Obala Bjelokosti po drugi puta u svojoj povijesti postala je prvak Afrike. Glavna je to jučerašnja vijest s afričkog kontinenta, točnije iz Ekvatorijalne Gvineje gdje je na Estadio de Bati odigrana repriza finala iz Senegala 1992. godine između gorespomenute Obale Bjelokosti te Gane.
Važnost utakmice te duga suša koju obje reprezentacije imaju u svojoj riznici kontinentalnih naslova (Gana na naslov čeka od 1982., Obala od 1992.) razlog su radi kojeg ni jedna ekipa nije pokazala lepršavu igru iz polufinala, tako da je 120 minuta utakmice prošlo bez veće jurnjave za pobjedom i bez konkretnih prilika, nitko se nije htio do kraja otvoriti kako ga protivnik ne bi kaznio. Ipak, bliže pogotku je u par navrata bila reprezentacija Gane, 2 puta su gađali okvire gola preko Atsua te Andre Ayewa. Kako su se približavali jedanaesterci, treneri su odlučili taktizirati s izvođačima, tako je Herve Renard izveo Gervinha (promašio u finalu 2012. u raspucavanju protiv Zambije) a Avram Grant Asamoah Gyana.
Gana je krenula bolje u jedanaesterce, zabili su svoja prva 2, dok su kod Obale i Bony i Tallo promašili vrata. Mnogi su tada već vidjeli Ganu kao prvaka, ali prvo Barry “Copa” brani Acquahu, a Acheampong poslije promašuje cijela vrata nakon čega se Slonovi vraćaju u utakmicu. Nakon toga smo vidjeli velik broj sjajno izvedenih jedanaesteraca, a ključni trenutak dogodio se u 11. seriji kada su na red došli vratari. Za razliku od 2012. kada su posljednji put pucali, ovog puta oba vratara nisu bila precizna. Razaku je Barry obranio, da bi Barry sam, kao i prije 3 godine, bio precizan sa 11 metara, a ovaj puta je time donio naslov prvaka svojoj državi, tako da je ishod bio jednak onome iz finala 1992.
Zanimljivo je napomenuti kako dugogodišnja jedinica Slonova, koja je izgubila to mjesto tijekom kvalifikacija ne bi branila niti danas, ali se ozljedio prvi vratar Gbouoho tako da je on morao stati na vrata. Ovim trijumfom se Obala vjerojatno oprašta od nekolicine preostalih iz “zlatne generacije” poput Barrya i Kolo Tourea (treba vidjeti i što će njegov brat Yaya napraviti iako će najvjerojatnije ostati još jedan ciklus kvalifikacija za SP) , a njihov trener Herve Renard prvi je trener u povijesti natjecanja koji je osvojio prvenstvo s dvije različite reprezentacije (Zambija, Obala Bjelokosti).
U utakmici za treće mjesto također nije bilo pogodaka isto se išlo na jedanaesterce, a obje momčadi razočarane ispadanjem u polufinalima nisu pružile spektakularnu utakmicu, izgledali su dosta nemotivirano. Ipak, na kraju je moralo biti pobjednika, a to je bio DR Kongo sa 4mdash;2 nakon jedanaesteraca. Domaćini na kraju ostaju bez medalje ali mogu biti ponosni na njihov najbolji plasman u povijesti, na čemu sada moraju graditi svoju budućnost.
CAF je na kraju prvenstva podijelio i nagrade, titulu najboljeg strijelca na temelju najvećeg broja asistencija (5 igrača po 3 pogotka) je ponio Andre Ayew, a nagradu za najboljeg igrača te najljepši pogodak njegov sunarodnjak Christian Atsu.
Idući Kup nacija na rasporedu je za dvije godine, domaćin se još ne zna (Alžir, Egipat, Gabon, Gana su kandidati), ali ono što je sigurno je da na njemu, a i na onome koji se održava 2019., nećemo vidjeti Maroko kojeg je CAF suspendirao zabranom nastupa na iduća 2 Kupa nacija te pozamašnom novčanom kaznom od 8 milijuna eura radi nastale štete zbog kasnog otkazivanja domaćinstva.
Raspored kvalifikacija na rasporedu je 8. travnja kada će se znati i domaćin prvenstva 2017., koji će također biti u ždrijebu te će mu utakmice s protivnicima u grupi služiti kao prijateljske u pripremi za prvenstvo, a mi ćemo kao i do sada aktivno ispratiti te utakmice.
Marino Krstanović
