Na protivnika i njegove navijače su bacane petarde, signalne rakete, cipele i mobiteli. Gađalo se bananama, narančama, polu pojedenim hamburgerima. Pa čak i pokoja svinjska glava ili moped znaju doći do tribine. No što se “poklanja” svojim “ljubimcima”, na terenu i u loži?
Priča o navijačima Rome, koji su donijeli 50kg mrkve u Trigoriju, trening kamp voljenog kluba, postala je viralna. Za one kojima pune gajbe mrkve nisu bile jasne bio je tu i transparent, koji je jasno kazao : “Buon appetito conigli” ili Dobar tek, zečevi ! Nezadovoljni su romanisti rezultatima, porazima, koji ih bole, a igračima očito zamjeraju kukavičluk. Nas je ponukalo da potražimo slične primjere “navijačkih poklona”.
Nemoguće je zaboraviti Torcidin performans sa krafnama. Predsjednik je još uvijek bio Joško Svaguša, godina 2008. Sezona je krenula užasno, Hajduk je bio na dnu tablice, čak je i Inter, zaprešićki, dominirao na starom travnjaku Poljuda. Orilo se sa sjevera: “skinite dresove!”, pjevalo se kontra Svaguše, mafije i lopova, a u jednom trenutku krenula je kanonada krafni prema terenu. Tartan je valjda prvi put u povijesti bio pun pekarskih proizvoda, navijači su više nego slikovito pokazali što misle o tadašnjem predsjedniku, politici kluba, ali i igrama na terenu. Dvije godine poslije, sa iste tribine prema tartanu je letjela riba. Ona sitna, plava, srdela. Na sjeveru je stajala jasna poruka tadašnjem poteštatu Kerumu: “Mi smo krupne ribe!” Da ne ostane sve u pekarskim i ribarskim metaforama, pobrinula se opet Torcida.
Godine 2009. s Paga je dovedeno pet ovaca, koje su pasle pred Poljudom. Ovce, u vlasništvu malog dioničara bijelog kluba Danijela Škunce. Bilo je to vrijeme prije demokratskih izbora za NO Hajduka, a paške ovce su mirno pasle u okruženju postavljenih ploča na kojima je pisalo “Oš u Nadzorni odbor?!”, “Oču netjače”, “Daštaču rodjače” i “Meti pajdo i mene”. U svojim je poklonima Torcida vrlo maštovita skupina, tako da u ovu skupinu poklona možemo spomenuti i kopanje grobova iz 2003.godine.
U nekim drugim kulturama i klubovima, ne gledaju previše blagonaklono na bacanje hrane sa tribina. U Londonu je u jednom periodu među navijačima Chelsea zavladao običaj bacanja celera na travnjak. Za naciju poznatu po humoru Englezi se nisu iskazali, 2002. uhićeno je 5 navijača zbog bacanja celera. Pet godina poslije Klub je izdao izjavu, kojom se bacanje celera s tribine smatra kaznenim djelom, a onome tko to pokuša će se zabraniti posjet stadionu.
Zanimljiv je bio protest navijača Hull Citija iz sada već davne 2000.godine. Naime, navijači su protestirali protiv Davida Lloyda, bivšeg tenisača, koji je bio zaprijetio gašenjem kluba. Lloyd je bio vlasnik legendarnog Hullovog stadiona Boothferry Park, a navijačima se njegove prijetnje nisu nikako sviđale pa su odlučili travnjak zasuti teniskom lopticama tijekom jednog susreta. Isti je bio prekinut zbog toga, a Lloydu se šala navodno nije svidjela.Jedan od najmorbidnijih primjera iskazivanja nezadovoljstva dolazi iz Poljske, gdje je skupina navijača Zawisze iz Bydgoszcza, upala na stadion i postavila mrtvačke sanduke sa križevima. Njih točno 15, namijenjeno igračima kluba. Policija je odmah pokrenula istragu.
Navijači milanskog Intera uspjeli su u možda najneobičnijem poduhvatu, kad je riječ o švercanju nedozvoljenih predmeta na tribine, ako se to tako može nazvati. Naime, 2001. godine na utakmici protiv Atalante s tribine je bačen moped, a navijači Barcelone su svom bivšem igraču, a tadašnjem igraču Real Madrida, “poklonili” s tribine svinjsku glavu, jasno poručivši što misle o njegovom transferu kod najvećeg rivala.
Edo Zdravković