Navijači AC Milana već su duže vrijeme nezadovoljni načinom na koji se vodi klub, a kriza rezultata “Inzaghijevih trupa” dovela je do njihove reakcije.Prvo su u ožujku organizirali bojkot utakmice protiv Cagliarija na kojoj su dominirali transparenti s natpisima “Game Over”, “Ubacite novčić #SaveACMilan”, da bi u prošlu srijedu novom akcijom odaslali još jednu poruku upravi kluba. Na polupraznom San Siru, Milan je dočekao Genou, a na tribinama se okupilo 15mdash;ak tisuća navijača, od kojih je njih nekoliko stotina u znak protesta svojim tijelima formiralo riječ “BASTA” što u prijevodu znači “DOSTA”.
Navijačima je dosta Silvija Berlusconija i njegove vladavine, a ne mogu se pominiriti ni s činjenicom da će i drugu godinu zaredom ostati bez europskih natjecanja. Prošle sezone su završili na osmom mjestu, a iako su treća najplaćenija momčad lige rezultatski su dosta daleko od te pozicije. Trenutno su na jedanaestom mjestu i na dobrom su putu da ponove svoj najgori rezultat iz sezone1997/98.Osim navijača, spomenutu utakmicu protiv Genoe obilježili su i gostujući igrači jer su Genoani slavili prvi puta nakon 1958. godine na gostovanju u Milanu i to rezultatom 1mdash;3.
Turbulencije u klubu se nastavljaju, navijači su sve frustriraniji, a treneru Inzaghiju se trese stolica. Do kraja sezone ostalo je još pet kola i kako sad stvari stoje Milan će se morati boriti za da se izvuče iz donjeg dijela tablice.Hrvatskim ljubiteljima nogometa treba istaknuti da Milan ne vodi ulica, klub je već dugo u rukama jednog gazde, odnosno dio Fininvest Grupe. Riječ je o holdingu u vlasništvu bivšeg premijera Italije i medijskog mogula Silvia Berlusconija. Zbog promjene talijanskih zakona on je napustio mjesto predsjednika kluba još 2008. godine i formalno prepustio upravljanje dopredsjedniku i CEOmdash;u Adrianu Gallianiju.
Kako je dakle moguće da jedan od najuspješnijih klubova svijeta svih vremena zapadne u ovakvu rezultatsku, ali i krizu upravljanja? Još 2005. godine klub je prema podacima Deloittea bio na petom mjestu po ostvarenim prihodima, a Forbes ga 2014. smješta na visoko osmo mjesto svjetskih klubova po bogatstvu. Sudeći po hrvatskim mainstream medijima ovakav scenarij je nemoguć i izmišljen. Klub je u rukama “Jednog Gazde”, stadion komforan. Tko je onda rossonerima oduzeo nogomet?
AC Milan je dugo vremena bio pojam za rezultatsku uspješnost no zadnjih godina klub je sve više postajao zapravo talac jednog čovjeka. Kriza u koju su upali nije generirana klimom, lošim stadionom ili huliganima na tribinama. Krizu nije stvorila “ulica” nego samo i isključivo nesnalaženje “Jednog Gazde”, nestašnog Silvija. Klub je postao rob svog vlasnika, razapetog između politike, korupcijskih i seks skandala te suđenja za iste. Zadnjih dana sve se češće spominje prodaja njegovog udjela ulagačima sa Istoka, konkrento riječ je o Tajlanđaninu Beeu Taechaubolu, a riječ je o tajkunu koji se bavi mnogim poslovima, ali gotovo svi su vezani uz nekretnine.Navijačima Milana je prekipjelo, rekli su dosta Silviju i njegovom vođenju svjesni da ih poput utega vuče na dno. Vizionar s kraja 80mdash;tih godina prošlog stoljeća postao je utjelovljenje dekadencije. Crvenomdash;crnom dijelu Milana zasigurno je više stalo do budućnosti kluba, nego do sudbine Berlusconija i nadaju se nekom novom početku.
Unatoč sve glasnijim najavama o prodaji kluba pitanje je što će napraviti nepredvidljivi Silvio. Milan je na žalost svojih navijača postao samo kolateralna žrtva sudbine svog vlasnika. Čarobnog rješenja nema, prodaja kluba ne znači automatski povratak na stare staze slave. Najbolje to znaju u gradskom rivalu Interu. Koliko je uopće dobro da sudbina kluba ovisi samo o jednome čovjeku?
Joško Listeš, Edo Zdravković
