Da vam je netko prije nekih 15 godina rekao da će u ožujku 2016. godine najbolje rangirana afrička momčad na FIFA ljestvici biti Zelenortski Otoci vjerojatno bi rekli da je taj zreo za ludnicu. No, danas je upravo to slučaj te ta mala otočna država, za koju mnogi i sada ne znaju gdje se uopće nalazi i koja se prije 15-ak godina vrtila oko 180. mjesta na FIFA ljestvici živi svoje najbolje nogometne trenutke.
Foto: operationworld.org
Krenut ćemo s osnovama, Zelenortski Otoci su skupina od 10 vulkanskih otoka koji se nalaze u centralnom Atlantiku a na njima prema popisu od prošle godine živi tek nešto više od pola milijuna stanovnika, točnije 525 tisuća. Službeni jezik je portugalski a neovisna država su od 1975. godine.
Nogomet u državi je kontroliran od strane nacionalnog nogometnog saveza Federaccedil;atilde;o Caboverdiana de Futebol osnovanog 1982. godine, a prvu utakmicu odigrali su 3 godine ranije protiv Gvineje Bisao na Amilcar Cabral Cupu. Zanimljivo je da, iako su primljeni u FIFA-u 1986. nisu zaigrali kvalifikacijsku utakmicu bilo za Afrički kup nacija ili Svjetsko prvenstvo sve do 1998. godine. Zelenortski Otoci nemaju profesionalnu ligu, već 2 najveća otoka igraju svoju amatersku ligu. To je ujedno i razlog zašto se reprezentacija mora oslanjati na igrače koji su ili rodom ili porijeklom sa otoka, a ne na one iz domaće lige. A talenta svakako ima, možemo samo spomenuti neke igrače koji vuku korijene sa Zelenortskih Otoka a zaigrali su za druge reprezentacije poput Nanija, Manuela Fernandesa, Rolanda, Henrika Larssona, Silvestre Varele, Jacquesa i Ricarda Fatya…
Prvi izleti u kvalifikacijske vode im nisu bili uspješni , iako su u kvalifikacijama za Afrički kup 2000. remizirali bez pogodaka doma sa Malijem, a za SP 2002. sa Alžirom u obje gostujuće utakmice su poraženi te samim tim eliminirani. Kroz to vrijeme su se etablirali kao momčad koja je sposobna iznenaditi, ali nema kontinuitet igara ni kvalitetu za nešto više, a igrači koji su nosili momčad su bili dugogodišnji kapetan Fernando Neves, Lito, poznata ličnost iz Primere Dady te Cafu kojeg se zagriženiji ljubitelji nogometa sjećaju iz Anorthosisa. U to vrijeme započeo je i proces traženja igrača po Europi 2004. godine kada je tadašnji izbornik Alexandre Alhinho putovao po kontinentu razgovarajući sa brojnim igračima kako bi ih pokušao nagovoriti za nastup za Zelenorćane, neki su pristali (gorespomenuti Cafu) dok neki poput kapetana Marseillea Manuela Dos Santosa nisu, no idući izbornici su nastavili sa tim procesom te su sve više dobivali pozitivne odgovore od strane igrača koji su shvatili da im je to jedina prilika za nastup za neku reprezentaciju i eventualno na SP.
Rezultatskom prekretnicom se može odrediti 2010. godina i preuzimanje reprezentacije od strane kontrolora leta Lucia Antunesa i kvalifikacija za Afrički kup nacija 2012. godine, gdje su samo na temelju lošijeg međusobnog omjera s Malijem propustili svoj prvi odlazak na veliko natjecanje.
U to vrijeme se mijenja i krvna slika momčadi te sve više poznatijih igrača iz Portugala koji su porijeklom sa Zelenortskih Otoka odlučuje zaigrati za državu svojih predaka, tako da za Zelenorćane igraju Ryan Mendes, Heldon, Djaniny, Julio Tavares, Platini, Fernando i Tony Varela koji su bili sjajne prinove u reprezentaciji.
Estadio da Varzea / Foto: rtc.cv
Nakon dobro odrađenih kvalifikacija za ACN 2012. uslijedile su one za isto natjecanje 2013. gdje su prvo savladali Madagaskar sa ukupnih 7-1 da bi ih u završnom playoffu za odlazak na kup nacija dočekao veliki Kamerun. Njihov stari dom Estadio da Varzea kapaciteta 8 000 i sa samo dvije tribine bio je ispunjeniji od kapaciteta. “Tubaroes Azuis” ili u prijevodu plavi morski psi su apsolutno nadigrali poznate goste i slavili sa 2-0. Ni nakon toga mnogo ljudi nije vjerovalo da mogu izdržati kamerunske nalete u drugoj utakmici. U uzvratu je Heldon u ranoj fazi utakmice u Yaoundeu zabio vodeći pogodak i Kamerunu su do kraja trebala čak 4 za potpuni preokret. Uspjeli su slaviti, ali sa nedovoljnih 2-1 i mala državica kojoj u to vrijeme vjerojatno nitko ne bi znao nabrojati više od 5 igrača napravila je najveći uspjeh u svojoj povijesti.
Lucio Antunes / Foto: portaldeangola.com
Tu im nije bio kraj, na tom kupu nacija ostavili su sjajan dojam, remiji sa domaćinom Južnoafričkom Republikom i Marokom značili su da u posljednje kolo ulaze s velikom šansom za plasman u četvrtfinale,” samo” je trebalo pobijediti Angolu. Angola je povela ali završnim naletima u posljednjih 10 minuta Zelenorćani su okrenuli utakmicu i još više šokirali nogometni svijet. Nakon iste utakmice nastala je i poznata slika Lucia Antunesa gdje trči sa zastavom svoje države preko cijelog terena. U četvrtfinalu ih je dočekala Gana i unatoč sjajnom dojmu koji su ostavili na toj utakmici minimalno su poraženi.
Iduće što ih je čekalo su bile kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu gdje su u posljednjem kolu pobjedom u Tunisu osiguravali plasman u playoff gdje bi bili nositelji i imali veliku šansu za odlazak u Brazil. Uspjeli su slaviti sa 2-0 ali onda – šok. Tunis ulaže žalbu jer je utakmicu igrao Fernando Varela koji je imao od ranije 2 žuta kartona te nije smio igrati i utakmica je registrirana 3-0 za Tunis tako da će Zelenorćani morati čekati iduće SP za svoj potencijalni plasman, trenutno iščekuju ždrijeb posljednje faze kvalifikacija za SP u Rusiji.
Uspješno su se i kvalificirali na prošlogodišnji kup nacija gdje ih je nakon odlaska Lucia Antunesa vodio Portugalac Rui Aguas. Nisu poraženi niti jednom, ali su sa 3 remija morali kući.
Novi nacionalni stadion / Foto: shxi-jz.com
Spomenimo i da su stari nacionalni stadion Estadio de Varzea zamijenili 2014. godine novim modernim nacionalnim stadionom kojeg je financirala kineska vlada, a kapaciteta je 15 000 gledatelja.
Svoje iduće utakmice igraju već krajem mjeseca u kvalifikacijama za afrički kup koji se igra dogodine u Gabonu, a nastavit ćemo pratiti mogu li održati ovaj nivo jako dobrih nastupa posljednjih godina. Svakako bi ih bilo lijepo vidjeti i jednog dana na svjetskom prvenstvu.
Marino Krstanović
