Search
Close this search box.

Navijačka 2015. godina

“Kad nepravda postane zakon, otpor postaje nužnost” i “Kad svi odu, samo najvjerniji ostaju” dvije su krilatice koje su oduvijek bili glavni pokretač aktivizma i volontera koji bi svoju energiju, vrijeme i snagu trošili za neki pravedan i viši cilj. Domaći nogomet nalazi se na najnižim granama, što zbog onih koji su uzurpirali Dinamo, pa potom metastazirali nad domaćim nogometom, što zbog ekonomske krize koja je razgolitila sve one koji žive od državnih proračuna i sisanja milijuna kojih više nema. Nema, jer je previše gladnih usta i nema, jer se lokalni proračuni slabo pune, pa posljednjih godina nema ni za one bliže oltaru, a kamoli za nogometaše. U tim trenucima jača aktivistička scena, a ona je u 2015. godini dosegla svoj vrhunac:

Naš Hajduk i Torcida (Hajduk)

Puno prije svih startao je aktivizam Torcide pa ih trebamo i prve istaknuti. Njihov pokret za velikim Hajdukom izrodio je Naš Hajduk. Članovi kluba su u 2015. godini imali druge demokratske izbore za Nadzorni odbor kluba. Festival demokracije za preko 15.000 članova, besprijekorna organizacija kojom je svatko mogao glasati dolaskom na Poljud ili dopisno – već je postalo normalno za navijače Hajduka. Niti jedan prigovor na demokratsku proceduru i poštenje provedbe iznjedrilo je sedam ljudi koji su zasjeli na svoje funkcije u srpnju. Izgleda jednostavno, ali nekoliko Gradskih vijeća, stotine volontera, tisuće radnih sati stoje iza takve navijačke demokracije u Hajduku. Cijeli proces zasigurno ima puno širi društveni značaj za mladu hrvatsku demokraciju, ali u društvu iskrivljenih vrijednosti – još uvijek nedovoljno valoriziran – za navijače Hajduka nebitno – njima je bitno samo da je Hajduk na cesti koja vodi sve do raja…

O kakvoj se snazi radi osjetili su i oni koji misle da ako vladaju HNS-om im nitko ništa ne može. Zakon o sportu su navijači Hajduka doslovno sa ulice ugurali do Narodnih novina. Kao voda su se prosuli po Saboru, vladi i ministarstvima pronalazeći rupe u sistemu koje Mamić i jataci nisu začepili, te su napravili još jedan presedan – izmijenili su Zakon ne na inicijativu političara, saborskih odbora ili ministarstava, već javnosti. Ni taj proces, nezapamćen u demokratskoj Hrvatskoj, neće dobiti zasluženi medijski tretman, ali i opet navijače Hajduka to neće pun smetati – dok god klub vraća milijunske dugove i ne generira nove.

Godina na izmaku je konačan dokaz snage splitskog navijačkog pokreta pa ne čudi da su upravo pokrenuli novi projekt – otkup kluba. Sve je spremno da od 2016. klub polako i zaista postane njihov – čime ih više neće moći ucjenjivati lokalna politika zbog činjenice da Grad Split ima 56% vlasništva, ali ni maltretirati određeni sportski novinari sa svojom mokrim snovima da Hajduk uzme jedan vlasnik kojeg će onda oni moći lakše reketariti za večere i plaćene tekstove. Iako je Ivan Rilov, tajnik Udruge “Naš Hajduk”, nakon godinu dana svog rada na godišnjoj skupštini rekao da je to projekt kojim izlaze iz luke na pučinu – teško se oteti dojmu da su oni već davno na pučini, ali ne kao brod, već uragan koji nezaustavljivo ruši sve pred sobom.

Zajedno za Dinamo, Bad Blue Boys (Dinamo)

Dvije velike istrage zbog pronevjere oko 200 milijuna kuna iz Dinama, natjerali su ponovo najžešće protivnike Mamića da se aktiviraju. Boysi su se vratili na tribinu na prvom ovogodišnjem derbiju nakon što je Mamić uhićen, a inicijativa Zajedno za Dinamo se reaktivirala krajem godine. Na žalost, BBB i sami unutar grupe imaju problema jer postoji grupacija okupljena u BBB Fun Clubu koji su skloni Mamiću (nazivaju ih plaćenicima) i koji javno predstavljaju oporbu, ali i često izazivaju međusobne sukobe – što dodatno pogoduje obezvrjeđivanju dinamovih ultrasa kao relevantne društvene snage. Stoga BBB-i ne uživaju skoro pa nikakvu podršku među običnim građanima Zagreba.

Još jedan veliki problem Dinamove navijačke oporbe, osim što je razjedinjena, je i nesuradnja građanske inicijative Zajedno za Dinamo i BBB-a. Sve to rezultira više načelnim i sporadičnim, nego aktivnim napadima za vraćanje Dinama njegovim navijačima. Uz sve to, akcije koje se i pokrenu nemaju neku jasnu i artikuliranu poruku ili cilj, pa samim time ni masovnost. Čak ni od inicijative Za naš Dinamo, koja je prošle godine skupila na desetke tisuća potpisa navijača za uvođenjem “1 član = 1 glas” principa u klub, ništa nije bilo osim zabilježbe da je napravljena. Imali su i sudske presude za obveznim uvođenjem demokracije u Dinamo, ali ne zna se što se dalje po tom pitanju događa. Nakon drugog uhićenja Zdravka Mamićaorganiziran je i prosvjed pred zgradom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta s dosta nejasnim ciljem i zahtjevima jer čemu se nalaziti ispred zgrade u petak iza radnog vremena u trenucima kada se još nije znalo tko je novi ministar sporta…

Uz ogromnu medijsku mašineriju protiv navijačkih akcija i birokraciju koja štiti ljude u Dinamunajglasniji borac protiv Mamića je i dalje muk sa tribina.

White Stonesi (Varteks)

Navijači iz Varaždina osnovali su prije par godina vlastiti nogometni klub u obližnjem Jalkovcu i nazvali ga NK Varteks. Klub i dalje uredno funkcionira, a s njihovim nekadašnjim prvoligašem, sadašnjim NK Varaždinom, prilično je nejasna situacija – originalni klub je blokiran pod dugovima, a sva nogometna infrastruktura (i nogometni djelatnici) su preusmjereni na novi klub NK Škola nogomet Varaždin. Navijači su ove godine uspjeli doći do gradonačelnika Varaždina i pojasniti mu da niti jedan klub nije sljednik onog Varteksa – već su to novi subjekti. Predložili su spajanje klubova, ali su odbijeni od druge strane.

Ipak, uspjeli su u svom naumu – ukazali su na činjenicu da nisu oni ti koji su protiv spajanja ni dijeljenja grada, te se izborili da im se seniori vrate na glavni gradski stadion. Uskoro se očekuje i da će se financijska sredstva (od kojih jedni dobiju milijune, a drugi desetke tisuća kuna) malo izjednačiti u korist navijačkog Varteksa. Ne treba zaboraviti da je trud mladih volontera prepoznao i nogometni disident – HNK Hajduk koji je prije par mjeseci odigrao prijateljsku utakmicu s Varteksom, a u prvim danima nove godine stiže im Futsal Dinamo. Klub koji ima navijače – ne može propasti…

Zagreb 041

Frustrirani White Angelsi i ostali kojima je Dražen Medić ukrao NK Zagreb, ponos purgera, osnovali su svoj klub. Radi se o još jednom jedinstvenom projektu ekipe koju okuplja zagrebačka aktivistička scena koja se ujedinila i napravila klub pogonjen principima direktne demokracije. Princip je jednostavan – nema odgovorne osobe, a sve odluke se donose glasanjem svih članova. Nije to sve po čemu je ovaj klub drugačiji od drugih – najgledaniji su nogometni klub treće županijske nogometne lige, te su kao klub izrazito aktivni u antifašističkim, antirasističkim i svim drugim oblicima borbe protiv diskriminacije. Sve to podsjeća na domaću inačicu St. Paulija, kluba iz Njemačke koji predstavlja simbol lijevo orijentiranih, politički i aktivistički aktivnih navijača. Jedina zamjerka je što klub još uvijek ne odaje dojam da im je sportski uspjeh primaran, a dokazivati da je direktna demokracija uspješna i u nogometnom klubu možete samo ako ste i dobri u nogometu.

Nedavno su učlanili i stotog člana kluba ili stotog vlasnika, stotog direktora, stotog člana nadzornog ili upravnog odbora, ali zapravo, kako ga zagrebaši doživljavaju, stotog člana obitelji. Zaštitili su i klupski grb, stilizirani grb Grada Zagreba, te proslavili prvi rođendan. Nesvakidašnji projekt i nesvakidašnji klub.

Kohorta (Osijek)

Klub se nalazi u velikim problemima, a najvjerniji to ne mogu mirno gledati. Grad Osijek, kako to obično biva, rješenje vidi u prodaji kluba po načelu “muko moja prijeđi na drugog”. Stoga je klub u godini na izmaku šetao među potencijalnim investitorima (Osječka pivovara, njemačka menadžerska agencija i sada najnovije mađarsko-hrvatski investitori) , a navijači su s tribina ukazivali na probleme. Početkom godine poslali su zahtjev upravi da ne žele biti Dinamova filijala, na što je uvrijeđeni Zdravko Mamić odbio kupiti veznjaka Josipa Mišića i lijevog bočnog Bornu Barišića. Time je samo potvrdio ono što se godinama špekulira, da kupnje igrača Osijeka nisu ništa drugo nego pomoć. Mogućih protuusluga navijači se najviše ježe. Krajem rujna proglasili su bojkot dok ne odu odgovorni iz kluba, pa su se simbolički u listopadu okupili ispred Klinike za psihijatriju osječkog KBC gdje su predali svoje zahtjeve vodstvu kluba. Šteta što se nisu usudili za nešto više od poruka s tribine i dopisa vodstvu. Među njima vlada mišljenje da su premali grad, s premalim brojem ljudi, te slabim gospodarstvom za financiranje kluba na nekim zdravim osnovama.

Armada (Rijeka)

Idila na Rujevici je završila. Pojavili su se prvi sukobi navijača i uprave koji se mogu riješiti sa samo malo više razumijevanja od strane vodstva kluba. Skupe ulaznice, izolacija na tribini, pretjerani pretresi, neadekvatan parking na Rujevici, osjećaj da su izigrani jer se Kantrida još ne obnavlja, samo su neki od razloga nezadovoljstva u Rijeci. Za sada je sve u domeni povika s tribina i pisanja po forumima – ali akumulacija nezadovoljstva obilježila je ovu godinu. Bilo bi sjajno kada bi se energija svih usmjerila za dobrobit kluba, a ne međusobne sukobe, ali to najmanje ovisi o navijačima – oni koji od navijača očekuju kompromise ustvari rade u korist vlastite i njihove štete…

Uvijek vjerni (repka)

Teško se njih može svesti pod navijače, jer se radi o plaćenoj navijačkoj skupini HNS-a osnovanoj 2008. godine u suradnji sa sponzorima. Udruga se financira od strane HNS-a s prihodom od par milijuna kuna godišnje. Svojim članovima daje kredite i zajmove, zaduženi su za prodaju karata za utakmice reprezentacije. Čak i oni nisu mogli biti imuni na stanje u domaćem nogometu, pa su se tako u rujnu nakon imenovanja Ante Čačića za izbornika repke, neke od podružnica ugasile. U listopadu su one vjernije potpisali trogodišnji ugovor o suradnji s HNS-om u kojem su se obje strane zavjetovale na promicanje nogometnih vrijednosti i razvijanje kulture navijanja, te iskazivanje nulte stope tolerancije spram rasizma, diskriminacije te nasilju na nogometnim stadionima. Prigodno je prije potpisivanja, predsjednik saveza Davor Šuker, zabranio ulazak novinarima Indexa na konferenciju za medije i jednom od njegovih novinara je uzeo mobilni telefon.

____________

Koliko god vas mediji uvjeravali u suprotno, nema nogometa bez navijača, ali ni navijača bez nogometa. Simbioza je to koja mora postojati uvažavajući i respektirajući obje strane. Na žalost većini u Hrvatskoj navijači su još uvijek huligani na koje treba slati policiju, ali na sreću oni se s tom etiketom nisu i očito neće pomiriti – od humanitarnih akcija, fantastičnih atmosfera koje rade, do aktivističkih akcija kojih se ne bi posramile puno društveno priznatije udruge građana, natjerali su svih da preispitaju svoje stavove o njima. A oni nemaju ime, ni lice, oni su masa koja ni sama ne zna zašto, ali ne može bez svog omiljenog nogometnog kluba, u kojem ne žele gledati kriminalce, lopove i lažne uzore, već čistu esenciju nogometa – sport i strast!

Svim navijačima i onima koji s tako osjećaju želimo da im u 2016. njihovi klubovi budu na ponos!

ZB


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter