Kultna 22: Društva prijatelja Hajduka – za klub ili od kluba?

Sinoć je u Zagrebu održana tradicionalna Bila noć u organizaciji Društva prijatelja Hajduka iz Zagreba. Dojmovi se još nisu slegli, zadnji gosti još se valjda nisu ni razišli svojim kućama, ali priča o obnovljenoj tradiciji hajdučkih druženja u glavnom gradu još je jednom dokazala onu neraskidivu sponu puka i kluba. Na Biloj noći su viđeni članovi Nadzornog odbora kluba, članovi stručnog stožera, a cijela je noć posvećena preminulom velikanu domaće glazbe i članu Hajduka Arsenu Dediću, koji je godinama pohodio manifestaciju.

U godini velikog rasta hajdučkog članstva valja se prisjetiti činjenice da je prvo organiziranje navijača Hajduka krenulo upravo iz Zagreba. U glavnom gradu Hrvatske prvo Društvo prijatelja Hajduka osnovano je 2. travnja 1949. godine. Još je jedno specifično obilježje Hajduka i njegovih društava prijatelja začeto baš na istom mjestu. 7. veljače 1965. godine održana je naime i prva Bila noć u prostorima Gradskog podruma u Zagrebu. Bilo je to druženje i fešta zagrebačkih Hajdukovaca i njihovih prijatelja, koje je započelo u 20:00 sati i trajalo do sljedećeg jutra. Bogata večera, tombola, pozdravni govor, pjesma i ples, fešta kakva do tad nije postojala, a sve u čast voljenom klubu. Bile noći postale su tradicija u Zagrebu, a onda je krenulo i u drugim mjestima: Ljubljana, Maribor, Osijek, Split, Šibenik, Rijeka… Hajduk se slavio u Njemačkoj, Austriji, Kanadi, Australiji. Njihovo održavanje bilo je nadogradnja onog ishodišnog motiva: omasovljenja članstva i nesebične pomoći Hajduku. Primjeri estradnih izvođača, koji su redovno nastupali na ovim večerima bez naknade svjedoče o iskrenim namjerama organizatora i članova, kojima je jedini cilj bila pomoć Hajduku.

Nažalost kako je vrijeme odmicalo, dolazilo je i do prvih anomalija. Umjesto da budu ambasadori kluba u vlastitim sredinama, da promiču ljubav prema Hajduku, da animiraju druge u pomoći klubu pojedinci su koristili udruge za financijski ili politički probitak. Krivnja svakako leži i na Hajduku, koji je zanemarivao rad s članstvom ili čak sudjelovao i poticao zloporabu društava. Gašenja povjereništava, neka bivaju praktično privatizirana od strane pojedinaca ili pretvorena u stranačke ekspoziture. Od ljubavi do financijskih probitaka, sređivanja karata ili mjesta u ložama, namjera s početka priče iskrivljena je do neprepoznatljivosti, a rad s članstvom doveden je do apsurda, sporadične i sporedne stvari. Samo Društvo prijatelja iz Zagreba brojalo je 1990. godine preko 1100 članova, da bi 2009. godine Hajduk od svih članarina uprihodio 7.474,00 kune. Bio je to konačan dokaz tužne stvarnosti kluba, ali i njegovog okruženja.

Nažalost i danas unatoč primjerima poput onog iz Zagreba, gdje se nakon godina tužnih stranačkih balova stvari vraćaju svojoj pravoj namjeri postoje i oni drugi, koji bi na imenu Hajduka željeli ostvarivati dobit, osobnu, financijsku ili drugu korist. U Osijeku je održana istovremeno Bila noć, koju je organizirala Udruga osnovana prije par mjeseci, bez ikakvog ugovora s Klubom. U gradu gdje postoji službeni DPH Osijek, osnovana je udruga sličnog imena koja s Hajdukom nema formalne veze.

Nažalost Hajduk je i dalje mamac za pojedince, koji se njime žele samo okoristiti. Poneka karta, besplatan ručak , dnevnica ili samo ekskluzivna informacija. Dok se tisuće natječu tko će učlaniti više članova, dok se priprema otkup kluba, postoje i oni kojima je važno zadržati vlastiti utjecaj, besplatnu kartu za veliku utakmicu ili dres. Iskreno se nadam da je došlo vrijeme da se prestanu honorirati i naplaćivati stare zasluge, bilo da se radi o nekadašnjim igračima ili članovima, da se uvede reda i konačno zaustavi one koji su naučili živjeti od kluba.

Edo Zdravković