Konačno je i Podravina, na čelu s Koprivnicom, stigla na red da ugosti reprezentaciju Hrvatske. I pedantni su Podravci organizacijski položili ispit, jer je sve išlo “ko’ po špagi”. Ako upitate reprezentativce, jamačno će većina njih pohvaliti toplu obiteljsku atmosferu na koprivničkom gradskom stadionu, na kojem se skupilo 3974 gledatelja, kako je sredinom drugog dijela obznanio spiker. Koliko je, od gotovo četiri tisuće posjetitelja, stvarno platilo nenormalno nabildane cijene ulaznica za glavnu tribinu (100 i 120 kuna), ostat će vječni misterij zapisan u privatnim almanasima negativnih rekorda mandata Davora Brenda Šukera. Ne trčimo pred rudo, pa tako nećemo prejudicirati s ovako ozbiljnim informacijama, no indikativna je činjenica da su se ulaznice dijelile šakom i kapom, uzduž i poprijeko Koprivničko – križevačke županije.
Utakmici je prethodila nova čestitka iz FIFA-e, adresirana na Vukovarsku 269/A, kojom je “njihova” reprezentacija spriječena dijeljenja ulaznica za prve dvije domaće utakmice u novom kvalifikacijskom ciklusu, protiv Turske i Islanda. Sumnjamo kako je ova informacija pretjerano pogodila vrhušku HNS-a, koja ionako muku muči s punjenjem tribina gdje god da igraju. Čak je i tradicionalno utočište na Gradskom vrtu iz utakmice u utakmicu sve praznije, što dovoljno govori o popularnosti. Da iste ima, ne bismo uoči prvenstva na kojem ova generacija treba doseći vrhunac, pripremne utakmice igrali na dva stadiona koja kombinirano primaju manje od 10 tisuća gledatelja. Više će HNS zagrcnuti zbog drugog dijela kazne, onog novčanog u protuvrijednosti od 150 tisuća švicarskih novaca.
Da se dotaknemo i jučerašnje utakmice u Koprivnici. Bilo je super, posebno ako ste malo dijete lišeno svih priča van zelenog terena. U suprotnom, duboko sumnjamo da ste zadovoljni viđenim, kako na travnjaku, tako i na tribinama. Od organiziranog navijanja jedino što smo vidjeli i čuli, bilo je skandiranje Hrvatska, Hrvatska, sredinom drugog dijela. Osim toga, glavni animatori turobne atmosfere bili su članovi limenog orkestra, pozicioniranog na centralnom dijelu glavne tribine. Zagrijavanje uoči samog početka utakmice završili su izvedbom poznatog tamburaškog hita “U mom selu širok šor”, koji je propisno zagrijao glasnice nekolicine muškaraca na zapadnoj tribini. U 13. minuti ostajemo šokirani jer je grupa od 10-ak navijača na sjevernoj, montažnoj tribini, skandirala Dejanu Lovrenu. Skandalozno ponašanje i spominjanje “onog – čije – se – ime – ne – smije – izgovoriti”. Zbog ovakvog čina otpora, ovu grupu navijačke opozicije nazvat ćemo – “Odmetnici“.
Nakon spomenutog skandala, uslijedilo je 20-ak minuta tišine, što je alarmiralo limeni orkestar na prvi bis. Poluvrijeme su okončali hitovima “Sve konje vrane” i “Večeras je naša fešta“. Poslije se ispostavilo da će doista i biti fešta, jer su tradicionalno neugodni Moldovci izgubili samo s 1-0, što je skoro pa realan rezultat, sudeći po prikazanoj igri.
Drugo poluvrijeme otvaraju Odmetnici stihovima “Mramor, kamen i željezo“, na što Limeni vade asa iz rukava te poslovično pale atmosferu. Set podravskih hitova, uz jaki završetak s Garavušo garava. Odokativno, 30-ak muškaraca na nogama, a još barem toliko je zapjevalo. Na ovo niti sjajni Odmetnici nisu dali odgovor. Bilo je nekoliko pokušaja, no to je više-manje bilo koprcanje poraženog.
Poslije utakmice, čovjek s klupe, Čačić Ante, rekao je kako je zadovoljan i da je dobio mnoge odgovore.
Dobro je sve.
