U normalnim okolnostima teško da bi se išta pozitivno moglo izdvojiti u utakmici koju je Hajduk u subotu odigrao u Kranjčevićevoj. Međutim, kada se zna kako su Bijeli izgledali u prošle dvije utakmice, onda je svaki pomak, ma kako skroman bio, itekako dobrodošao, pa čak i u porazu.
Poklepović je startao s nekakvih labavih 4mdash;2mdash;3mdash;1: Kalinićmdash; Vršajević, Maloča, Milović, Pejićmdash; Vuković, Caktašmdash; Gotal, Vlašić, Malokumdash; Maglica. Vrlo brzo su Maloku i Gotal zamijenili strane. Ideja rečene spiralne impostacije označavala je specifično postavljanje ofenzivnih, a posebice veznih igrača Hajduka kada bi lopta bila kod igrača zadnje linije Bijelih. Naime, jedan od dvojca zadnjih veznih na čijoj je strani bila lopta bi se spuštao niže i otvarao, dok bi se onaj drugi zadnji vezni podizao otvarajući prostor za dijagonalu. Vlašić bi, kao istureni vezni, tada pratio liniju kretanja onog zadnjeg veznog bliže lopti, a Maglica obično onog drugog, udaljenijeg od lopte. Općenito, Maglica se dosta spuštao kako bi se nudio i odigravao leđima, te time otvarao prostor za ubacivanje krilnih igrača, što se, primjerice, lijepo vidjelo kod šanse Malokua, pa je to nerijetko izgledalo i kao nekakvih 4mdash;2mdash;2mdash;2. Sve se to na papiru doimalo vrlo zanimljivo i fino, no većinom je i ostalo na akademskoj razini. Defenzivno, Hajduk se branio s varijantama 4mdash;5mdash;1 ovisno o situaciji.
Ofenzivno, očigledno je kako je Poklepović nastojao ohrabriti igrače, pa im je dao dopuštenje, vjerojatno i tražio od njih, da pokušavaju graditi napad kratkim pasevima od vratara. Domaći se s time baš i nisu slagali, pače, činili su sve kako bi to osujetili, pa su Splićani već prema kraju prvog dijela prešli na dugačka ispucavanja. Nezaobilazan čimbenik je svakako bilo i upravo očajno stanje travnjaka u Kranjčevićevoj. Usprkos svemu, a posebno činjenici da je to i dalje izgledalo skromno mdash; lopta je i dalje išla sporo, poziciona igra bila je traljava, donešeno je dosta krivih odluka, ipak, za razliku od protekle dvije utakmice, uspjeli su Splićani složiti i nekoliko zanimljivih akcija od kojih su iz jedne i zabili. Veliki problemi nastupili su nakon drugog gola domaćih. Tada su se Hajdukovci posve pogubili, a konce nisu uspjeli pohvatati ni nakon crvenog kartona Mrčeli. Bilo je previše brzopletosti, zabijanja u gužvu i nezrelih rješenja bez razmišljanja od makar jednog koraka unaprijed. Ono što može tješiti je da je ipak postojala ideja i da je bila vidljiva, veći dio utakmice, pa tako i s igračem više, iako je bila daleko od realizacije. Tih zadnjih 25 minuta sa čovjekom više, tri napadača su igrali dosta blizu jedan drugom u sredini kako bi otvorili prostor na bokovima za brz i lagan dolazak pred šesnaesterac Lokomotive. Shodno tome, posebice u zadnjih 10mdash;ak minuta susreta, vidjeli smo i dosta dugačkih dijagonala na oba boka, nažalost, sve to bez nekog učinka.
Defenzivno, Hajduk je igrao bolje nego u protekle dvije utakmice. Sam pristup je bio bolji, ozbiljniji. Linije su stajale bliže, igrači su u nešto većoj mjeri surađivali, iako i dalje ima jako puno kašnjenja u tom timskom radu i pomaganju što se posebno isticalo prema kraju susreta kad je i moral znatno pao. Apsurdno je da jedan protivnički igrač provuče loptu kroz blok od tri bijela igrača zato što ova trojica ne odrade posao do kraja ili još gore mdash; napadaju protivnika jedan po jedan, a ne simultano i planski. Hajduk se nije služio presingom, većinom su čekali domaće u svojoj polovici. Ovo je posebno frustriralo kada su Bijeli imali igrača više, pa još u kombinaciji sa, sada već očitim problemom mdash; strahom, nedostatkom samopouzdanja. Rezultat je bio pretjerano povlačenje čime bi se domaćima otvorilo mnogo prostora što su ovi koristili i zadržavali loptu na duže vrijeme iako obično izrazito brojčano inferiorni. Lokosi su, makar na početku utakmice, imali jasan cilj: pritiskati na debitanta Pejića. No, mladi Sesvećanin se snalazio sasvim dobro. Velik problem za Hajduk bilo je i branjenje prekida mdash; tako je i pao prvi gol domaćih. Kako je susret odmicao, padao je i duh kod gostiju, što se jasno vidjelo i po gotovo 4 puta manje prekršaja u drugom poluvremenu u odnosu na prvo. I dalje je bilo onih početničkih grešaka kada se od prekida u opasnoj zoni pred protivničkim golom situacija transformira u opasnost po gol Hajduka iz neposredne kontre koja bi usljedila na odbijenu loptu nakon ubačaja iz prekida.
Kalinić nije reagirao baš najbolje kod drugog gola. Ostalo je bilo korektno.
Vršajević je odigrao bolje nego u prošle dvije utakmice iako ofenzivno nije ponudio ništa.
Maloča je izravni krivac za prvi gol, a uz to je imao još par grešaka, ali i vrlo dobrih reakcija.
Milović je odigrao jednu od svojih najlošijih utakmica u bijelom dresu uz dosta pogrešaka.
Pejić jest imao par krivih predaja i ne baš preciznih ubačaja, ali je bio koncentriran i uredno zatvarao svoju stranu. Što je vrlo važno pokazao je da se ne boji lopte ni odgovornosti. Nije baš jednostavno shvatiti zazivanje već otpisanog Jozinovića nakon ovakve solidne partije jednog devetnaestogodišnjaka u njegovu debiju.
Vuković kao i obično većinom nevidljiv uz par neuobičajenih pogrešaka.
Caktaš je bio življi nego inače, nažalost je demonstrirao i svoju taktičku nezrelost defenzivno.
Vlašić je odigrao jednostavno, bez grešaka, nažalost, nije imao pomoć.
Gotal je zabio prekrasan gol iz lijepe akcije, neopravdano mu je poništen gol i imao par inteligentnih rješenja, ali i grešaka. Ono što je neoprostivo je bila njegova igra u defenzivi gdje je izravan krivac za drugi gol, te je “spavao” još par puta čime je ekipu dovodio u vrlo neugodne situacije.
Maglica je mnogo radio i tukao se u duelima, dosta odigrao leđima, konačno i mdash; zabio. Najbolji od Bijelih.
Maloku također pokoja defenzivna neodgovornost, te promašena velika prilika. Teško dolazi do izražaja kad ne dobiva loptu u noge.
Balić je imao opet par sjajnih, ali ovoga puta i par loših rješenja. Oscilacije mdash; cijena mladosti.
Milevskijopet nije ponudio ništa.
Iako to može biti teško povjerovati, pomak postoji. Pitanje je hoće li to biti pozitivan trend ili ne, a odgovor nas čeka idućeg vikenda na Poljudu protiv Zadra kojemu gori pod nogama. Ono što je evidentno jest da je Hajduk u izuzetno lošem momentu i taktički, a ponajprije psihološki i pomalo čudi u kakvom stanju je ekipu ostavio Igor Tudor. Zadatak popularnog Špace je ponajprije mladićima ugraditi samopouzdanje kako bi se uopće usudili igrati nogomet, a ne ga vući ili gurati, uz, jasno, neupitnu defenzivnu odgovornost koja je conditio sine qua non. Na koncu, u Kranjčevićevoj su na travnjaku zajedno bili redom mladci: i Vlašić i Maloku i Balić i Pejić i svi su nagovijestili svoj potencijal kao i više puta dosada. Ono što je na struci jest da im osigura okvir unutar kojeg će taj potencijal moći realizirati, a time i graditi igru ekipe i pomagati Hajduku. Prva iduća šansa mdash; Zadar kući.
Roko Kaliterna
