Predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović u intervjuu koji je u nedjelju dala N1 još je jednom pokazala da je u potpunosti interesno vezana za nogometne krimogene strukture u Hrvatskoj. Kada bi Republika Hrvatska bila normalna država s, što je najbitnije, normalnim političkim strukturama i elitama, već odavno bi se trebalo razmatrati mogućnost opoziva Kolinde s mjesta predsjednice države, jer se radi o ozbiljno predstavničkom mjestu, gdje netko s takvim stavovima, prijateljima te sklonosti zaobilaženja istine jednostavno ne bi smio biti.
Razmontirajmo onda najzanimljivije dijelove tog razgovora. Prije svega, jedan detalj je prošao relativno nezapaženo, jer je to retorika koju pojedini plaćenički mediji promoviraju sad već godinama. Tako je kazala da se ne može držati narod taocima zbog HNS-a i da se borba mora proslijediti u institucije koje su tu zbog toga. Ako se stavi po strani bizarno jednostavna stvar da su Hajduk, Naš Hajduk i Torcida borbu kroz institucije doveli do kraja, jer dalje od promjene zakona ne ide, Kolinda je počinila još jednu ogromnu falingu, koja je pokazuje jeftinom političkom oportunisticom sa sklonošću zaboravljanja. U nadivlje podignutom šatoru gdje su neki branitelji i neki koji to nisu mjesecima terorizirali Savsku ulicu u Zagrebu svime i svačime, pa i prijetnjama plinskim bocama, Kolinda je skupljala političke poene. Posjećivala ih je, pojašnjavala da se za branitelje mora naći razumijevanja te ih nije pozivala da koriste institucije za svoju borbu, a ne šatore. Jer oni nisu bili protiv njezinog sponzora Zdravka Mamića.
Kolinda će i za bakljaše kazati kako nisu orjunaši, nego teroristi. Bar je jedan dio OK, da je shvatila da naziv Orjuna nema veze s vezom, ali je izignorirala jednu stvar. A to je da je u javni prostor taj izraz uveo njezin sponzor Zdravko Mamić, tako da je u ovom slučaju predsjednica države poslužila kao obični trbuhozborac. A o tome da bi političari i manjeg ranga trebali paziti na korištenje sintagme “terorizam” je bespredmetno govoriti. Kolinda namjerno histeriju, slučajno ili namjerno na istom tragu na kojem su mediji skloni domaćoj nogometnoj kamarili. Ma dobro, ne moramo se lagati, ništa se ne događa slučajno.
I za kraj, za razliku od terorista koji ubace pet baklji, kod uglednih građana predvođenih Zdravkom Mamićem, treba poštovati presumciju nevinosti. Dodajući jedan fin dribling u tome, da je na svoj rođendan bila u Bruxellesu, a ne na zabavi kod Zdravka Mamića. Iako su svi mediji najurednije donosili priču da je na toj fešti bila četiri dana ranije, i da se jako dobro zabavila.
Predsjednica države je jednostavno kazano Mamićeva posvuduša, koja instituciju predsjednika koristi kako bi umanjila i stvarnu i javnu štetu svome sponzoru. Bezočno pljujući tako po desecima tisuća ljudi koji se aktivno bore protiv jednog klana. Stavljajući tako sebe, ali ne samo sebe nego i poziciju prvog čovjeka države, u ralje krimogenog sustava koji je uspostavljen u domaćem sportu. I bez ostalih njezinih mrlja, poput one kad nije iznosila istinu o nezakonitostima tadašnjeg šefa SOA-e Dragana Lozančića (a i taj je slučaj, da ne zaboravimo, povezan s njezinim sponzorom), Kolinda bi zbog sveg ovog pred javnosti morala dati neke ozbiljne odgovore. Prije svega onaj ključni: može li više biti predsjednica države ili je već previše umrljana muljem domaćeg nogometa?
Damjan Raos Carić
