“Legendardquo; je riječ kojom se olako razbacuje, pogotovo kad je Hajduk u pitanju. Slijedi popis, koji je kao i svaki subjektivan, ali s pokušajem određivanja utjecaja na povijest Hajduka. 1. Fabjan Kaliterna 2. Luka Kaliterna “Barba Lukardquo; 3. Nikola Gazdić “Janjčerdquo; 4. Frane Matošić 5. Vladimir Beara 6. Bernard Vukas “Bajdordquo; 7. Ante Mladinić “Bićerdquo; 8. Tomislav Ivić 9. Tito Kirigin 10. Jurica Jerković
Još je tu nekoliko osoba koje bi mogle prići blizu te titule, poput Ivana Hlevnjaka Bukle, Ivana Katalinića (vratar velike generacije i jedan od najuspješnijih trenera posljednjih desetljeća), Blaž Slišković Baka (Hajdukov George Best), Petar Nadoveza (prvi igrač sa 100 službenih golova za Hajduk i poslije trener)… No, ovih deset je ipak iznad njih. I vidi se da je nemoguće da legende pomognu klubu, jer ih je devet preminulo, a i Jerković, kao jedini živi, ima zdravstvene probleme.
Jedna od osnivača kluba, legenda sa samo jednom odigranom utakmicom. No, baš je on donio prvu sportsku opremu potrebnu za nogomet u Split, prvu loptu, a operativno je djelovao pri klubu desetljećima. Doveo je i prve prave trenere u Split, jasno, iz Češke. Bio je renesansan čovjek, jer je primarno bio arhitekt, koji je ostavio snažan pečat na splitsku arhitekturu, tako da ga se može nazvati i legendom grada.
Fabjanov mlađi brat, nije bio u Pragu kad se osnivao klub, ali je poslije toga desetljećima bio najbitnija ličnost u Hajduku. 160 nastupa, i to kakvih, je zabilježio kao golman. Već kao igrač bio je izuzetno cijenjen među nogometašima splitskog kluba. 1922. godine postaje prvi domaći trener Hajduka, a kroz nekoliko desetljeća treniranja kluba postao je legenda, s nadimkom “Barba Lukardquo;, po kojem je i danas poznat. Njegove izreke o nogometu citiraju se i dan danas.
Prvi igrač koji je zabio 100 golova za Hajduk i prvi “Pedro” u povijesti kluba. Nakon jednog lošeg izdanja čitave ekipe u Zagrebu na tri utakmice zbog nepoštenog javnog linča odselio se u Beograd. Nakon dvije utakmice potiho se vratio u klub, odigrao kultnu utakmicu protiv Građanskog, koju je Hajduk dobio 2-1, a zapisničari iz tog doba pišu da se radilo o najboljoj partiji igrača Hajduka ikada. Janjče, koji je nadimak dobio zbog kovrčave kose i blage ćudi, u baraki koja je odigravala ulogu svlačionice, dobija napad tuberkuloze, koju je prešućivao da mu ne zabrane igru. Umire nekoliko dana nakon toga. Ovjekovječen u “Velom misturdquo; u liku Rice.
739 nastupa, 729 golova, karijera u dvije države s Hajdukom, najveći strijelac u povijesti kluba. Treba li išta više pisati, veliki igrač. Sve je ovjekovječeno u onom muralu koji kaže “Velike pamtit ćemo dane, slavne dane Matošić Franerdquo;.
Najveći Hajdukov golman u povijesti, jedan od najboljih vratara svijeta u svoje vrijeme, skupa s Lavom Jašinom. Sudjelovao u tri titule generacije s početka 50-tih. No, onda 1955. godine postaje drugi Hajdukov “Pedro” u pvoijesti, zbog neslaganja s klubom iz inata odlazi u Beograd i potpisuje za Crvenu Zvezdu. Na kraju karijere se ipak izmirio s klubom, ostao živjeti u Splitu te pokazivao rijetku dozu razuma kad su izjave o Hajduku u pitanju.
Nesumnjivo najbolji igrač Hajduka ikada, u tim 50-tim, uz 70-te najvećoj generaciji Hajduka, prema zapisima iz tog doba bio je drugi igrač na planeti. Odmah iza velikog Ferenca Puskasa. 615 nastupa, 300 golova. Najbolji dribler svog doba, i šire. I veliki Hajdukovac i nakon kraja karijere, do danas se u Zagrebu prepričava njegovo prijateljstvo s Arsenom i Gabi. Purger koji je stekao slavu u Hajduku, ali i proširio Hajdukovu slavu.
136 nastupa, 43 gola. Neloše, ali ne i impresivno. Impresivan je njegov utjecaj nakon karijere, kada je desetak godina vodio omladinski pogon Hajduka i zapravo stvorio onu generaciju koja će sedamdesetih harati državom. I danas bi neke njegove teorije bile primjenjive na omladinske škole nogometa. Bila bi svemirska nepravda da se kamp Hajduka, kad se izgradi, ne nazove Biće Mladinić.
Ukupno 11 nastupa za Hajduk, ali Ivić nikad nije bio dobar nogometaš. Ali je bio najveći trener kojeg su ovi prostori iznjedrili. Potekao iz škole Biće Mladinića, 70-tih preuzima prvu ekipu Hajduka i s njom ostvaruje najveće međunarodne uspjehe. Velik u svjetskim razmjerima, jedan od rijetkih koji je osvajao nacionalna prvenstva u četiri različite države. Prema izboru La Gazetta dello Sport najveći svjetski trener 20. stoljeća.
Najveći Hajdukov predsjednik u povijesti, bio na čelu kluba kroz trofejne sedamdesete. Neupitno problematična politička uloga nakon Drugog svjetskog rata, gdje je bio jako blizak OZNA-i, no za vrijeme 10-godišnjeg mandata u Hajduku, vjerojatno i zbog takve povijesti, klub se prvi put političko-logistički mogao boriti s dva velika beogradska kluba. Klub mu je ipak bio iznad politike, za razliku od današnjeg političkog establišmenta.
Najbolji igrač i vođa legendarne generacije iz sedamdesetih. Jedini živi član ovog popisa. 529 nastupa, 219 golova, velika Hajdukova desetka. Tri naslova i četiri kupa, ali sve to sa strane, on je jednostavno bio vođa te velike generacije. I vođa i mozak, oni koji su u to vrijeme gledali utakmice i danas ga se prisjećaju kao nogometaša koji je jednostavno drugačije udarao loptu.
Damjan Raos Carić
