“Ako nije bilo na televiziji, nije se ni dogodilo”, rečenica je koja opisuje status koji je u našim životima imala i ima televizija. Prozor u svijet ili lsquo; šarena kutijarsquo; namijenjena zatupljivanju masa, ali jedno je sasvim sigurno – televizija je medij koji je postao neizbježan i sastavni dio modernog života. U brojnim je kućanstvima našeg dijela svijeta TV prijamnik preuzeo ulogu centralnog mjesta, onog gdje se okuplja familija. Sve do pojave interneta bila je primarni izvor informacija većini stanovnika razvijenog svijeta, jedno od najvažnijih sredstava marketinške industrije, a zbog svega toga, u određenim je okolnostima bila i (ostala) najmoćnije sredstvo manipulacije.
Generacije Hrvata i dalje se ne služe internetom na svakodnevnoj bazi, osuđeni su na izvještaje u tiskovinama i na televiziji pa i kad se radi o sportu. Gledate li izvještaje nogometnih utakmica na televiziji često ćete ostati prikraćeni za veći dio informacija, a onaj tko radi prilog od 4-5 minuta isti će oblikovati prema vlastitom subjektivnom doživljaju iste. Devedeset minuta utakmice skratiti na par minuta i u njemu izostaviti sporni trenutak u kojem je gostujuća momčad možda oštećena za kazneni udarac spada upravo u klasični oblik medijske manipulacije.
U srednjoj i starijoj generaciji Hrvata, televizija i dalje ima mnogo jači doseg te drži primat nad internetom te jači utjecaj na stanovništvo, samim time je razvidan banalni pokušaj iskrivljavanja činjenica i stvarnosti od strane medijskih manipulatora. Sinoć je Bebek od prve minute imao čudan kriterij dosuđivanja prekršaja i kartoniranja na štetu Hajduka. No, ako gledate priloge TV “novinara”, zaključili biste suprotno. Tu se nigdje ne pokazuje sporni jedanaesterac na Saidu, ali se zato naglašava trenutak kada je nakon udarca Soudanija lopta pogodila Ćosića u ruku. Posebna je priča pak prilog Ivice Blažička. “Pravi i pošteni Hrvat koji samo želi poštenu državu“(!) pokazuje po tko zna koji put kako je shvaćanje poštenja, morala i savjesti suspektna i rastezljiva kategorija. Nekada novinar postao je samo jedan od oblikovatelja medijske stvarnosti po željama velikog Gazde. No nije Ivica jedini, daleko od toga.
Novinari koji nastupaju s visoka, daju sebi za pravo moralizirati i osuđivati druge, dok sami oblikuju i mijenjaju stvarnost smiješnim prilozima. Njima nije problem sustav u kojem su se tako lijepo uklopili, nije problem perfidno suđenje. Oni više nemaju problema sa smiješnim skupštinama, antidatiranim ugovorima, sestrinskim klubovima i očajnim sucima. Njihovi izvještaji s derbija govore o ruci Ćosića, a ne vide spornu situaciju nad Saidom. Gledaš i ne vjeruješ!
U slučajnosti odavno ne vjerujem. Tendenciozno, nerijetko i maliciozno medijsko spinanje jasan je dokaz kako je veći dio domaćih medija jasno odabrao stranu zastupajući interese nogometne oligarhije ili uskih, partikularnih interesa. Objektivnost je ovdje odavno nestala.
Je li došlo vrijeme da umjesto nekadašnjih ukrasnih “miljea” na starim televizorima ove moderne prekrijemo krpom preko cijelog ekrana? Sporna situacija u kaznenom prostoru Dinama koja nije prikazana u sažetku HNTV-a:
Sažetak HNTV-a:Edo Zdravković ]]>
