Daleko od očiju mainstream pratitelja nogometa u Hrvatskoj, odvija se prava mala “invazija” stranih igrača.
Neki su možda već čuli za no-name Brazilce po nižim međimurskim ligama, ali jeste li znali da je zadnjih par godina kroz sve razine hrvatskog nogometa prošlo četrdesetak–pedesetak igrača iz Južne Koreje? Da, Južne Koreje. Čuli ste za Woona, naravno. Vjerojatno vam je negdje u glavi da ih je još par “iskočilo” u međuvremenu… Ali 10, nikako 50? Pa… red bi bio da se nešto napiše i o tom fenomenu.
Premda je svakako jedna od glavnih “inspiracija” ovog teksta, u početku ipak ne bijaše Woon nego veznjak Jeong–Yong Lee (negdje stoji i Jung–Yong), rođen ’83. Njegova je priča za početak “klasična”. Draftan je, valjda, sa sveučilišta u K League, njihovu prvu ligu, tamo u Ulsan Hyundaiu nije dobio priliku i odlazi na ljeto ’05 u Hrvatsku, Slaven Belupo, postati prvi Korejac u Prvoj (i bilo kakvoj) HNL. I igrao je standardno prvu polusezonu, skupio 14 nastupa u ligi, nešto u kupu, pa i u kvalifikacijama Kupa UEFA, ali je dolaskom Elvisa Scorije, ispao sasvim iz kadra i prije kraja polusezone raskinuo ugovor, vrativši se kući. To nije bio kraj njegove hrvatske avanture, međutim, jer je toga ljeta potpisao za Naftaš Ivanić. Odigrao je još jednu jesen u Hrvatskoj i onda se vratio kući, gdje nije postigao ništa spomena vrijedno.
Idući “ping” na radaru bio je 3-4 godine kasnije. Tad 25-godišnji veznjak Hyung–Sang Leedošao je iz ostravskog Banika u Šibenik na ljeto 2010. godine. Gledajući mu karijeru gdje je imao nešto sitno više seniorskih nastupa od klubova koje je promijenio, ne čudi da je zaigrao jednom i otišao dalje. U trećeligašku Moslavinu, tad pomalo i kantu za napucavanje, došao je 21-godišnji napadač Chan-Jong Park, direktno sa sveučilišta. Nakon što je u 4 utakmice jednom i zabio, prelazi u drugoligašku Croatiu iz Sesveta, u kjojoj se nije mogao probiti do prve ekipe.
Stvari su opet krenule relativno ozbiljno u 2011., kada je u juniore Slavena pristigao defenzivni vezni Jun–Woo Lee, direktno iz srednje škole. Istaknuo se s 2 pogotka u debiju, koji su mu možda ostali i jedina 2 gola koja je zabio u Hrvatskoj. Premda nije poznat široj javnosti, najduže je ostao u zemlji. Nakon juniorskog staža igrao je 2.HNL za HAŠK, pa 3. za Maksimir, da bi od početka 2014. igrao za zaprešićki Inter, standardan uglavnom u 2. HNL sve do ljeta ’15, kad mu je klub izborio povratak u Prvu HNL. Efektivno nestaje – sumnjali bi na odlazak vani, ali službeno je imao odgovor do 2016. i nije bio deregistriran na zimu. Vjerojatno dečki iz Divljih Svinja znaju pravu istinu. Kako bilo, bio je prvi koji se zadržao.
Prvi, međutim, za kojega možemo slobodno reći da se stvarno probio je naravno Chung Woon, kojeg je Istra 1961 angažirala na ljeto 2016. godine. Woon, tada 24-godišnjak, prije Istre nijeodigrao niti jednu seniorsku utakmicu u životu. Draftao ga je Ulsan Hyundai i držao u kadru godinu dana, bez šanse u prvoj ekipi. Woon se, kao što znamo, pomalo iznenađujuće prometnuo u jednog od najboljih bekova 1.HNL, tražili su ga, ako se pita novine, svi jaki klubovi Hrvatske, završio je u RNK-u, pa se nakon godine (od 3.5 ugovorene), vratio u Koreju radi “više sile”, gdje i dalje ima lijepu karijeru. Ostat će još neko vrijeme najbolji i najpoznatiji Korejac koji je igrao u Hrvatskoj.
Ipak, Chung Woon već tad nije bio iznimka. Već je sezonu prije, u 2012., u Zagrebu krenuo “trend” koji je zaživio i do danas. Istovremeno su u niželigaše Trnje i Tekstilac–Ravnice došla dvojica igrača. Jedva 18-godišnji napadač Sang-Woo Kim došao je iz srednje škole u Tekstilac, a 20-godišnji veznjak Do-Hwan Kim u Trnje, iz kojeg je napredovao u trećeligaški NK Maksimir, gdje se ipak nije nametnuo. Nedugo nakon Chung–Wona, došao je u Tekstilac i njegov školski kolega Jeong–Geun Lee (19 godina), koji se u Hrvatskoj zadržao pola sezone.
U sezoni 13./14. su, i dalje pomalo skrivena od šire javnosti, za Maksimir igrala čak 4 Korejaca. Do-Hwan je otišao u Udarnik iz Kurilovca, ali su došli gorespomenuti Jun Woo Lee i Sang–Woo Kim, te uz njih i veznjaci Lee–Ro Woon i Dae–Seo Ko. LR Woon je kao 23-godišnjak došao sa sveučilišta u Maksimir i zadržao se relativno dugo, do kraja 2014., kad “nestaje”. Dae–Seo, također “sveučilištarac” je došao početkom ’14. kao 22-godišnjak nakon što nije prošao ni draft u Koreji (izgleda), a ni probu u Istri. Nije se probio u prvi tim Maksimira, te se toga ljeta vratio kući. Zanimljivo, za razliku od većine, imao je i dalje suvislu karijeru kući, pa je tako u 2015. igrao i drugu ligu Južne Koreje. Sang–Woo se također nije probio u prvi tim i na polusezoni je otišao natrag u Tekstilac, te, ne toliko kasnije, u Koreju.
Ti kratki “bljeskovi” igrača koji se baš i nisu nametali postat će gotovo pravilo, od kojeg tek neke iznimke odskaču. Tek igrači koji “nabijaju CV” dok im traje boravišna viza.
Iznimka nije bio ni Seung–Hyeon Yoon. 25-godišnje lijevo krilo koje je došlo početkom 2014. u Istru. Nije bio apsolutni no-name – prošao je u prvom krugu drafta, uzeo ga je FC Seoul još u 2011., pa je kupio sitne prvoligaške minute tamo, pa u Seongnamu na posudbi, da bi godinu dana prije Istre završiou trećeligaškom Incheon Korailu. Yoon je igrao u tek 8 utakmica, zabio i asistirao, te se vratio igrati 3. korejsku u Korail već na ljeto 2014. Do–Hwan Kim, kojeg smo spomenuli maloprije je međutim imao pomalo uzlaznu putanju. Nakon trećeligaša Udarnika (gdje je u 16 nastupa zabio i asistirao po 4 puta po nekim izvorima), završio je u drugoligašu Lučkom. U malo više od pola sezone tamo prikupio je 11 nastupa, 8 u prvih 11, ali bez učinka. Ekipa je bila u krizi, tavorila na 11. mjestu i na kraju je u ožujku iduće godine ispao iz kadra. Možda nije uspio u Hrvatskoj, ali je svakako ugazio put koji je slijedilo nekoliko njegovih sunarodnjaka. Na kraju je i on završio u 4. ligi Koreje.
Početkom 2015., NK Maksimir je dobio “novu turu”. Ispostavilo se – igrački ozbiljniju. Bili su to 18-godišnji vezni In–Gwon Jeong, 22-godišnji vezni Jun–Young Kim i 21-godišnji obrambeni Ju–Ho Lee. Lee je išao u istu srednju školu kao Jeong–Geun Lee i Sang–Woo Kim koji su došli 2 godine ranije (Chun–Cheon Mech Tech High School), ali za razliku od njih odradio je par godina u 4. ligi Južne Koreje (Jeonju Citizen FC) prije nego što je stigao u Hrvatsku. U Maksimiru je bio apsolutno standardan, ali već na ljeto odlazi u svoj bivši klub. Jun–Young je stigao sa sveučilišta, također se nametnuo prvoj ekipi i zabio i nekoliko golova. DrugoligašLučko potpisuje s njim profesionalni ugovor te sezone. Novopečeni je profesionalac odigrao standardnu polusezonu… i vratio se u Koreju igrati 4. ligu već te zime. Mladi In-Gwon je došao iz prvoligaša Jeju Uniteda, ali nije toliko spremno uskočio u prvih 11 kao ostala dvojica. Ipak, bio je dovoljno dobar da i s njim Lučko potpiše profesionalni ugovor, i to na 5 godina! Na jesen je odigrao 8 utakmica u 2. ligi, svih u prvih 11, pa prelazi u Kozaru iz Gradiške. Nakon pola sezone u prvoj ligi Republike Srpske (2. nivou BiH nogometa), ide dalje, u drugoligaški korejski Chungju Hummel FC, gdje je na rubu kadra. Ipak, s 20 godina sigurno nije među starijima tamo i još ima šanse da nešto bude od njega.
Istra je početkom 2015. nastavila svoj trend dovođenja Korejaca. S tribina Seongnama dovela je 23-godišnjeg veznjaka zvanog Jinseong Na i proslijedila ga u svoju kratkotrajnu trećeligašku B ekipu. Tamo je odigrao 8 utakmica, bez golova, i otišao dalje u treću ligu Tajlanda. Ne, ozbiljno, treću ligu Tajlanda. Na.
Kao što smo spomenuli, Lučko je, kao drugoligaš, potpisalo profi ugovore s dvojicom iz Maksimira, ali definitivno nisu bili jedini. Na ljeto 2015., ugovore su potpisali s njima još dvojica, 22-godišnji ofenzivni vezni Sung–Min Hong je poznatiji od njih, došao iz 4. lige i ustalio se kao rezerva, dok 21-godišnji Keun–Ho Song, koji je došao direktno sa sveučilišta, nije ulazio u igru. Sa svom četvoricom su na zimu raskinuti ugovori i dok je Hong prešao u Dubravu (i, kasnije, kao što smo pričali već na N+, Istru 1961), Song je prešao u Vrapče gdje nije došao uopće do minutaže i opet “nestao”.
Osim u Lučko, toga su ljeta Korejci stigli i u Zadar. 25-godišnji vratar Kang-Ho Lee je stigao s četvrtoligaškim iskustvom iz Koreje (Seoul FC Martyrs i Seoul United FC – zapamtite ta imena) i nije se izborio ni za klupu, dok je 20-godišnji In–Guk Lee, veznjak, došao sa sveučilišta i upisao čak22 minute za klub prije nego što je otišao u 5. njemačku ligu, gdje nije igrao, a kasnije se i njemu “gubi trag”.
2016. – eksplozija!
Sve ovo do sada bila je samo priprema za ono što se počelo događati početkom 2016. U zimskom prijelaznom roku i oko njega, u hrvatske su klubove iz Južne Koreje došla čak 24 igrača! 18 u klubove iz Zagreba, 6 u Slavoniju.
Pa, krenimo sa Slavoncima. Izvjesni Ji-Hoon Jang, obrambeni igrač, 21-godišnjak, došao je iz Ulsan Hyundaia (gdje nije igrao) u Cibaliu, gdje također nije igrao, a na ljeto je otišao u 4. ligu u Koreju (ponavljam li se ponavljam). Mladost iz Antina, u gadnim problemima i pred ispadanjem iz 3. lige, dovela je 25-godišnji lijevog beka Sung–Kyul Kim došao je iz japanskog niželigaša Imabarija, a 23-godišnji napadač Young–Gun Kim iz korejskog četvrtoligaša Yangju Citizen FC-a. Nisu im pomogli, naravno, ostati u 3. ligi, ali je Sung–Kyul ostao u Hrvatskoj – otišao je igrati drugu ligu u Šibenik (rezerva). Young–Gun je danas u slovenskom niželigašu Ankaranu.
Ove priče iz Antina su puno, puno bolje nego većina drugih ipak. U Višnjevac su stigli 21-godišnji desni bek Min–Cheol Kim, te 19-godišnji napadač Myeong–Jin Kang i Yong–Jin Lee, redom preko Dževada Turkovića (koji je igrao u Južnoj Koreji) i jednog korejskog menađera baziranog u Crnoj Gori. Lee je u Europu došao pola godine prije ostalih i odigrao koju minutu u albanskom drugoligašu Ada Velikojeuml;.Pojavila se usput i priča da bi taj menađer mogao kupiti klub. U svakom slučaju, ni jedan od njih nije baš sasvim oduševio i sva trojica su se vratila kući nakon isteka boravišne vize.
U Špansko su stigla trojica, 23-godišnji Jae–Won Kim iz Seoul FC Martyrsa, te 22-godišnji Jae–Min Na i 21-godišnji Chang–Tak Jeon sa sveučilišta. Od njih se kao standardan nametnuo samo Jeon, nešto manje Na, Kim je samo jednom bio u kadru. Jeon je i ostao u Hrvatskoj, u 3. ligi. Na ljeto se prebacio u NK Trnje.
Po trojica su stigla i u dva četvrtoligaša, Tekstilac Ravnice i Slogu Gredelj. U tekstilac su dvojica stigla kao tek 18-godišnjaci, jedan kao tek navršeni 19-godišnjak – direktno iz srednje škole. Najstariji, Ha–Yun Lee, igrao je tek nešto sitno u 3. mjesecu, a Seon–Bin Yum i Han–Joo Kim su se izmjenjivali između juniorske i seniorske ekipe do ljeta. Ipak, Yum je otišao, dok je Kim ostao igrati u drugoj momčadi Gorice, koja također nastupa u 4. ligi (točnije, JŽNL).
Mrvicu su lošije prošli oni iz Sloge Gredelj, iako je priča slična. Tad 18-godišnji Joo–Huk Lee (srednja škola) i Hyun–Woo Kim (4. liga) u Slogi Gredelj nisu ostavili traga na proljeće, iako se Lee pojavio u kadru par puta, ali su počeli igrati za juniore svoje ekipe ove sezone. 20-godišnji Min-Seok Jeon (sveučilište) uopće nije igrao.
U Maksimir je došao 19-godišnji Wongeun Jee i nije odigrao ništa prije nego što je otišao natrag igrati 4. ligu Koreje, dok je godinu mlađi Young–Je Kwak bio u kadru juniora Sesveta u 1.HNL za juniore, ali ne čini se da je ostao iza ljeta. 22-godišnji Jae–Sik Choi je došao u Vrapče, ali je u kadru bio tek mjesec dana…
Po dvojica su stigla u Dugo Selo, Dubravu i Slogu Gredelj. Najpozitivnija je priča obrambenog Yoon–Min Shina, koji je direktno sa sveučilišta stigao s 22 godine u Dugo Selo, zabio u debiju za trećeligašku ekipu i ostao apsolutno standardan. Na ljeto je potpisao tako i profesionalni ugovor s drugoligašemLučkom na godinu dana i učvrstio se i na toj razini kao standardni prvotimac. 27-godišnji Jae–Young Kim ima zabilježeno zadnje da je igrao 4-5 godina ranije na sveučilištu prije nego što je došao u Dugo Selo, ali se nadamo da je ipak imao nekakav tip karijere između. Na ljeto je otišao za kratko u Borac iz Šamca, ali se vratio jako brzo preko Save u Mladost iz Antina, sada u 4. ligi. Jako je slična priča i Hee–Hyun Janga, 19-godišnjaka koji je sa sveučilišta stigao u Dubravu, također na ljeto otišao u Borac i nakon mjesec-dva otišao u Antin. 20-godišnji Joon–Haeng Cho je došao u 4. mjesecu u Dubravu iz Seoul Uniteda, nije odigrao ništa i vratio se u četvrtoligaški Yangpyeong FC.
HAŠK svoje Korejce, 20-godišnjeg Hyun–Woo Joa koji je stigao iz crnogorskog Bokelja i 24-godišnjeg Ji-Hyeon Honga koji je stigbao iz Seoul FC Martyrsa nije baš koristio, Honga uopće ne, dok se Jo ipak snašao nešto sada u Karlovcu na nižoj razini.
Upravo je bizarna činjenica da su Seoul United i Martyrsi klubovi s dna svoje skupine 4. lige. Naročio Martyrsi – klub se i raspao nakon sezone 2015. godine, u kojoj je skupio 25 poraza u 25 utakmica, s gol razlikom -275. Ej, 4. ligi Južne Koreje. Četvrtoj. U 2 sezone prije su ukupno skupili 6 pobjeda. I onda iz takvog kluba trojica igrača dođu, pa makar i u 3. ligu, i ne uspiju se izboriti ni za prvih 18 u ekipi. Kakvog to smisla ima? Pa nije da je jeftin put iz Koreje…
I opet je došao, u 10. mjesecu, još jedan takav igrač, Beom–Jun Kim, 23-godišnjak, u Dinamo Odranski Obrež. Ipak, za razliku od velike većine svojih kolega iz Seoul Uniteda, on je ušao u kadar svoje ekipe – zasada,
Ali, ne žurimo. Nova generacijaKorejaca stigla je i ovoga ljeta. U Hrvatski je Dragovoljac sa sveučilišta stigao22-godišnji Jun–Hyo Son, ali je u potpuno drugom planu. Trojica su stigla u Opatiju. Yong–Hyeok Lee (20 godina) se čini standardan, Kyung–Hoon Choi (25 godina) i Woo–Jin Choi (20 godina) igraju tu i tamo. Više nego neki. HAŠK je uzeo još trojicu, 21-godišnje Jin–Woo Noha i Su–Hyun Leea (obojica razna sveučilišta), kao i 20-godišnjeg Sung–Min Kima (isto sveučilište kao i Yong–Hyeok Lee iz Opatije), ali su samo Kim i Lee nešto igrali, i to u kupu. Od petorice koju su uzeli možda je jedan primirisao trećeligaškom kadru…
Jin–Hong Im, 23-godišnjak, stigao je u Mladost iz Antina, ali je u kadru bio samo u listopadu, kad je i došao. Nedavno je debitirao i 19-godišnji Ji-Soo Park iz Maksimira. Obojica stižu sa sveučilišta. Zadnji je, prije kojih tjedan dana, iz drugoligaškog Gangwon FC-a, u Dugopolje stigao 23-godišnji Sung–Woo Kim. Tek treba debitirati, pa ćemo vidjeti hoće li Dugopolje pogoditi i s ovim strancem.
Ne znam što reći nakon svega ovoga. Hrvatska je očito postala “in” destinacija za rekreativce koji idu malo nabiti CV ili vidjeti Europu prije povratka kući. Od svih igrača koji su došli tu, jako ih je malo ostalo duže od nekoliko mjeseci, a i među njima su rijetke priče onih koji su ligaški napredovali i došli do profesionalnog ugovora, pa i dobre minutaže u 2., naročito 1. ligi. Južna Koreja tako postaje azijski pandan Brazilu, samo bez brazilske “reputacije” i možda manje inspiracije kakvu imaju ipak mahom znatno siromašniji Brazilci. Ovo je vjerojatno prvi i zadnji put da će se u javnosti spomenuti većina ovih imena, ogromna većina, u ikakvom članku. Međutim, tko zna. Možda se baš među novom “turom” Korejaca krije barem novi Woon, ako ne i netko bolji!
MODD
