Sad je i službeno: Naš Hajduk postao je vlasnik 24,53% Hajdukovih dionica i ušao u povijest po još jednom pionirskom pokretu u klubu čiji su navijači oduvijek imali poseban status u odnosu na sve ostale. Teško je zaokruživati masovni navijački pokret varljivim brojevima, ali i nužno, baš zato što je zakon mase ovaj put dokazao da sa sobom nekad nosi i odgovornost, a ne samo skrivanje iza drugih. Udruga Naš Hajduk u svojoj je sedmoj godini postojanja nastavila fascinantan trend rasta broja članova, a iza sebe ostavlja osobito važnu 2016. s više od 43.000 ljudi na svojoj strani i suverenom drugom pozicijom na ljestvici vlasništva Hajduka, iza većinskoga vlasnika Grada Splita s 56,10%. SKDD je i slubeno upisao udrugu Na Hajduk kao vlasnika 24,53% dionica Hajduka
Socios model upravljanja klubovima donedavno je pratiteljima hrvatskoga nogometa bio egzotika koju si mogu priuštiti španjolski, portugalski i njemački klubovi, računajući na osnaživanje veza s ionako mnogobrojnim navijačkim bazama. Ideja da se na temelju demokratskog izbora odgovornih ljudi principom “jedan član – jedan glas” oformi kritična masa navijača kojoj će klupska članska iskaznica omogućiti iskazivanje mišljenja i pravo na izbor predstavnika/posrednika očekivano je našla plodno tlo u Hajduku. Kao prvo, Hajduk je i nastao na pokretu nekolicine inspiriranih pojedinaca koji su računali na ekspanziju i jaku vezu s navijačima od prvoga dana. Kao drugo, Hajduk je i sam, u ne tako davnoj prošlosti, slomio zube na pojedincima koji su se “razmahali”, ispraznili blagajnu, devastirali momčad, bacili ljagu na klupsko poslovanje i bio natjeran potražiti rješenje u navijačima i njihovu etičkom kodeksu. Kao treće, osim što je Hajduk sam na svojim leđima shvatio kako je to kad se vodstvo kluba brine o sebi, a ne o klubu, nije morao kopati daleko od ligaških rivala da shvati da je samovolja pojedinaca ponekad, nažalost, put kojim klubovi postaju privatne prćije, na ruglo navijača kojima nije dano pravo glasa.
Hajduk je po broju članova u prethodnoj godini sasvim lijepo kotirao u usporedbi s bundesligaškim klubovima, pogotovo kad se u obzir uzme bilo kakva usporedba hrvatskog i njemačkog nogometa, infrastrukture i financija. Njemačko dioničko pravilo “50% + 1” nije značilo paranoično odbijanje ulaganja privatnih investitora u klub, nego samo osiguranje da jedan privatni vlasnik neće moći steći većinski udio u klubu. Naš Hajduk je postigao dogovor s tvrtkom “Tommy” te će u sljedećih 10 godina uplaćivati oko 3,5 milijuna kuna kako bi preuzeo njihov dio dionica. Iznos od kojega boli glava realnim je periodom, dogovorom i raspodjelom sredstava postao izvediv. 16. listopada 2016. na Pjaci je potpisan ugovor o preuzimanju dionica. Trenutak je to koji je u očima mnogih navijača prekretnica u radu kluba, no o rezultatima otkupa dionica reći će tek vrijeme koje slijedi.
Odličan marketinški potez odrađen je u akciji “Ili jesmo – ili nismo” u kojoj su navijači uplaćivali iznos od 1.911 kn za otkup dionica, a njihova će se imena, kao lijep podsjetnik i znak zahvalnosti, naći na trećem klupskom dresu. Donacije time nisu stale, kao ni neumoran, krvav i neprocjenjiv rad ljudi koji su u akciji sudjelovali, od Odjela za članstvo, do svakog pojedinog navijača i člana Našeg Hajduka koji je na bilo koji način dao doprinos za okretanje nove stranice u povijesti voljenoga kluba.
Hajdukovi navijači i članovi iza sebe ostavljaju godinu u kojoj su mukotrpno radili, informirali, okupljali, prikupljali i zalagali se za klub. Uz želju za dijalogom, napredovanjem, dosljednošću i ustrajanju u guranju klupskih interesa ispred privatnih, ostaje nam samo poželjeti im sreću u putu koji su izabrali i nadati se da će ta duga cesta kojom su odabrali kročiti stvarno dovesti do raja, a ne ispasti kružni tok, kao u mnogim nesretnim slučajevima i odlukama kojima je bijeli put bio popločan. Brojke govore da je furiozan start odličan temelj za optimizam. Ako se i nenavijački aspekti u klubu stabiliziraju i poprave, Hajduk se može veseliti godinama koje mu predstoje.
Magdalena Mrčela
