Mikulaj: Stanje u ženskom nogometu je prilično loše

Kapetanica ŽNK Zrinski Čakovec, Morena Mikolaj, osim nogometom u slobodne vrijeme bavi se i folklorom, članica je kulturno umjetničkog društva, a za kruh, kad već ne može na terenu zarađuje kao učiteljica informatike u osnovnoj školi. Domaće klubove ne prati previše, a od stranih najdraži joj je Chelsea. Nogomet je zavoljela preko svog brata, a također gledala je i svog sadašnjeg supruga kako igra, pa ju je to i samu ponukalo da se počne baviti nogometom:

– Dolazim iz sportske obitelji koja je doduše više naginjala rukometu, no kad sam saznala da u obližnje selu Selnica postoji nogometni klub zajedno sa par cura iz sela odlučila sam se na nogomet. U početku je to bilo sasvim rekreativno, no s vremenom je postajalo sve ozbiljnije pa sam tako sad članica kluba ŽNK Katarina Zrinski koji se natječe u 1.ŽHNL. Igram poziciju desnog beka i mogu reći da uživam u tome. Oduvijek sam se bolje snalazila u obrambenim zadaćama i većinom kroz karijeru igram na obrambenim pozicijama, to mi je nekako prirodno.

Iako svoj posao u školi voli, ne bi joj bilo žao da se od nogometa može živjeti u Hrvatskoj.

– Voljela bi nogometom osigurati životnu egzistenciju što bi mi omogućilo da se u potpunosti posvetim nogometu, noza sada to barem u Hrvatskoj nije moguće. Voljela bi ostati u nogometu i nakon karijere, ali ne u struci kao trener već na nekoj funkciji na kojoj bi mogla raditi na poboljšanju uvjeta i popularizaciji ženskog nogometa i to, kako bi cure koje dolaze nakon mene imale bolje uvjete za rad i razvoj i to od najmlađe dobi što je vrlo bitno.

Mikolaj misli da neke stvari u domaćem nogometnom savezu, HNS-u, kad je u pitanju ženski nogomet, ne funkcioniraju dovoljno dobro:

– Usudila bih se reći da je stanje u ženskom nogometu u Hrvatskoj prilično loše. Radi se u prilično lošim uvjetima, klubovi su loše popraćeni od HNS-a i sve se svodi na entuzijazam vrlog malo broja ljudi. Kako su financijski troškovi visoki zadnjih godina ugasilo se dosta klubova. Nažalost ženski nogomet je također loše popraćen od strane sponzora, također i od strane medija što onda dodatno otežava popularizaciju ovog sporta. Kako je naša igračica Damjana is susjedne Sloveniji mogu reći da se tamo puno više ulaže u ženski nogomet i da njihov savez puno više radi na popularizaciji ženskog nogometa. Kako idete više “na Zapad”, situacija je još bolja.. Usudila bih se reći da je ženski nogomet u Njemačkoj po uvjetima i popularnosti u rangu naših muških kolega, ako ne i na višoj razini.

Također, jedan od problema je i mala prisutnost ženskog nogometa u medijima:

– Naravno da bih voljela da se više piše i priča o ženskom nogometu. To bi zasigurno doprinijelo popularizaciji ženskog nogometa i pomoglo da se ženski nogomet prikaže u pravom svijetlu kao sport vrijedan pažnje kao što je to slučaj u vodećim zemljama svijeta u ženskom nogometu poput Njemačke, Engleske, SAD-a, Japana i drugih. – poručuje Mikulaj pa dodaje da joj je i samoj ponekad teško pratiti što se dešava u svijetu ženskog nogometa:

– Pratim i ženski nogomet koliko je to moguće zbog relativno malog broja prijenosa. Ima nešto prijenosa na Eurosportu, naročito kad su velika događanja poput Svjetskog i Europskog prvenstva, čak i pokoja utakmica Lige prvaka. Odem i na pokoju utakmicu Hrvatske reprezentacije kad je u blizini i bila sam na utakmicama kvalifikacija za ligu prvaka u Lendavi, Slovenija. Nemam baš najdražu igračicu, ali kako igram u obrani najviše me se dojmila Becky Sauerbrunn iz SAD-a, a naravno tu su i dvije igračice koje su praktički obilježile ženski nogomet Njemica Birgit Prinz i Brazilka Marta.

Po iskustvu Mikulaj, žene pristupaju nogometu upravo zbog njegove popularnosti, ali ne i zbog želje za zaradom i profitom:

– To je isključivo iz ljubavi prema ovom sportu. Nažalost kako su odricanja prilično velika, a ne moguće si je preko nogometa osigurati egzistenciju dosta cura odustane zbog posla, školovanja ili obitelji. Naravno da bi se situacija znatno popravila kad bi se više ulagalo u razvoj ženskog nogometa, poboljšanje uvjeta i naravno da se uvede neki način polu profesionalizma što bi donekle osiguralo egzistenciju i omogućilo curama da se više posvete nogometu i da se ženski nogomet digne na jedna viši nivo, ali bojim se da će do toga proći još puno vremena. Ne treba ni zaboraviti prepreke u percepciji ženskog nogometa. Osobno, nisam imala neke veće neugodnosti jer sam odabrala nogomet, ali još uvijek je u našem društvu uvriježeno mišljenje da je nogomet muški sport, odnosno da nije za žene. Međutim moram napomenuti da većina kad nas vidi ubrzo promjeni mišljenje. Naravno da žene ne mogu parirati muškarcima, kao i u većini ostalih sportovima, ali zaista nema nikakvog razloga da se nogomet smatra samo muškim sportom.