Kada je početkom 50-ih godina 20.stoljeća američki senator Joseph McCarthy iznio optužbe da federalna vlada vrvi od sovjetskih agenata i plaćenika uslijedio je nesmiljeni i pravi lov na špijune, ljevičare, na sve i svakoga koga se prokazalo simpatizerom crvenih. Tisuće ljudi su izgubile posao u čistkama koje su uslijedile diljem SAD-a, a usvajani su novi, rigorozni zakoni. McCarthyjeve tvrdnje nikad nisu bile dokazane, ali već je bilo kasno. Paranoja i histerija su zavladale američkim društvom. Po njemu je neopravdano optuživanje nekog pojedinca, organizacije ili društvene grupe za subverziju i ekstremizam dobilo ime. Nakon početne histerije, progona i zatvaranja u javnosti je polako jačala svijest da se radi tek o opasnom udaru na ljudska prava i slobode, modernom lovu na vještice bez stvarnog temelja.
Nemoguće je ne uočiti pojavu slične medijske histerije koja se promalja u Hrvatskoj posljednjih tjedana. Nakon što su na Stade Geoffroy-Guicharda zapaljene baklje i kada je krenula propaganda dijela domaćih medija uslijedila je mržnja. Mržnja i histerija kakve nisu zabilježene godinama. Navijači su krivi za sve, naziva ih se huliganima, a čin bacanja baklji u teren izjednačen je sa bombaškim napadima. Navijači su pretvoreni u krivce za sve naše probleme, a njihov “zločin” izjednačen je sa terorističkim činom. Mržnja je napunila društvene mreže i kafiće. Masa je krenula u svoj osvetnički pohod, a histerija i licemjerje su se ukazali u liku zapjenjenih novinara, u tekstovima punim mržnje, poziva na osvetu. Našli smo krivce za stanje u državi, za sve naše probleme. Pozivi na linč naglo su ušli u opći diskurs, donedavno svojstven opskurnim emisijama, Predsjednica poziva Vladu u raspadu na hitnu sjednicu i obećava osvetu. Stvari polako izmiču kontroli i nemaju namjeru stati. Gospodari medijske stvarnosti i kaosa uspjeli su jučer razbijeno staklo na jednoj kući na otoku pretvoriti u huliganski napad šestorice na Rakitića, koji se morao u strahu za vlastiti život dati u bijeg gliserom. Nema veze što priča sa istinom nema veze, paranoja se i dalje širi. Oni grlatiji razbijeni prozor nazvat će terorizmom, dok će dio lokalnih trbuhozboraca provući tezu o povezanosti baklji sa Geoffroy-Guicharda i razbijenog stakla na Ugljanu. Kamen u glavi i mržnja na tipkovnici. To što tvrdnje neće biti dokazane nema nikakve veze, poruku su poslali. Navijači, huligani, teroristi…uvijek u istom kontekstu.
Samo u nas možemo vidjeti izbornika koji o nogometu šuti, dok o terorizmu i politici rado priča. Možda bi Čačić Ante trebao razmisliti o promjeni karijere, većem dijelu medija očito nasušno trebaju kvalitetne analize recentnih terorističkih napada, kad o izmjenama i taktici tako nerado govori. Dok slušamo kako se pojedinci olako razbacuju riječima i terorizmom nazivaju sve i svašta možemo se samo zapitati što je u tim glavama, kada već moralnog kompasa nemaju? Ne krije li se možda iza zapjenjene retorike potisnuti osjećaj vlastite ispraznosti? Ne možemo se oteti da zaključku da onaj tko na pitanja o taktici i izmjenama u nogometu odgovara pričom o ministrima i politici, navijačima teroristima više nego išta drugo svjedoči vlastitu promašenost, pogubljenost.
No slučajni izbornik je samo isturen u prvi plan, kreatori medijske taktike i lova na vještice nalaze se ovih dana daleko u zavjetrini. Na naslovnicama će vas dočekati slike “ugroženih” igrača, analize “stručnjaka za terorizam” i tekstovi podobnih novinara, spin se određuje znalački. Da ironija bude potpuna posljednja priča konstruirana je i puštena u javnost na međunarodni dan sportskih novinara.
Makartizam sa početka priče ovih dana u Hrvatskoj doživljava svoj novi uzlet, otvoren je lov na huligane. Pripremite vješala!
