Search
Close this search box.

Misterij nestale božice

Od samih početaka odigravanja Svjetskog prvenstva u nogometu FIFA-e je uručivala trofej namijenjen pobjedniku. Od 1930. pa sve do 1970. godine to je bio Trofej Julesa Rimeta, koji je prikazivao grčku božicu pobjede Niku. Sam pokal se najprije nazivao Victoria, no kasnije je preimenovan u čast Francuza, koji je bio treći predsjednik te organizacije. Odluka je bila da u slučaju trostrukog osvajanja naslova pobjednika trofej prelazi u trajno vlasništvo reprezentacije koja to ostvari. Nakon prvih uspjeha Urugvaja i Italije, koji su došli do dva naslova, na svjetskoj sceni pojavio se veličanstveni Selecao i osvojio tri od četiri natjecanja u nizu.

Nakon slavne pobjede nad Italijom na Estadio Azteca u Meksiku trofej je uručen brazilskom kapetanu Carlosu Albertu, pred više od 100.000 ljudi, a pokal je prešao u trajno vlasništvo brazilskog Saveza. Ili je bar trebao.

Izložen na trećem katu zgrade u samom centru Rio de Janeira, Jules Rimet je proveo punih 13 godina. Rua da Alfandega, jedna od najstarijih i najvažnijih ulica svjedočila je u noći sa 19-og na 20. prosinca te 1983. godine pravom kriminalističkom poduhvatu. Trojica (prema nekim izvorima dvojica) lopova upala su u zgradu CBF-a, onesposobili noćnog čuvara, zavezali ga i uspjeli ukrasti pokal izložen u neprobojnom staklu. Ono što je neobično jest da su uzeli samo originalni trofej, dok repliku, koja je bila (za svaki slučaj) spremljena u koferu nisu dirali. Kao da su znali…

Pokrenuta je opsežna i pomalo očajnička potraga za najsvetijim objektom brazilske, ne samo nogometne baštine. Nudile su se bogate nagrade za pomoć i pronalazak. Strahovalo se da će lopovi otopiti trofej, a predsjednik CBF-a Giulite Coutinho uputio je apel cijeloj naciji da pomogne u potrazi: “Duhovna vrijednost pokala neusporedivo je veća od materijalne. Lopovi nemaju niti malo patriotizma u sebi.”Policija je tapkala u mraku, sumnjala na pomoć “iznutra”. Uskoro su uhićena dvojica bivših domara/čuvara, koja su radila u CBF-u. No optužnice nikada nisu bile podignute. Jedan od njih, Antonio Carlos Aranha, nađen je mrtav 6 godina poslije, sa sedam prostrijelnih rana. Brazilska nacija ostala je u nevjerici, sram je zahvatio nogometnu zemlju. Nakon poraza od Urugvaja 1950.godine bio je ovo još jedan veliki, simbolički šok. Trofej autora Abel Lafleura iz 1929.godine nikada više nije pronađen, nestao je zauvijek.

Priča je zapravo još zapetljanija, a incidenti sa statuom božice Nike neobični.

Prema talijanskom dokumentarcu “The Rimet Trophy” trojca Lorenzo Garzella, Filippo Macelloni i Ceasar Meneghetti pokal je bio u opasnosti tijekom II.Svjetskog rata, kada ga je predsjednik talijanskog Saveza Ottorino Barassi jedva spasio u skrivenoj kutiji za cipele pred fašistima, koji su ga htjeli uzeti. Jedna rimska banka nije bila dovoljno sigurno mjesto, pa ga je prenio u svoju kuću. Izvršen je i pretres, no očito i ne previše revno, 30 cm visok trofej ostao je skriven ispod kreveta u kutiji. Nakon što su Zapadni Nijemci osvojili SP 1954.godine trofej je bio izložen u Frankfurtu, a fotograf Joe Coyle tvrdio je na temelju mnogih fotografija da je trofej promijenjen u tom periodu. Postolje je izmijenjeno i trofej je postao navodno 5 cm viši do SP 1958. Isto nikada nije bilo potvrđeno, no sumnje su ostale.

Trofej je doživio krađu i 1966.godine, kada je nestao uoči početka prvenstva u Engleskoj. Bio je izložen u Westminster Central Hallu za javnost kada je ukraden. Policija je digla sve na noge, na mjestu gdje je bio izložen pronađeno je samo razbijeno zaštitno staklo. Izrađena je odmah replika. Zanimljiva je bila reakcija Brazilaca, čiji je predstavnik Abrain Tebe izjavio da se ovako nešto nikada ne bi moglo desiti u Brazilu. “Takvo svetogrđe bi u nas bilo nemoguće.” Budućnost je kao i uvijek pokazala vrhunski smisao za ironiju.

Original je ipak pronađen samo 7 dana poslije, umotan u novinski papir u vrtu jedne kuće u Upper Norwoodu. Pronašao ga je policijski pas Pickles. Do današnjeg dana se ne zna kako je tamo dospio, a krivci nikad nisu pronađeni. Replika je bila izrađena za svaki slučaj i pojavile su se teorije da trofej, kojeg su dobili Brazilci 4 godine poslije zapravo nije bio original, nego da je riječ o toj replici. Pogrešku i zamjenu bi bilo lako objasniti.

Ipak ta je teorija odbačena konačno 1997.godine. Trofej, koji je nakon 1966-te ostao u Engleskoj, koji je služio kao replika, kupila je sama FIFA za vrtoglavih 254.000 funti. Analizom stručnjaka draguljara je utvrđeno da je riječ o replici, pravi trofej ipak je otišao u Meksiko, pa Brazil, gdje je zadnji put viđen u Rua da Alfandega sada već daleke 1983.

Što se uistinu dogodilo sa trofejem kojeg je podignuo Carlos Alberto? Je li on otopljen i prodan, kako neki govore? Pokal je ipak bio načinjen od srebra i optočen zlatom. Teorije su brojne, misterij ostaje. Krije li se i danas skriven u nekog kolekcionara, skriven ispod kreveta u kutiji ili je samo nehajno odbačen i čeka svog pronalazača nakon svih ovih godina.

Edo Zdravković


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter