Zovite me Ines.
Nekad davno, ne pitajte kada, odlučila sam da nije najjednostavniji način samo hoditi životom i tražiti linije manjeg otpora. Ono što takav način donosi je trenutno olakšanje, a u isto vrijeme gaženje u sve veću kaljužu životnog bezličja što će na kraju dovesti do praznog ogledala kad pogledaš u njega.
Zovite me Ines.
Više od pet godina prošlo je da se otpor nepotističkom, klijentelističkom, koruptivnom sustavu može dokazati članskom iskaznicom Hajduka. Jer, varaju se oni koji u toj iskaznici vide samo onih sto kuna za Hajduk i popust na šal. Ta iskaznica je postala dokaz da ste protiv ministara plagijatora. Da ste protiv sustava u kojem se više kažnjava popijena piva pred stadionom nego gaženje i ubijanje turista. Da ste protiv svih onih nevjerojatnih ludosti koje nam svakodnevno pokušavaju upakirati pod normalno. U konačnici, dokazuje da ste Čovjek, a ne nakupina bjelančevina i masti koja samo ispunjava svoju fiziološku svrhu u svemiru. Da u konačnici postane prah i pepeo kojeg će se odmah zaboraviti.
Hajduk živi od članstva, članstvo od Čovjeka, i zato je i ovaj tjedan najbitnija stvar da se prešlo 8.000 onih koji odbijaju hodati cestama manjeg otpora. Bitan je Čovjek, a bitna je i Poruka. Koja kaže da bar ovdje, na ovom terenu, neće moći prodavati žabokrečnu stvarnost bez da im netko ne stane na put. Koja kaže da niste zaljubljeni u Hajduk. Nego ga volite. Jer zaljubljenost je trenutak, vulkan emocija, erotska privlačnost. A ljubav je ona bezvremenska vječnost, ono sidro u životu. Za koje se uvijek isplati boriti. I članska iskaznica je ta prva crta otpora. Zato mi je uvijek blizu srca.
Zovite me Ines.
Al’ ne očekujte Ahaba i lov na Moby Dicka. Mi ne lovimo, ni ludo ni pametno. Mi gradimo. Gradimo bolje sutra i bolje društvo. Koliko god nas spriječavali, sitnim, ali sad već nezaustavljivim koracima idemo u tu gradnju. I zato vas volim.
Ines Marić