Kada je prije nepune četiri godine, sada već bivši predsjednik Hajduka Marin Brbić, po prvi put stao pred novinare nakon ustoličenja, jedan od prvih upita je bio da komentira navodni pretrpljen verbalni napad tadašnjeg gradonačelnika Željka Keruma i njegovih suradnika. Dakle, umjesto da je – kako bi to bilo i očekivano – iznio svoje viđenje poslovanja kluba te ambicije i planove vezane uz njegov mandat – Marin Brbić je na toj press konferenciji sažet na svega nekoliko rečenica, u kojima je većinom morao opisivati svoj (ne)ugodni bliski susret sa Željkom Kerumom.
Iz te tragikomične anegdote se čovjek, ako to nije mogao unaprijed pretpostaviti, nakon puna dva sata od stupanja na dužnost mogao u potpunosti i iz prve ruke uvjeriti u kakvu se situaciju uvukao. Hajduk je te 2012. godine bio klub koji je “poslovao” s troznamenkastim brojem milijuna kuna duga, s nadzornim odborom kao jedinom hijerarhijom u stihijski (ne)organiziranom klubu i s virtualno više neprijatelja nego suradnika. Onaj tko je tad mogao za njega reći kako će iza sebe ostaviti financijski konsolidiran klub, koji pritom nije izgubio na konkurentnosti u odnosu na rastrošne i kaotične uprave prije one kojom je on rukovodio, taj je bio okarakteriziran ili luđakom ili nepopravljivim optimistom. Četiri godine poslije, Hajduk nije bolesnik – Hajduk je rekonvalescent. Ako mislite da čovjek koji do jučer nije osjećao noge može do nedjelje trčati maraton, onda je problem u vama. A upravo je to najteži dio posla svakom liječniku: izliječiti čovjeka dok paralelno uvjeravate obitelj da treba biti strpljiv i da će oporavak biti dug i podjednako težak.
Jučerašnja odluka nadzornog odbora zasigurno spada pod one koje se mogu okarakterizirati kao prijelomne, jer mijenjanje najistaknutijeg funkcionera kluba s tek izglasanim drugim mandatom očito nije dio svakodnevnih protokola. Kako to obično biva, komentari su dijametralno oprečni, a najveća skepsa potpada nad bojazan da se ovakvim naglim kadrovskim restrukturiranjem ugrožava najiščekivaniji prijelazni rok unazad šest sezona, onaj u kojem nisu najavljivana pompozna pojačanja (jer si Hajduk takav luksuz još nipošto ne može i ne smije priuštiti), ali u kojem bi se trebao napraviti toliko željeni iskorak ka angažiranju isključivo provjerenog kadra; onog koji može pokazati trenutačni utjecaj na konkurentnost momčadi. Naposljetku, kritičari ovog poteza svoj stav temelje na logičnom pitanju: u redu je odluka o smjeni, ali imate li istovremeno imena nasljednika za koje ste sigurni da će biti sposobni preuzeti na sebe tempo rada, dok ga istovremeno podižu na očekivano višu razinu; naročito u sportskom segmentu? Zbog čega se odobrio drugi mandat predsjedniku Brbiću, da bi mu se povuklo povjerenje tek par mjeseci nakon? Sve su to pitanja na koje odgovore nipošto ne smijemo čekati predugo.
Demokracija u Hajduku, to teško stečeno pravo, treba funkcionirati po njenom općem temelju – znanju. Ljudi koji trenutačno sjede u tom nadzornom odboru su većinski odabrani od strane onih kojima je najviše stalo do Hajduka, i svojim znanjem, stručnošću i strašću stavljaju svoj osobni imidž i javni kredibilitet na vagu, tako što donose vitalne odluke koje isključivo moraju ići u korist kluba čije su interese odlučili zastupati pred povjerenjem vojske navijača. Kao takvi su podložni da se njihove odluke preispituju kroz prizmu transparentnosti, ali da se istovremeno i poštuju. Jer ako je ova borba išta dala, to je pravo da se bilo kakav pokušaj malverzacija stopira u njenom samom startu; gdje je u konstelaciji snaga između demokratskog pokreta ulice i partikularnih, sitnih interesa povijest redovito pokazala na čijoj je strani uteg. Stoga navijači Hajduka trebaju imati povjerenje u demokratske tekovine unutar kluba, gdje u simbiozi građenoj na informiranosti i transparentnosti rada i odluka (još jedan od presedana u okaljanoj povijesti hrvatske demokracije) zajedno učvršćuju egidu narodnog kluba sagrađenog na temeljima znanja, sistematičnog rada i časti. Put one iste duge ceste na koju prvi grumen asfalta nije iskrenuo Marin Brbić, ali gdje je pritom samouvjereno i u skladu s mogućnostima osigurao da taj put ne skrene u nepoznato.
