Zadnji dan roka bio je živahan u Koprivnici, uz dva potpisa igrača iz stranih klubova, jedan je naš Mario Burić koji je igrao u Slovačkoj, a drugi je Danac Soslash;ren Ejlersgaring;rd Christensen, koji je igrao u Norveškoj.
Krenimo prvo sa Soslash;renom. Radi se o omalenom (1.74m) ofenzivnom veznom rođenom 29.6.1986 u Doslash;llefjeldeu, seocetu na Lollandu – najjužnijem od danskih velikih otoka. Krenuo je trenirati u lokalnom niželigašu Doslash;llefjelde-Musse IF, da bi prešao u školu tada drugoligaša Nykoslash;bing Falster Alliancen (kasnije Lolland Falster Alliancen, danas Nykoslash;bing FC). Iako u drugoligašu, očito je odskakao, već s 15 je igrao u U16 reprezentaciji Danske, godinu iza već u U17, u 2003 već u U18 i U19. Kao 17-godišnjeg U19 reprezentativca tražio ga je PSV na probu, ali su iz kluba odgovorili da ga mogu komotno doći gledati u Dansku. Ništa čudno, već je od 2002 nastupao i za seniore pomalo. U sezoni 4/5 je, doduše kao rezerva pomalo, zabio 4 gola, a sezonu 5/6 počeo s 6 golova u polusezoni, uz nagradu za U19 igrača godine – da bi ga tada zakapario za ljeto, nakon isteka ugovora, prvoligaš FC Nordsjaelig;lland, najavivši ga kao napadača, zamjenika skorog reprezentativca Madsa Junkera koji je taman prešao u nizozemski Vitesse.
Soslash;ren je nastavio biti redovit u mlađim selekcijama Danske (U20, U21), ali je Junkerova zamjena ipak bio iskusniji Morten Nordstrand, prvi strijelac drugog ranga. tako je u 6/7 bio na klupi, s 6 startova i 11 ulazaka s klupe uz tek 1 gol. Ipak, već je iduće godine standardan, ali čini se da je već povučen natrag iz špice, jer u 28 nastupa (25 startova) nije zabio niti jedan gol. Postao je i ostao konstanta u klubu, čovjek koji je s 233 nastupa za njih drugi u povijesti kluba, kroz tih 8.5 sezona tamo. Vrhunac mu je jasno bila sezona 11/12, najbolja u povijesti kluba – dobri rezultati u Europa ligi, a na kraju prvenstvo. Te je sezone u 33 utakmice zabio 8 golova – uključujući i hat trick protiv tada petog Aarhusa. Dok su Beckman, Bjelland, Mikkelsen, Hansen i Okore zvani u reprezentaciju, Christensen ipak nije. – a slično se nastavilo i iduće, 6 u 26 uz 4 asistencije.
Soren Christensen – goals and assists from Gulli Tomasson on Vimeo.
Ako je 11/12 bila vrh njegove seniorske karijere, 13/14 je bila dno. Ušao je u sezonu s problemima s preponama, vratio se u rujnu, odigrao 4 utakmice i opet, radi rupture mišića na preponama, otišao van pogona. I tako do kraja sezone, tek je ušao na zadnjoj utakmici nekoliko minuta unutra. U 14/15 je ušao zdrav, i igrao na prvih 15 utakmica na jesen (uz tek jednu asistenciju, ali na centralnom veznom), ali nije htio produžiti ugovor koji mu je tad istekao, jer je htio tražiti ugovor vani. Spominjao se Heerenveen, neki ruski klub, neki švedski, pa danski, da bi na kraju otišao u norveški Haugesund na godinu dana. U sezoni 2015 je tamo odigrao 28 utakmica, uglavnom standardno, uz 5 asistencija, uglavnom na centralnom ili ofenzivnom veznom, a klub je završio na razočaravajućem 12. mjestu. Ugovor nije produžio i iako su se navodno pojavile mogućnosti iz Danske, prioritet mu je bio inozemstvo, “egzotično”… i tako je završio u izrazito egzotičnoj Koprivnici. Ček što? Kako bilo, da dalje ne ulazimo u dansko poimanje egzotike, ugovor je na šest mjeseci uz mogućnost produženja za godinu dana. Christensen svakako ima oveće iskustvo prvoligaškog nogometa, pa i LP, pa bi trebao valjda biti i više nego kvalitetna zamjena za Crepulju ili Brleka, iako mu zadnje vrijeme golovi ne dolaze baš lako.
Mario Burić je Makaranin, rođen 25.10.1991. Zadnji vezni visok 1.88m. Prošao je kompletnu školu lokalnog Zmaja i u prvoj punoj seniorskoj polusezoni, s 14 utakmica u kadru u trećeligaškoj konkurenciji je zabio 2 gola. Na zimu je prešao u drugoligaško Lučko i već u prvom kolu na proljeće bio starter, brzo se valjda nametnuo. Zabio je jedan gol do kraja polusezone, a jednom bio i isključen. Lučko je završilo u 1. ligi, a Burić je ipak bačen u drugi plan na startu, ali se već na jesen opet nametnuo i ostao do kraja sezone u rotaciji. Standardan je, naravno, bio i nakon pada u 2.HNL, uz 27 golova u 2 utakmice.
Mario Buri se nakon epizode u Slovakoj vraa u hrvatski nogomet
Prelazi iduće sezone u “nadobudni” LASK Linz, koji je u 3. ligi bio na putu za 2., i ostvario solidnu minutažu, premda dijelom u rotaciji, s 27 nastupa. Drugu austrijsku ipak nije igrao – završio je na posudbi u Union St. Florianu, gdje je bio apsolutno standardan. Počeli su ga tu i tamo izgleda i ofenzivnije malo koristiti, svakako, ponovno 27 utakmica, ovaj put 3 gola. Očito mu u klubu nisu ipak toliko vjerovali (koliko su možda i trebali?) i trogodišnji je ugovor raskinut. Završio je umjesto u 2. austrijskoj tako u 1. slovačkoj – FC ViOn Zlateacute; Moravce, koji je okupio popriličnu hrvatsku koloniju. Tamo mu je došao i bivši suigrač iz Lučkog Josip Krznarić, ali i nekoć veliki talent Dejan Školnik, pa Marin Glavaš iz Osijeka, manje poznati Denis Bochl (ex-Ivančica, Podravina Ludbreg), ali i nekadašnji notorni Lokomotivin mesar, Lamin Samateh. Tamo je bio standardan, premda su ga koristili i na nestandardnim pozicijama tipa lijevi bek. Uglavnom 17 nastupa, bez golova. Radi se o igraču kojega je karijera bacala u godini dana od 3. preko 2. u 1., pa opet preko 2. u 3. ligu neke države. Određenu kvalitetu bi morao imati, u Slavenu očito smatraju dovoljnu za prvoligaški nogomet, a na Buriću je da to i dokaže.
MODD
