“Brbić je Jakin čovjek. Jakin recepcioner. Došao je samo da mu izruči klub”. Prije manje od četiri godine ovo je bio lajtmotiv većine priča o tada novom predsjedniku Hajduka, koji je zamijenio Hrvoja Maleša, hrabrog, ali ne baš i uspješnog dotadašnjeg čelnika splitskih “Bilih”.
Za novog predsjednika priče su bar raznovrsnije. Pa je tako, ovisno o kojem se društvu radi, Mamićev, Širićev, HDZ-ov ili mafijaški čovjek. Nitko nema nikakav dokaz, ali eto “priča se”. Nenaviknuti na demokraciju, jer ovo što imamo u Hrvatskoj nije demokracija nego sve lošije prikrivena partitokracija s elementima kriminala, navijači su spremni odmah donijeti zaključke, isjeći člansku iskaznicu i kukati. Malo ih iskazuje ono klasično demokratsko načelo – hajdemo vidjeti kako netko radi.
Nogomet je u jednu ruku kao politika, treba tri do šest mjeseci da se vidi bar načelno kakav je tko. Pa se tako već nakon četiri mjeseca može reći da je trenutačna Vlada nešto najbizarnije što se u Hrvatskoj na političkoj sceni dogodilo od 1990. godine. Bizarnije čak i od predsjedničkih kandidatura Slavena Letice i Siniše Vuce. Mnogo bizarnije. Tako bi se već i za tri mjeseca trebalo moći vidjeti kakav je Ivan Kos kao predsjednik Hajduka. Do tada donositi paušalne ocjene bilo bi jednostavno neozbiljno. Situacija je toliko redikulozna da bi nakon tri mjeseca mogao dobiti od navijačkog kluba pozitivnu ocjenu čak i ako je nesposoban, ako se pokaže da nije “nečiji čovjek”. A tek bi to bila katastrofa, da se Hajdukovi navijači spuste na razinu klasičnog hrvatskog birača, kojem je netko dobar samo zato jer je pošten, neovisno o znanju i uspješnosti. Zaključci se trebaju donositi racionalno i hladne glave, što je nekad teško kad je nogomet u pitanju. Ali na kraju priče, treba se ocjenjivati uspješnost, ako se imalo koristi razum.
Nešto se događa, situacija za Hajduk se otvara u budućnosti. Dinamo je pod udarom UEFA-e zbog financijskog fair-playa. Višegodišnje nastrano off-shore poslovanje dolazi na naplatu, koliko god to bliski novinari pokušavali relativizirati. Rijeka je u banani, Volpi je pod istragom talijanske Porezne, Mišković ne gradi Kantridu jer bi prvo gradio neke zgrade okolo, a grad mu to ne da. “Lijepe” hrvatske priče se pokazuju Potemkinovin selima, i sad bi bilo bizarno da Hajduk ne krene s usponom, koji bi trebao biti iznutra. Nadzorni odbor, izabran od navijača, smatra da je novi mladi predsjednik baš to. Treba ih pustiti neko vrijeme prije evaluacije.
Uostalom, naivan je onaj tko smatra da Torcida i Naš Hajduk naglavačke ne bi s Poljuda izbacili one za koje se pokaže da tu nisu isključivo zbog dobrobiti kluba. Ove dvije udruge su postale prebitan društveni čimbenik da bi tek tako pustile da se ukalja sad već desetogodišnja borba za jedan ideal.
Damjan Raos Carić
