Jeste li upoznati s velikim uspjesima koje ostvaruje škola nogometa NK Bjelovar? Niz velikih rezultata i dostignuća prepoznali su svi vodeći klubovi hrvatskog nogometa, te svoje kadetske i juniorske postave pojačali igračima iz NK Bjelovar. No, koliko je to dobro, a koliko loše za same igrače? Koliko NK Bjelovar ima koristi od njihovog odlaska? Uspiju li barem naplatiti uloženo u te mladiće? Odgovore na ova pitanja potražili smo kod tvorca ovog uspjeha, a to je Mario Kos. Sadašnji trener seniorske momčadi, te voditelj omladinske škole, predstavio nam je kakav je bio njegov put do uspjeha, ali i probleme s kojima se klub suočava na putu do uspjeha.
N+: Možete li nam predstaviti svoj trenerski put? Kada ste postali trener?
Kos: Počeo sam prije 10 godina u NK Bjelovaru. Krenuo sam od škole nogometa, preuzevši uzrast do 8 godina. U nekim trenucima sam vodio i po dvije generacije istovremeno, a sada sam trener seniorske momčadi i voditelj škole nogometa. Zadnjih godina je škola nogometa ostvarila brojne uspjehe, a vrijedi istaknuti da je generacija 1999. godišta osvojila naslov prvaka u 1. HNL sjever, i to u uzrastima do 10 i do 14 godina. Ista je momčad osvojila turnir Kutija šibica u konkurenciji igrača do 14 godina, a osvojili su i drugo mjesto na Copa Catalunya, gdje su poraženi od Barcelone. Generacija igrača rođenih 2001. godine osvojila je naslov prvaka u 1. HNL sjever, u uzrastu do 12 godina, a igrala je i finale Kutije šibica, te izgubila od Dinama. Seniorsku ekipu Bjelovara preuzeo sam zbog toga što odlično poznajem sve igrače iz omladinske škole, a oni će sve više i više popunjavati kadar seniora, jer je to smjer kojim je klub krenuo.
N+: Koliko je kvalitetna trenerska akademija HNS-a? Kako se educirate van te akademije?
Kos: Akademija HNS-a je dobra stvar, dobar put, ali nije dovoljno da samo to završite. Edukacija je dio kojem se svaki trener treba redovito posvećivati. Pokušavam što više i što češće sudjelovati na raznim seminarima, od onih za fizičku kondiciju, pa do onih za taktička pitanja. Važno je napomenuti da educiranje treba trajati tijekom cijele karijere, da treba pratiti trendove, nadograđivati znanje, čitati knjige stručnih ljudi itd.
N+: Kako komentirate naknade za razvoj igrača? Nijedan od klubova se ne žali na sramotno niske naknade za treniranje. Konkretno, Bjelovar je dao barem desetak mladih igrača u prvoligaške klubove, te za potpise stipendijskih klubova klub ima pravo na 10% od mizernih naknada.
Kos: Pravilnik HNS-a je po tom pitanju potpuno promašen i ne ide na ruku manjim klubovima. Naša seniorska momčad igra 3. Ligu, a HNS je postavio da naknada za igrača iz kluba tog ranga iznosi 2 tisuće eura. Pritom ne uzimaju u obzir da je npr. naš uzrast do 16 godina igrao 1. HNL, čime bi naknada iznosila 10 tisuća eura, već ih tretiraju kao trećeligaške igrače. Tako mi od jednog igrača dobijemo po 10% tog iznosa za svaku godinu koju ga odgajamo, počevši od 12. godine igrača. Primjerice, jedan od naših najtalentiranijih igrača, Franko Kovačević, otišao je u Rijeku kao 16-godišnjak. Mi smo na ime naknade za njegov razvoj dobili 800 eura, a on je sve skupa kod nas proveo šest godina. To je sramotno nizak iznos, i ako bismo samo to gledali, onda se nama nipošto ne isplati odgajati igrače i potom ih prodavati. Da ne govorim o tome kako se mi još uvijek nismo u potpunosti naplatili od ovoljetnih transfera naših igrača, i vrlo je frustrirajuće kad morate stalno zvati i moliti neki od naših prvoligaških klubova da vam uplati tisuću ili dvije eura, koliko vam duguju. Njima taj novac ne predstavlja ništa, a nama bi puno pomogao.
N+: Omalovažava li pravilnik HNS-a klubove koji stvore te igrače?
Kos: Taj pravilnik je skrojen po mjeri velikih klubova, jer tada oni imaju priliku ponašati se kao pijani milijunaši. Nama je šest igrača, svi redom 1999. godište, otišlo u zagrebačku Lokomotivu, za što smo dobili tek pokoju tisuću eura. Da je naknada veća, onda bi oni bolje skautirali igrače, odabrali samo 2-3 koja im doista trebaju i na koje ozbiljno računaju. Ovako oni praktički “zagrabe” sve, a pitanje je hoće svi igrači imati prostora za jednaki napredak i razvoj.
N+: Koliko ste igrača dali u prvoligaške klubove?
Kos: Oko petnaest igrača, u rasponu od 1997. pa do 2001. godišta. S time da moram naglasiti da nam je 1999. godište, naše najuspješnije dosad, potpuno opustošeno. Šestorica igrača otišla su u Lokomotivu, te po jedan u Rijeku, Hajduk i Dinamo. Pritom treba reći da je jedan od glavnih razloga odlaska želja za igranjem u reprezentaciji. Nažalost, kod naših trenera u reprezentacijama vlada mišljenje da igrači koji ne igraju u kadetskim ili juniorskim sastavima top klubova HNL-a, nisu dovoljno dobri da upadnu u reprezentaciju. To je potpuna besmislica, jer recimo neki od mojih igrača su okusili igranje u 3. HNL, što je puno jači rang natjecanja od juniorske lige.
N+: Kad smo već kod reprezentacije, što mislite o našoj U-17 reprezentaciji, koja je ovih dana na Svjetskom prvenstvu u Čileu? Kako to da više od pola reprezentacije čine igrači Dinama? Što to Modri imaju, a drugi nemaju?
Kos: Skauting. U Dinamu su dečki iz svih krajeva Hrvatske, a oni zapravo dovode najbolje igrače iz sve više i više klubova i sredina. Čim netko malo iskoči, pokaže kvalitetu više u odnosu na ostale, Dinamo mu šalje svoj poziv. Kada uz to ponude vrlo primamljiv stipendijski ugovor, malo tko će ostati hladan i odbiti taj poziv. Po meni je to potpuno pogrešno jer oni u svojoj ekipi okupe previše nositelja igre iz manjih klubova, i nemoguće je očekivati da svi ispune potencijal zbog kojeg su dovedeni. Dinamova škola nogometa kvalitetno radi, u to nema sumnje, ali ovakvo gomilanje igrača nema smisla. Tu je i još jedan vrlo bitan faktor zbog kojeg se igrači odlučuju za Dinamo. Iz Dinama će se lakše probiti u reprezentaciju, to je općepoznato, i o tome se ne treba šutjeti.
N+: Što mislite o trenerskoj struci u Hrvatskoj?
Kos: Nije loša, imamo veliki potencijal, ali isto tako treba naglasiti da ne ispunjavamo taj potencijal. Nama trenerima je znanje na dlanu i to putem raznih seminara, knjiga, a i putem interneta se može sve naučiti. Međutim, problem je što postoji dio trenera koji imaju jednu veliku manu, a to je lijenost. Nama u NK Bjelovaru treba 8-9 trenera, i vrlo je teško naći dobre trenere. Mnogi rad u školi nogometa vide samo kao stepenicu do prve ekipe. Treniranje seniorske ekipe je daleko jednostavnije nego igrački odgoj mlađih igrača, koji iziskuje puno više truda. I to je problem u cijeloj Hrvatskoj. Također, mnogi treneri rad u školi nogometa olako shvaćaju, tretirajući ga kao običan posao. A to nipošto nije tako, jer su djeca najosjetljivija kategorija za rad, osim igračke strane, oni sazrijevaju i rastu kao osobe, na što isto treba obratiti pozornost. Sva ta djeca imaju svoj san, a na nama je da im pokušamo što više pomoći da taj san i cilj u nogometu ostvare.
N+: Zašto već godinama nitko iz 3. HNL istok ne želi ići u viši rang natjecanja?
Kos: Zbog prevelikih izdataka koje iziskuje igranje u drugoj ligi. Ona je jedinstvena na području države, kao i prva liga, te su troškovi igranja i putovanja na gostujuće utakmice gotovo jednaki. Kada tome dodate činjenicu da gradovi sve manje ulažu u nogomet, jasno je da klubovi nemaju gdje izmisliti toliki novac. Osim toga, i uvjeti za 2. HNL su prestrogi, kao npr. točno propisan broj sjedećih i natkrivenih mjesta na tribinama i slično. Bjelovar je prije 2 godine na temelju plasmana mogao ići u drugu ligu, ali upravo zbog gore navedenih razloga smo odustali od te mogućnosti.
N+: Možete li nam, za kraj, reći nešto o NK Bjelovaru? Koliko djece trenirate, koliki proračun imate?
Kos: Proračun je sigurno ispod milijun kuna, ali u taj iznos je uračunat dio koji odlazi na održavanje stadiona i travnjaka. Mislim da je proračun do pola milijuna kuna, dakle seniorski pogon sa školom nogometa. Možda zvuči kao velik iznos za treću ligu, no treba uzeti u obzir da treniramo 190 djece, da imamo 11 natjecateljskih grupa, pa sad probajte zbrojiti koliko gostovanja odradimo, a koliko sudaca moramo platiti za domaće utakmice. Uvjeti nisu bajni, imamo samo dvije svlačionice, nemamo dovoljno lopti, čunjeva, markera. Teški su uvjeti, ali smo svjesni i da ima onih koji rade u još težim okolnostima.
Ivan Mušlek
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.”
