“Zadatak propagande nije da bude inteligentna nego da bude uspješna.” Riječi su to Josepha Goebellsa, Hitlerovog ministra propagande. Bio je taj u mnogočemu u krivu, ali u istinitost ove tvrdnje nema sumnje. Pokazali su to brojni propagandisti i marketinški stručnjaci tijekom 20. stoljeća, a temelji propagande koje je postavio omraženi Joseph o(p)stat će sigurno kao primjenjivi i u 21. stoljeću. Bespotrebno je u tom kontekstu spominjati Amerikance, Britance, ratove, zaljeve, medije, Backstreet boyse i McDonalds, kad vjerni sljedbenici ove doktrine ovih dana niču kao gljive poslije kiše, uzduž i poprijeko medijskog prostora, iskrivljujući sve što se iskriviti da, preuveličavajući i huškajući u maniri ponajboljih ratnih ideologa i motivatora. I to, baš kao što reče Goebells, neinteligentno, mada čini se, uspješno. Jer, kako objasnite mi, molim vas, drugačije objasniti da odrasli i pismeni ljudi mogu pozvati Hajduk da, pazite sad, istupi iz lige. I to mirno i bez buke, kad mu se već ovakav HNS ne sviđa. Objasnite mi kako je moguće pozvati klub takvog imena i povijesti, i društvenog značaja ako baš hoćete, da istupi iz nacionalne lige i, eto, ako hoće igra u Italiji ili Sloveniji. Objasnite mi kakav je to onda točno problem, ako izlaza nema i ako su svi pristali na određena pravila igre osim tog buntovnika s juga koji ometa nastavu i ne da drugima da uče, pa je jedino rješenje da ga se premjesti i to ne u drugi razred, nego u drugu školu. Objasnite mi zašto je taj problem toliko bitan i nepremostiv ako je to samo “pokoji poklonjeni penal”, ako je samo Zdravko Mamić problem, ako je samo Lokomotiva, ako su samo suci problem, ako su samo lihvarski ugovori problem, ako je samo udruga građana problem i ima tih “samo” u nedogled. Puno. Puno i previše da bi si itko uzimao za pravo okretati pilu naopako i pozivati da ako svi zatvaraju oči onda to treba učiniti i Hajduk. Pozivanjem Hajduka na istup iz lige pljujete, zapravo, u lice svakom ljubitelju sporta, nogometa i fair playa u bilo kojem obliku. Pozivanjem Hajduka na istup iz lige pljujete, zapravo, u lice svakom navijaču, članu, simpatizeru, igraču, donatoru. Pozivanjem Hajduka na istup iz lige pljujete, zapravo, u lice cijeloj jednoj regiji, hrvatskoj regiji, koja s Hajdukom i za Hajduk živi, koja ga je sačuvala i čuva, koja ga ne da i neće dati, a pogotovo neće s njim bježati u inozemstvo da bi vama bilo udobno u izmišljenim lijepim nogometnim pričama. Pozivanjem Hajduka na istup iz lige pljujete, zapravo, na svoju djecu kojoj uskraćujete priliku da jednoga dana uživaju u HNL-u, svađaju se je li bolja Varteksova ili Hajdukova obrana, jesu li učinkovitiji napadači Slaven Belupa ili Šibenika. Uskraćujete im priliku da se nedjeljema raduju u punom Gradskom vrtu ili Stanovima ili na Aldo Drosini. Uskraćujete im mogućnost da reprezentaciju vide igdje drugdje osim na Maksimiru. Pozivanjem Hajduka na istup iz lige pljujete, zapravo, ne na Hajduk, ne na nogomet, ne na sport, nego na svaku šansu da se u ovom uspavanom društvu letargije, korupcije i beznađa itko usudi istaknuti, boriti, tražiti promjenu, istinu i čast. A jednom kad do toga dođe, kad svi “istupe iz lige”, možda neće biti u pitanju samo nogomet. Možda će to biti vaše radno mjesto, možda operacija, možda fakultet, možda dječji vrtić, možda mirovina. I neće biti nikoga da podigne glas za vas. Ako ništa, tada ćete bar znati da je propaganda bila uspješna. Natalija Đukanović]]>
