Pobjeda Dinama na Poljudu nažalost već neko vrijeme nije iznenađenje. Gubio je Hajduk i zadnjih godina, nekad rezultatski uvjerljivo i visoko, a nerijetko i šokantno u smiraju utakmice. Gubio je Hajduk dobivene utakmice preokretima, gubio je i onda kad su svi već vidjeli remi. Nevjerojatno je zapravo koliko smo navikli na nes(p)retne poraze u posljednjim trenucima utakmica. Možda se u klubu zamisle pa u stručni stožer uključe i sportskog psihologa.
Mentalna čvrstoća
Sportska praksa nedvojbeno pokazuje da su psihološke vještine faktor o kojem u najvećoj mjeri ovisi hoće li sportaš ostvariti svoje potencijale, hoće li neka ekipa napraviti onaj ključni i odsudni (is)korak, koji dijeli uspješne od onih drugih. Među igračima i klubovima podjednakih sposobnosti mala razlika koja se stječe adekvatnom psihološkom pripremom može značiti ključnu razliku između pobjede i poraza u posljednjim minutama. Uz formu, tehniku i taktiku, dribling i nogometnu kvalitetu valja voditi računa o koncentraciji, natjecateljskom duhu, samopouzdanju i reakciji na pritisak. Jednostavno rečeno treba voditi brigu i o mentalnoj čvrstoći. U sustavu koji je duboko nepošten bitno je omogućiti igračima da budu na gornjoj granici vlastitog talenta i vještina, neovisno o uvjetima na terenu.
Sudačke pogreške
Ono što je iza derbija ipak ostalo najupečatljivije i što je jobovski strpljivim Hajdukovim navijačima još jednom pokazalo gdje se nalaze nisu ni loša igra niti vrlo dobra predstava Stipice na vratima. Nije to niti taj nevjerojatni Kvesićev ispad u završnim trenucima. Pravo stanje domaćeg nogometa još je jednom prikazala ekipa u crnom čiji je kriterij blago rečeno bio neujednačen. I nije da nismo navikli, na ovom smo istom mjestu najavili i upozorili da najveća prepreka poštenom derbiju nisu ni dvojbeni kazneni udarci, već upravodvostruki kriteriji. Oni po kojima je, ovisno o boji dresa, jednima dopušteno sve, a drugima ne. I na tom su ispitu po tko zna koji put pali domaći djelitelji “pravde”. Kako drugačije objasniti činjenicu da Jonas opet nekažnjeno nastavlja raditi prekršaje, kako objasniti činjenicu da su tri velike greške u procjeni zaleđa sve išle na štetu Hajduka. Tri velike greške iz kojih se rađaju velike prilike za goste. Jedan od onih osjećaja, koje ne možete dokazati, ali jednostavno znate da bi prekršaj na Ohandzi bio suđen da je on bio u plavom, a obrambeni igrač u bijelom. Bi li isti sudac sudio kazneni udarac nad Ercegom da je situacija obrnuta? Možda je pitanje hipotetičko, ali na osnovu do sad viđenog nameće se samo jedan odgovor. I nije ovo lamentiranje i naricanje nad porazom, već stvar elementarne etike. Ma koliko nas nogometni opsjenari i apologeti uvjeravali u suprotno suđenje je jedan od najvećih problema domaćeg nogometa. I ne samo u posljednje vrijeme. Možda baš zato boli smeta cinizam onih koji će pravdati i veličati suđenje iz derbija. To ruganje sa tv ekrana “objektivnih” stručnjaka smeta i boli više od bilo kakvog gola u 93.minuti. Objašnjenja kako je suđenje bilo dobro, jer ga je takvim ocijenio kontrolor vrhunac je pak cinizma.
Politika novog smjera
Koliko je vrijednosni sustav pomaknut svjedoče i izvještaji medija posljednjih dana. Oni koje se bave “samo sportom” ignorirat će potvrđene optužnice za kaznena djela vodećih ljudi zagrebačkog kluba ili vijesti o poreznim utajama,izvlačenju milijuna, dok istovremeno pokušavaju provući tezu o bakljama kao najvećem problemu hrvatskog društva. Neupućenom bi strancu ovakva diskrepancija mogla otvoriti brojna pitanja, no kod nas je riječ samo o nastavku dvostrukih kriterija. Tendenciozno i maliciozno nastupanje dijela domaćih medija i njihovih slugu nedvosmislen je dokaz kako su odabrali stranu nogometne oligarhije i njihovih uskih, partikularnih interesa. No na njihovu žalost stvari se ipak polako mijenjaju. Poruka Predsjednice Republike ovog je tjedna šokirala pogubljenog Šukera, jednako kao i urednike jedinog sportskog dnevnika u Hrvata koji su odlučili ignorirati poziv na dosljednu provedbu Zakona o sportu. Nadamo se da će poziv Predsjednice Republike za povratak nogometa narodu uskoro slijediti i tijela izvršne vlasti. Početak primjene i provođenja Zakona samo je prvi korak prema nogometnom ozdravljenju.
U ovo blagdansko vrijeme navijači Hajduka dobili su poklon tijekom sjednice Gradskog Vijeća grada Splita. Ne, nije riječ o sredstvima za klub iz gradskog proračuna, koji uostalom nije ni prošao. Saznali smo zato da pisanje samoprozvanog barda i njegov odij prema trenutnoj Upravi Hajduka i NO-u ima sasvim opipljive, prozaične razloge. Točnije oko 3,5 milijuna razloga od 2006. naovamo. Kako uopće očekivati da objektivno nastupa čovjek, koji je u klasičnom sukobu interesa dok piše o klubu na čije prostorije pikira Udruga kojoj je istovremeno na čelu? I dok neki očito samo uzimaju, pravi duh Božića nalazi se u nesebičnim djelima malih ljudi. Humanitarni klub navijača Hajduka ” BILO SRCE” organizirao je još jednu od svojih hvale vrijednih inicijativa. Pozvavši sve navijače i simpatizere Hajduka da uplatama pomognemo i uveselimo one među nama koji skromnije žive pokazali su drugačiji pristup i pravi smisao darivanja. I zato ovog Božića sjetimo se onih koji nisu privilegirani, pomognimo akciju Bilo srce kumstvo, s ciljem obnove članarine socijalno ugroženim navijačima.
Edo Zdravković
