Živimo u zemlji u kojoj ministar otvoreno staje u zaštitu osoba koje krše Zakon o sportu, dok ostali dionici političke scene, među njima i oporba, ostaju nijemi. Nijemi su i novinari po sili poslodavca, gazde koji je član skupštine Dinama. Dinama u kojem Mamić od Eduarda uzima 20, 25 i 50% svih prihoda, a sud kaže da kamata nije lihvarska. I to suci onog istog suda na kojem se pojedinci javno hvale da prijateljuju s Mamićem. Ustavni, županijski i tko zna koji, a k tome su neki od tih sudaca i na plaći HNS-a.
Živimo u zemlji u kojoj otvoreno Mamić prijeti novinarima, igračima i njihovim roditeljima. Zaštićen policijom, politikom i već spomenutim sudom pitamo se štiti li nas trodioba vlasti? Svakog stanovnika trebala bi štiti izvršna, zakonodavna i sudbena vlast!
Živimo u zemlji u kojoj tom istom čovjeku otkriju niz offshore računa s ogromnim količinama novca sumnjivog porijekla, navodno izvučenog iz Dinama, koji se brani sa slobode. Nikome nije više ni sporno odakle mu novac. Uz to je ostao na mjestu savjetnika klubu iz kojeg je navodno izvukao oko 300 milijuna kuna. Kada mu otkriju još (ne)djela, za nagradu još kraće vrijeme provede u pritvoru.
Niz pogodovanja, nepravilnosti i nepravde je toliki da autor teksta može noć provest pred računalom da ih pobroji, ali neće jer je suština, odnosno poruka teksta i poluglupom jasna. A nazivnik svega pobrojanog je isti i nalazi se u naslovu.