John Stein, ili kako ga je nogometni svijet upamtio Jock Stein, bio je igrači i poslije slavni škotski trener, čovjek koji je donio prvi naslov europskog prvaka na Otok. Godine 1967. u Lisabonu su pod njegovim vodstvom igrači Celtica osvojili svoj prvi i jedini naslov najcjenjenijeg europskog klupskog natjecanja. Njegov spomenik danas stoji ispred Celtic Parka u spomen na velikog trenera i njegovo djelo. Stanovniku škotskih verzija Hall od Fame, nogometne i one sportske, pripisuje se i autorstvo izjave, koja je poslije nebrojeno puta citirana i iskrivljavana od strane komentatora i reportera. “Football is nothing without Fans! – ” Nogomet je ništa bez navijača!
I dok se u Danskoj tiskaju majice s tim citatom, dok se na najvećim i najvažnijim stadionima diljem Starog kontinenta izjava Jocka Steina pretvara u transparente i lajtmotiv novog nogometa – onog koji odbija biti otuđen od svoje baze, ovdje na toplim obalama Mediterana otvoren je konačni obračun sa preostalim i malobrojnim navijačima. Nogomet se ovdje već neko vrijeme igra isključivo zbog pojedinaca iz Saveza i njihovih sve malobrojnijih slugu. Hrvatski nogometni savez odavno je izgubio podršku javnosti. Osim za onih nekoliko mainstream tiskovina i njihovu bulumentu novinara, većini je jasno o čemu se radi. Publika i navijači tek su nepotrebna kulisa u kolopletu financijskih transakcija, transfera i računa na udaljenim otocima. Nogometna oligarhija, bahata i cinična, izgubila je i onu najmanju želju da se pretvara i koristi komentatorske floskule kako su tu radi nas. Ne, gospodo! Oni nisu tu radi nas i nogomet se ovdje ne igra za nas! Ovo je njihov teren, njihova igračka. I nitko im ništa ne može. Ni Zakon, ni javnost, ni politika.
Nitko to stanje nije bolje sublimirao doli Čačić Ante, kada je postavljen za izbornika nacionalne vrste. Nova osoba na mjestu službenog izbornika nogometne reprezentacije fantastično je otvorila svoj mandat. Kirurški precizno, poput nogometnog doktora Housea postavio je točnu dijagnozu stanja domaćeg nam nogometa rekavši tada: “Samo vi bojkotirajte i živite u svom svijetu!” Tako smo dobili prvog nogometnog djelatnika koji je jasno i nedvosmisleno izrekao ono što su nam potezi Saveza govorili već mjesecima i godinama. Mislite vi što hoćete o nama, ma i radite što hoćete! Dođite ili nemojte, navijajte ili ne, bojkotirajte ili ne, protestirajte ili ne, nama je potpuno svejedno. U ovoj priči vi ste nebitni, nevažni! O vama mislimo isto koliko o sječi šuma, životu urođenika u Južnoj Americi ili situaciji u čileanskim rudnicima. Navijači su još tada dobili potvrdu da su nebitni. Da su samo kulisa, poput sjedalica na stadionu ili reklamnih panoa. Ovo je igra za velike dečke. Ne umišljajte da ste faktor.
Hajduk i njegovi navijači danas su strano tijelo domaćeg nogometa. Odbivši biti dio sustava, odbivši poljubiti prsten velikog Gazde osuđeni su na borbu sa nogometnim establišmentom, izvršiteljima “pravde” na HNS-ov način i njihovim medijskim saveznicima. Onima koji će i u tekstu o utakmici Milana i Intera naći povod da se obruše na Split i Torcidu, onako uzgred i ovlaš, ali ciljano i sa jasnom namjerom. I da nisu baklje i skandiranja protiv Mamića bilo bi već nešto drugo. Zar im nije u Belfastu smetao i transparent posvećen Vukovaru?!
Više od bilo čega drugoga žalosti i ljuti licemjerje. Onih kojima ne smeta šakački obračun Šuprahe. Huliganizam nisu ni besprizorni obračuni sad već bivšeg člana IO HNS-a sa nepoćudnim novinarima i prijetnje da će ih prebiti kao mačku jednom kada ne bude tu. Njima ne smetaju hukanja igračima Hajduka, ne smeta im ni poziv na ubojstvo pripadnika druge nacionalne skupine. Reakcija je uslijedila tek nakon što je “verbalnim nasiljem” napadnut Savjetnik, čovjek bez formalne funkcije u domaćem nogometu. Ruganje Splitu i Dalmaciji u javnosti i na društvenim mrežama nikada nije bio problem. Doktori spina iz ureda domaćeg Saveza uporno guraju priču po kojoj je verbalna agresija najveći problem, ali izgleda samo kad dolazi s okuke. Nasilje onih iz ureda je sasvim dopušteno. Kao i izvlačenje novca i izigravanje zakona zemlje u kojoj žive. Pozivanje na paragrafe od strane ostrašćenih apologeta postojećeg sustava vrhunac je dugogodišnjeg odumiranja smisla i razuma. Moral tu odavno ne postoji, prepustio je mjesto hipokriziji neviđenih razmjera.
Dvije godine nakon velikog prosvjeda na splitskoj Rivi situacija u domaćem nogometu nije niti malo bolja. Vlast ostaje u rukama uskog kruga ljudi, a nogomet se, na užas štovatelja Jocka Steina, ovdje igra bez navijača.
Edo Zdravković
