– Zvao me tijekom Skupštine HNS-a zamjenik urednika i prenio mišljenje s kolegija da je nemoralno da predsjednik HNS-a plaća jamčevinu za Zdravka Mamića te su me tražili da pišem u vezi toga. Ne smatram da je predsjednik učinio nešto nemoralno te neću to ni pisati, a ako netko drugi to smatra, neka napiše. – tim se riječima poslužio novinar Slobodne Dalmacije Mladen Bariša gostujući na Nogometnom forumu na temu uloge medija i gospodarstva u hrvatskom nogometu u organizaciji Hrvatskom nogometnog saveza.
Bariša eto tako ne vidi ništa problematično da predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza jamči za čovjeka koji je optužen za teška kriminalna dijela, valjda pritom zaboravljajući da se Davora Šukera ne može odvojiti u ovom slučaju na privatnu i javnu osobu, jer ova jamčevina svakako baca još jednu sumnju koji je potpredsjednik i koji klub draži Šukeru od ostalih. Uostalom, sad ga za to veže i njegovih nekoliko milijuna kuna. Bariša valjda smatra da je sasvim svejedno treba li pisati o tome ili ne, to tko je kome jamac za izlazak iz zatvora u višemilijunskom iznosu, za njega je stvar koja nije vrijedna novinarskog istraživanja, no onda, sasvim slučajno, isti taj Bariša, sjajno poentira o tome koliko drugi uslijed takvih stavova cijene njegov rad:
– Problem trivijalizacije problem je cijelog društva u kojemu ne postoji sustav vrijednosti. Urušen je, a javno mnijenje ne stvaraju novinari, već blogeri i forumaši. – zaključuje Bariša. Čak i ako uzmemo kao točno da u društvu postoji problem trivijalizacije medijima, postavlja se pitanje – tko je tome kriv? I, zar na javno mijenje mogu više utjecati (često anonimni) blogeri i forumaši više nego medijske kuće s dugom tradicijom bavljenja novinarstvom?
Nije li ta ista trivijalizacija započela upravo u “uglednim medijima” – koji su žrtvovali kvalitetu i istinu kako bi se dodvorili moćnicima, bilo političkim, bilo financijskim bilo onima koji plaćaju reklamu u njihovim medijima? Osim toga, kakve se to stvari pišu u mainstream medijima, da publika više vjeruje blogerima i forumašima? Očito da Bariša vidi veliki problem, ali naravno, uzrok tog problema negdje je drugdje. Nikako ne u novinarima koji smatraju da ne treba pisati o tome da predsjednik HNS-a plaća jamčevinu čovjeku optužen za težak kriminal. Valjda to nije u javnom interesu.
NULL
Novinar Novog lista Marko Cvijanović podijelio je s prisutnima svoja iskustva.
– U interesu nam je da Rijeka bude dobra, no ne bismo se smjeli odmaknuti od osnovnih načela novinarstva i dopustiti da prevlada lokalpatriotizam te da se iskrivljavaju činjenice. – zaključio je Cvijanović, a pitanje koje ostaje visjeti u zraku je – kako onda komentira kolumne Orlanda Rivettija, čovjeka čiji je sin zaposlen u HNK Rijeci i čije kolumne ismijavaju i sami navijači Rijeke. No, korak dalje od njega otišao je glavni urednik Sportskih novosti Robert Šola, koji je na panelu istaknuo:
– Ne smije biti nametanja što je istina. Istini se može prići s puno strana, a u Sportskim novostima vidimo iz godine u godinu da na području sporta ljude zanima isključivo, ili barem daleko najviše, upravo sport. … Niti jedna afera nikada nam nije donosila prodane primjerke, već je urušavala nakladu. Ne možemo bježati od loših stvari, moramo pisati o njima, ali nikako ih i potencirati. … Pokušavamo pozicionirati hrvatski sport na afirmativan način, a pokušat ćemo promijeniti portal u pravi sportski, kao što je kolega Pacak radio na Sportnetu na skromnijoj razini, pa ćemo vidjeti kakve će to efekte imati. Možda se pokaže da to ne zanima čitalačku publiku i trebat će priznati da se od toga ne može živjeti. Ne možemo pobjeći iz zemlje u kojoj živimo – zaključio je Šola.
Točno je da se istini može prići na puno načina, ali u konačnici, istina je samo jedna i tako je treba prezentirati. Sve ostalo je iskrivljavanje iste, pa tako i “afirmativno pisanje o sportu” u trenucima dok taj isti sport, a poglavito nogomet proizvodi afere na dnevnoj bazi, od kriminala koji se broji u stotinama milijuna kuna, pa sve do prostačkog ponašanja nogometnih djelatnika. U takvom omjeru snaga, ključno je pisati o aferama i približiti ih publici, a sve kako bi se takve pojave i ljudi trajno uklonili iz sporta, odnosno doživotno izbacili iz nogometa. Sve ostalo je zapravo, pogodovanje kriminalu, a kriminal i kratkoročno i dugoročno šteti samom sportu, koji eto, svi toliko volimo.
Ovakav panel još jednom pokazuje svu promašenost medijskog praćenja koji priželjkuje Hrvatski nogometni savez, ali i potrebu da se u obrazovni sustav uvede medijska pismenost – odnosno potreba da razumije priroda i utjecaj medija i njihovih poruka na društvo, kroz pozorno gledanje i kritičko razmišljanje o sadržajima koji se u tim istim medijima pojavljuju. Za demokratsko sudjelovanje građana potrebne su vještine kritičkog mišljenja i samoizražavanja, a to pukim “afirmativnim pisanjem” ili činjenicom da se smatra da od javnog interesa nije pisati o tome kome predsjednik HNS-a plaća jamčevinu, neće biti moguće postići. Istini se može prići na puno načina, a najbolji je onaj koji će ju što prije istjerati na čistac.
Veljko Tomić
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.”
