Koliko vrijede suze našeg dobrog momka i sjajnog igrača Modrića nakon još jednog ispadanja s velikog natjecanja? Teškog životnog i nogometnog puta do samog vrha nogometa. Put koji se sastojao od velikog odricanja, rada i znoja. Bio je i prognanik u ratu. Nogometni dio obilježen je posudbama iz Dinama u Zrinjski pa Inter Zaprešić.
Sigurno nije bilo lako. Po svemu ovome je heroj. Svaka njegova suza zbog sportskog neuspjeha kad bi se mjerila težinom iznosila bi tonu. Djeca nose njegov dres, služi im kao životni uzor.
S druge strane, taj isti, sitni plavokosi momak, vuče sa sobom jednu veliku crnu mrlju. Temeljem policijske istrage ustanovljeno je kako je i on bio jedan od igrača (Lovren, Eduardo…) koji je služio današnjem prvom dopredsjedniku HNS-a kao bankomat. Odnosno, ugovor između njih dvojice bio je štetan po Dinamo i državu. Istragom je utvrđeno da je s Modrićevog računa isplaćivana gotovina Mamiću. Modrić se za sada vodio kao svjedok u ovom slučaju.
Sve ove činjenice znaju svi igrači reprezentacije. I svi znaju kako se izbornici postavljaju. I svi znaju kako se radi u Hrvatskom nogometnom savezu. I svi znaju kako se gaze oni koji se odluče suprotstaviti takvom načinu rada. I svi muče. Godinama. Zagrnuti nacionalnim plaštom. Jecajući nacionalnim glasom. Puštajući nacionalne suze. Kakve su onda te njihove suze?
Iskrene? Svakako da u onom sportskom dijelu, kao i kod svakog sportaša, boriš se za svoju državu. Poštene? Svakako ne jer si suučesnik u jednom zlu koje vlada hrvatskim nogometom.
Licemjerne? Uuuuu… svakako da. Usudit se prozvati navijače za protest kontra takvog nogometnog saveza, dok istovremeno sve znaš i šutiš te ništa ne poduzimaš. Makar da pozoveš na poštivanje zakona ili uspostavu dijaloga. Ništa. Muk.
Netragom su nestali svi oni moralisti koji su pozivali da se problem rješava kod kuće. Sva ona domoljubna energija nestala je obrisanim kockicama s obraza. Svima, osim onim navijačima kojima borba za poštenje u hrvatskom nogometu traje 365 dana.
Nacionalni identitet se ne mjeri početkom i krajem velikog natjecanja već svojim stalnim doprinosom boljitku društva. Ne mjeri se ni suzama na kraju nekog natjecanja.
Većina tih velikih igrača, velikih nacionalnih suza, trenutno se odmaraju u ekskluzivnim mjestima. Suhih obraza, bez suza. Samo što i dalje šute… Nije to pošteno. Nije.
Renato Čupić
