Tamo gdje završavaju riječi, završava i bivši premijer Zoran Milanović, čije popovanje o drugovanju s polusvijetom visoko kotira za ulaz u antologiju političkog nerada.
Tamo gdje započinju djela, završava i bivša vladajuća Kukuriku koalicija, najavljeno “isušivanje močvare” svelo se na politiku nedjelovanja i manjkavih rješenja, dok potezi koji su odrađeni i riječima i djelima poput čuvene vaučerizacije možda bolje da se nikad nisu dogodili i to ne samo iz altruizma i općeg boljitka, već iz interesa same koalicije koja je pokazala da nije ništa bolja nego HDZ koji de factovlada Hrvatskim nogometnim savezom.
Uistinu, recite nam, tko je osoba ili tko su osobe o kojima se govori? Tko financira kampanje predsjednice, organizira rođendanske proslave i tko je polusvijet sa kojim se predsjednica druži? Niste li zadnjih godina uvodili red u državu, pa kako onda polusvijet obitava na tako visokoj društvenoj ljestvici. No, idemo redom.
Verbalni obračuni Željka Jovanovića i Zdravka Mamića tjednima su uveseljavali naciju i rastuživali zdrav razum, te motivirali mlade generacije da još jednom razmisle hoće li karta za Njemačku biti jednosmjerna ili dvosmjerna i žele li više ikad čuti i vidjeti takve nemile pojave. No vrlo uskoro smo dobili novog vladara MZOŠ-a i njegovo ime je Vedran Mornar, ministar sporta koji prosvjednicima protiv okupacije i privatizacije Dinama poručio da su promašili adresu iako su isti oni koji predvode tu privatizaciju pritvarani radi izvlačenja više od 200 milijuna kuna iz kluba, međutim, ministra njegov resor ne interesira pretjerano.
Također, ovaj tekst ne može proći bez spominjanja još tri bivša ministara – Ranka Ostojića, Arsena Bauka te Gordana Marasa. Ministar unutarnjih poslova i njemu podređeni, nisu uspjeli konstruirati optužnicu u četiri godine, ali se uspio “brukati” pred narodom prepucavanjem u Otvorenom sa osobom koju planira pritvoriti radi poreznih prevara. Arsen Bauk vodio je ministarstvo uprave, koje je vjerno potvrđivalo legitimitet udruge građana u kojoj skupština i izvršni odbor biraju jedni druge u zatvorenom sistemu. Posljednje navedeni, ministar poduzetništva, nema previše veze sa temom, ali je zato svečano obećao pred izbore kako će navijači Dinamo dobiti izbore po principu 1 član – 1 glas.
Valja spomenuti i nekoliko zakonskih rješenja, počevši sa vaučerizacijom koju smo već spomenuli, zatim crnim listama blagoslovljenim od policije koja je odgovornost prebacivala u krug da bi na kraju konstatirali kako je legalno da polusvijet odabire tko smije gledati utakmicu uživo, te zaključno sa sportskom inspekcijom i novim zakonom o sportu. Sportska inspekcija vrlo brzo je poželjela izbaciti Lokomotivu iz prve lige, te raspisati izbore u Dinamu u skladu sa demokratskim načelima, ali tek su onda shvatili da nemaju stvarnu moć bez amenovanja od strane izvršne vlasti ili sudova pa su nastavili ono što najbolje rade – tapkanje u mraku i uhljebljivanje. Novi zakon o sportu, koji je u sabor progurao HNS-ov zastupnik Srđan Gjurković (uz pomoć Marije Lugarić i Peđe Grbina) te izglasan od strane vladajuće koalicije zapravo je jedini pravi udarac koji je vlada zadala HNS-u, i to na incijativu pojedinca. Naravno, za tu drskost Srđan Gjurković nagrađen je mjestom broj 13 na listi za svoju izbornu jedinicu, bez realne mogućnosti da uđe u sabor. SDP jest protiv Mamića, ali…
U predizbornoj kampanji, Tomislav Karamarko se divio vlastitom neznanju i najavljivao spašavanje Hajduka iako niti sam ne zna od koga i od čega te istovremeno držao ljestve vladaru Hrvatskog nogometa Zdravku Mamiću time što se niti u jednom trenutku nije ogradio od djela potonjeg (ali i druženjem u izbornoj noći, te kavicama u Sheratonu) što samo po sebi nebi bilo čudno s obzirom da je riječ o očitom statusu quo, već što je njegov nešto liberalniji politički blizanac ponovno najavio izbavljenje nogometa iz kandži jednog čovjeka, a to kao da smo već jednom čuli, znate onu trick me once…
>>Politika u butigi (II): Kako je Zoran do sada patio od sljepila
>>Veze između visoke politike i nogometa u Lijepoj našoj
