Savršen učinak u prve tri utakmice vratio je zanimanje javnosti za mladu reprezentaciju Hrvatske. Danas s početkom u 17 sati izabranici Nenada Gračana odigrat će četvrtu kvalifikacijsku utakmicu za odlazak na EURO 2017 u Poljskoj. U Šibenik dolazi reprezentacija San Marina i očekuje se i četvrta pobjeda pred dolazak Španjolske. Analizu Španjolske ostavit ćemo za idući tjedan, San Marino nema potrebe analizirati pa pogledajmo čime zapravo raspolaže Hrvatska. Obilujemo li talentima rođenim 1994. i mlađima, ili će i ova momčad kao i sve druge nakon početne euforije jednostavno nestati?
Nikada prije Hrvatska nije u ovom uzrastu imala toliko igrača koji su u svojim klubovima standardni prvotimci, a neki od njih već i nositelji igre. Na golmanskoj poziciji konkuriraju prvi vratar Zagreba Dominik Livaković, a kao alternativa se nameće prvi vratar zaprešićkog Intera Josip Posavec. Zagreb se, doduše, nalazi na posljednjem mjestu MAXtv Prve lige, ali Livaković talent je neosporan. Protekle sezone bio je jedan od najboljih pojedinaca Zagreba u osvajanju petog mjesta, a njegov talent prepoznali su i u Dinamu otkupivši ga ovo ljeto, ali su ga zbog daljnjeg razvoja i velike konkurencije ostavili na posudbi u matičnom klubu. Posavec, s druge strane, vrlo dbro brani u ovogodišnjem hitu prvenstva, Interu, i njegov put zasada je vrlo sličan Livakovićevom.
Situacija u obrani ne izgleda ništa lošije. Na zadnjem popisu izbornika Gračana nalaze se odnedavno prvotimac Celtica, Jozo Šimunović, branič Red Bull Salzburga Duje Ćaleta – Car, Dinamov Filip Benković, Lokomotivin Dino Perić, Zagrebov Denis Kolinger i dva bivša Hajdukovca koji su se rano otisnuli u inozemstvo, Dino Mikanović i Antonio Milić. Šimunović i Ćaleta – Car su se već našli i na popisu izbornika Čačića, ali za A selekciju još nisu debitirali. Benković je u Dinamu krenuo dobro, ali je nakon nekoliko slabijih utakmica izgubio mjesto u početnoj postavi, no Filipu je tek osamnaest. Dino Perić, rođeni sječan, jedan je od najboljih igrača Lokomotive ove sezone i izgledan je njegov povratak u Dinamo, možda već i na polusezoni. Milić je postao standardan u Oostendeu, a slična je priča i s Mikanovićem u Aarhusu. Kolinger je dugo vremena čekao poziv u njemačku selekciju, ali kako je on izostao, ipak se odlučio igrati za Hrvatsku. Nabrojanim igračima valja svakako pridodati i Tina Jedvaja, kojeg u zadnje vrijeme muče ozljede, ali dvadesetogodišnji Jedvaj iza sebe ima sezonu igranja u Bundesligi i nastupe za najjaču izabranu vrstu Hrvatske. Kako stvari stoje, i u obrani to dosta dobro izgleda.
Vezni red mlade reprezentacije posebna je priča. Malo je reprezentacija s ovolikom količinom talenata kojom raspolaže Hrvatska. Nisam siguran ima li potrebe predstavljati vam posebno Matea Kovačića, prvotimca Reala ili Marija Pašalića, prvotimca Monaca na posudbi iz Chelseaja. Obojica imaju velik broja nastupa u ligama petice, a tek su zakoračili u dvadesete godine svog života. Njima dodajmo i Alena Halilovića koji je konačno “sredio glavu” i počeo pokazivati koliko vrijedi u Sportingu iz Gijona. Sjajne predstave Halilovića nisu ravnodušnim ostavile ni trenera Barcelone, Luisa Enriquea koji je najavio da će Alen vrlo brzo natrag u Barcelonu nastavi li tako igrati. Ostatak pozvanih još uvijek nije u pečalbi, no igre koje pokazuju sigurno će ih tamo odvesti. Nikola Vlašić, Marko Rog, Andrija Balić, Ante Ćorić, Petar Brlek i Fran Tudor među najboljim su mladim igračima Hrvatske. Vlašić je već sada ponajbolji igrač Hajduka, a Rog se polako prilagođava igri Dinama i pruža sve bolje partije, a posebno treba istaknuti utakmice protiv Olympiacosa u kojima je bio ponajbolji Dinamov pojedinac.
Andrija Balić i Ante Ćorić trenutno su iz raznih razloga u maloj krizi, ali ukoliko se s njima bude radilo kako treba sigurno ćemo dobiti još dva vrhunska “pakera”. Petar Brlek neizostavan je kotačić u stroju Željka Kopića u Slaven Belupu,a Fran Tudor konačno je otkrio koje mu je najbolje mjesto u momčadi, a trener Burić to vrlo dobro koristi. Posebna je priča Josip Radošević. Zvijezda koja se upalila još prije tri godine kada je Josip pružao sjajne partije u Hajduku i time zaradio poziv u A reprezentaciju, a nakon toga i transfer u Napoli, ugasla je sve do dolaska u Rijeku. Rad s Matjažom Kekom prometnuo je Radoševića u jednog od najboljih zadnjih veznih u ligi, a u nedostatku klasičnih zadnjih veznih, Josip nije daleko ni od povratka u najjaču vrstu.
Što se tiče napadača, za ovu je akciju pozvan samo Marko Pjaca, standardni igrač Dinama i seniorske reprezentacije, o čijim je kvalitetama bespotrebno pisati. Marko je već sada tituliran kao “najveća Mamićeva prodaja”, a hoće li tako i biti, ovisi samo o njemu. Upao je u zadnje vrijeme u stvaralačku krizu, ali sigurno je da Pjaca u sebi ima kvalitetu i još uvijek veliki prostor za napredak koji bi ga mogao učiniti jednim od najboljih krilnih igrača na svijetu. Za budućnost na poziciji napadača Hrvatska ima i Stipu Pericu iz Udinesea, Marka Kolara iz Lokomotive te Tomislava Kiša.
Treba istaknuti i da Hrvatska ima ogroman potencijal i u generacijama rođenim 1998. i kasnije što su najbolje pokazali na prvenstvu u Čileu koje je netom završeno. Ipak, sve su to momci bez puno seniorskog iskustva, no svakako na njih treba računati u budućnosti. Hrvatska nema razloga za brigu.
Ostaje samo nada da je i izbornik reprezentacije, Nenad Gračan, dorastao svom poslu. Od ovakve skupine talentiranih (dobrim dijelom već i formiranih igrača) možemo i trebamo očekivati puno, a onaj koji to sve mora voditi je izbornik. U ovaj je ciklus krenu dobro, nadajmo se da i nastavak nosi puno veselja, kako za igrače, tako i za navijače.
Toni Perković
