmah kreće tipkanje na mobitel, da se vidi što se pisalo o utakmici i kakvih novosti ima prvenstveno iz Hajduka. Ulaskom na autocestu stajemo posljednji put. U Zagreb dolazimo oko 22.00 i društvo se brzo razbježalo. Tu ostajemo s vozačima prekontrolirati autobus. Za to moramo pohvaliti sve članove, sve je prošlo u redu, iako smo se u početku pribojavali. Pozdravljamo se s vozačima, koji su isto tako bili zadovoljni putem. Svi članovi su bili oduševljeni putem i organizacijom i već se u busu pričalo o budućoj destinaciji. Neumorno se pjevalo kad se išlo u Prag i na povratku, bez ikakve pauze, oko 3 sata spavanja u 3 dana, ali nikome nije žao i taj se umor nije tako osjećao nego tek idući dan.

Marin BENZON, DPH Zagreb


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter