Search
Close this search box.

Lokomotiva-Hajduk (2:5): Kraljevstvo za obranu

Jednom je Josep Guardiola rekao kako nikad ne kritizira niti podiže ton na svoje igrače kada gube. Samo kada pobjeđuju primjenjuje takav pristup. A Hajduk je sinoć pobijedio vrlo uvjerljivo i to na gostovanju, pa svi pričaju o 5 postignutih golova, a gotovo nitko o moru grešaka u defenzivnoj fazi igre što se pred oglede u Kupu UEFA može pokazati kobnim.

Bijeli su sinoć startali u 4mdash;3mdash;3: Kalinićmdash; Mikanović, Maloča, Milović, Jozinovićmdash; Anđelkovićmdash; Sušić, Caktašmdash; Kouassi, Maglica, Gotal protiv protivnikovih također 4mdash;3mdash;3. Dakle, Tudor je zamijenio mjesta Maglici i Gotalu.

Hajduk je od samog starta nametnuo svoju igru kratkih paseva po travi s manje onih već dosta puta spominjanih dijagonala nego inače. Oba provizorna krila su ulazila u sredinu terena, a jedan od ta tri napadača se redovito spuštao niže da olakša veznom trojcu organizaciju napada. Anđelković je ponovo dirigirao iz dubine, a Jozinović imao dozvolu za ofenzivnije akcije od Mikanovića. Ponovo smo vidjeli i povremene oštre okomice Milovića i Maloče iz dubine kroz protivnikovu prednju liniju zone. Pred šesanestercem domaćih prednji trio se dosta kretao i križao, pa je bilo dosta i opcija tim više što Lokomotivina defenzivna igra zonskog pokrivanja bez intenzivne duel igre i markiranja Hajduku odgovara. Ipak, Hajduk, iako je zabio 5 stvarno lijepih golova, nije stvorio mnogo prilika. Čak 4 od tih 5 golova bili su plodovi individualnih bljeskova Kouassija, Sušića i Gotala. Tek je drugi Gotalov gol postignut iz izigrane akcije. Izuzev zadnjih 20 minuta tijekom kojih su otvaranje domaće ekipe i njihov pad u igri doprinijeli dvama velikim prilikama Maglice i jednom Vlašića, u onih prvih 70 minuta Bijeli, osim akcije za treći gol, bilježe kao izrađene prilike još tek promašaj Maglice na prazna vrata kad ga je sjajno poslužio Kouassi, te promašaj Jozinovića iskosa s lijevog boka.

S druge strane, Hajdukova defenziva je opet galantno častila. Lokosi su propustili čak 7 izglednih gol prilika, a teško je izdvojiti makar jednu kojoj nije kumovala pozamašna greška nekoga od Bijelih. Čak se ni Kalinića, uza sve pohvale za kasnije intervencije, ne može eskulpirati za prvi, a neki će reći, dijelom i za drugi gol domaćih.Anđelković, Maloča i Milović su nanizali čitavu nisku grešaka kojima su protivnicima omogućavali da ozbiljno ugroze Kalinića. Valja reći, nije da im se nisu pridodali i ostali, ponajprije Caktaš i Sušić svojim indolentnim alibimdash;zatvaranjima, te posebno Gotal koji u nekoliko navrata uopće nije ni ispratio svog igrača.
Najbolji prikaz posvemašnje dekoncentracije čitave ekipe u defenzivnoj fazi igre bila je situacija kod auta Lokomotive iz kojeg se izrodila velika prilika za Rukavinu. U momentu dok domaći izvode aut, Sušić i Caktaš se još uvijek kreću k svojim pozicijama i uopće ne vide da je lopta već bačena, a Maloči metar ispred njega sam k’o duh prolazi Rukavina posve neometan, te je uistinu pravo čudo kako tu nije zabio.

Kako i sami možete zaključiti, opet su veliki problem bili prekidi: čak 5 od navedenih 7 gol prilika domaći su imali nakon grešaka Bijelih pri branjenju prekida.

Dakle, čudna utakmicamdash;nekoliko krasnih bljeskova što Gotala što Kouassija, te niz odličnih kombinacija u protivničkom polju s jedne i mnogo grešaka u defenzivi s druge strane.

Da i u toj defenzivnoj fazi ne bude sve crno, nekoliko puta ekipa je fino i pravovremeno izašla u ofsajd zamku, te su odlično radili presing duboko u polovici Lokosa čim bi ovi uzeli loptu i tako je brzo vraćali. Poseban akcent bio je stavljen na Šovšića na kojega se izlazilo dublje i nastojalo mu se ostaviti što manje prostora za igru.

Posebne pohvale zaslužuje Jean Evrard Kouassi koji je odigrao izvanredno u oba pravca, zabio dva prekrasna pogotka, niz puta odlično surađivao sa suigračima, ali i bio vrlo koncentriran defenzivno, te time pokazao ostatku ekipe kako se to radi.

Vrlo pristojnu utakmicu, sa čvrstim osnovama u igri odigrao je Dino Mikanović i ne samo to, već je dva puta spašavao u zadnji tren. Maglica, eh…Maglica. Nakon onakvog baš golgeterskog zgoditka Shakhteru, dva ovakva upravo kolosalna promašaja sinoć. Ako ništa drugo, Anton uvijek radi pošteno, i što je ključno mdash; ulazi u prilike.
Bijeli ofenzivno očigledno izgledaju sve bolje. Lopta teče sve lakše i brže i sa sve manje dodira, lijepo je gledati takav napad u kojemu nerijetko sudjeluje i po 7mdash;8 igrača. Evidentno je i samopouzdanje koje je donio prolaz u iduću rundu Kupa UEFA. Iako dijelom, defenzivno, pa i trkački nešto skromniju predstavu, možemo opravdati fizičkim, a pogotovo mentalnim trošenjem na utakmici odigranoj prije svega tri dana, neminovno je primjetiti da ovakvi defenzivni propusti Hajduka mogu skupo koštati već protiv Zadra na Poljudu, a kamoli u Ukrajini. Čvrsta defenziva je neophodan temelj za lepršav i raznovrstan napad. Jer, ako svaka izgubljena lopta u napadu predstavlja neposradnu opasnost po vlastiti gol, onda ni napad ne može igrati slobodno i bez grča. Nadajmo se da je ovakva predstava u Zagrebu prije svega bila rezultat već rečenih okolnosti u kontekstu prošle utakmice i činjenice da je Hajduk rano otišao na 2 razlike, ubrzo ostao i s igračem više, pa se opustio. U protivnom, neće biti dobro.

Nedvojbeno je da je ova ekipa još uvijek daleko od neophodne zrelosti. Primjerice, nakon prvog poluvremena i igre 11 na 11, Hajduk je imao posjed od 63%. Nakon drugog dijela u koji su Bijeli ušli s 2 razlike i igračem više protiv ekipe koja i nije da nešto naročito voli pritiskati protivnika, posjed je, umjesto da još naraste, osjetno pao mdash; na 58%! A to mnogo govori o nesposobnosti Bijelih da utakmicu kontrolirajući je, rutinski privedu kraju.

I za kraj mdash; suđenje. U nas postoji jedan ružan običaj da se o njemu ne govori ako nije utjecalo na rezultat. To što je moglo, valjda nije bitno?! Suci su teško oštetili Hajduka još jednom. I dok se dva nepostojeća ofsajda od kojh je jedan završio golom Maglice, a drugi 1 na 1 šansom Vlašića još i mogu opravdati, jer se doista radilo o centimetrima, za nedosuđeni jedanaesterc nad Mikanovićem opravdanja ne može biti. Isto kao ni za nedodijeljeni izravni crveni karton Begonji za udaranje Malokua.

Moram priznati da sam nakon ove utakmice dobro proučio FIFAmdash;ine Laws of the game, pa i našu verziju mdash; PNI (pravila nogometne igre) i nakon detaljne analize nigdje nisam našao pravilo po kojem se Jerku Leku ne smije dodijeliti žuti karton, a crveni da ni ne spominjem. Ovo je tko zna koja u nizu utakmica da Leko, usprkos čitavoj seriji, što profesionalnih faulova, što brutalnih startova, prolazi ne bez isključenja, već i bez žutog kartona. U 7. minuti je s leđa povukao Sušića, u 17. Gotala, u 21. brutalno s leđa đonom ulazi u Maglicu, u 47. odnosi Jozinovića, te u 82. s leđa povlači Vlašića. Bez žutog kartona, vjerovali ili ne.

A vjerujte, u pravilima ni slova o Jerku Leku.

Ivan Rilov


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter