Dugo je nogometna javnost čekala da vidi poslovanje GNK Dinamo Zagreb, dugo su maksimirski moćnici sakrivali te podatke, no sada ih konačno imamo prilike vidjeti i to za 2012. i 2013. godinu.
Je li Dinamo uistinu jedno od najboljih poduzeća u državi kako mu tepa Zdravko Mamić?
Račun prihoda i rashoda pokazat će nam koliko i kako Dinamo zarađuje, te kuda troši taj novac.
Prihodi su 2012. godine iznosili 178,5 milijuna kuna, dok je u 2013. godini ostvaren rast za gotovo 40 milijuna i dosegli su vrijednost od 217,6 milijuna kuna. To su svakako impresivne brojke za klub sa ovih područja, no potrebno je analizirati iz kojih izvora dolaze novci.
Ključna stavke Dinamovog budžeta je prodaja igrača, od koje je kroz 2013. godinu ostvareno 133 milijuna kuna. Osim toga, ističu se prihodi od UEFAmdash;a (puno više u 2012. godini kada je Dinamo nastupao u Ligi prvaka) te donacije Grada Zagreba koje iznose oko 3 milijuna eura godišnje. Zabrinjavajuće je što su standardni tekući prihodi (od utakmica, sponzora, prodaje suvenira i dresova) na mizerno niskoj razini i čine tek 5% ukupnih prihoda.
Takav način poslovanja je izrazito nesiguran, te poguban za ostvarivanje onoga radi čega klub i postoji, a to je nogometni uspjeh. Dinamo je osuđen na prodaju najboljih igrača u svakom prijelaznom roku, no to je posljedica potpune otuđenosti od svojih navijača i simpatizera (što automatski povlači i pitanje sponzora, koji ne žele biti poslovni partneri sa takvim klubom).
Rashodi kluba su također u značajnom porastu. U 2013. godini povećani su za ogromnih 60 milijuna kuna u odnosu na 2012., odnosno zabilježen je rast od 37% (prihodi su rasli za 22%). Daleko najviše novaca odlazi na stavku “Intelektualne i osobne usluge” koje su dosegle više od 100 milijuna kuna. Unutar te stavke “sakrivaju” se ugovorne obveze prema igračima, koji nisu zaposlenici kluba nego pružaju usluge kao obrtnici.
Troškovi zaposlenih (prema izvještaju, Dinamo je krajem 2013. godine imao 74 zaposlena iako se Zdravko MAmić uvijek hvali sa 227 zaposlenih) se kreću oko 10 milijuna kuna.
Amortizacija, koju uglavnom čini vrijednost igrača, iznosi oko 30 milijuna kuna. Ta amortizacija je ustvari knjiženje plaćenih odšteta za igrače, koje se rasporede tijekom godina na koliko je potpisan ugovor mdash; recimo da kupe igrača za 10 milijuna kuna i potpišu s njim ugovor na pet godina mdash; svake godine će knjigovodstveno amortizirati 2 milijuna kuna.
Vrijednost neotpisane, a prodane imovine (igrača) iznosi 27 milijuna kuna u 2013. godini. Pojednostavljeno ovo je iznos za onu imovinu (igrače) koje su prodali, te sada ostatak njihove vrijednosti, ulaznog transfera, otpisuju.
Poslovni rezultat kluba (višak ili manjak, budući da pričamo o neprofitnoj organizaciji) je bio pozitivan u 2012. godini kada je ostvaren višak od 14 milijuna kuna, dok je u 2013. godini ostvaren manjak od 8 milijuna kuna.
Bitno je napraviti i analizu poslovanja na način kako bi ovaj izvještaj izgleda da je klub kojim slučajem profitna organizacija (dioničko društvo). Naime, potrebno je sagledati i razdvojiti poslovne prihode od financijskih prihoda (kamate), te izvanrednih prihoda u koje ulazi prodaja dugotrajne imovine.
Kao što vidimo iz tablice, pojavljuje se podosta “crvenih” brojeva. U 2012. godini poslovni rezultat prije kamata i prodaje igrača u minusu je 7 milijuna kuna, što je prihvatljiva brojka. Posljedica toga su veliki prihodi od UEFAmdash;e (koje bi se također mogli tretirati kao izvanredni prihodi, ali nismo) i umjerenije trošenje novaca. No, u 2013. godini ostvaren je ogroman manjak od poslovnih aktivnosti koji je debelo premašio 100 milijuna kuna. To je posljedica rezultatskog neuspjeha u Europi, što je svelo poslovne prihode na cca 10 milijuna eura. S druge strane, Dinamo je povećao investicije u nove igrače, te time osjetno dignuo rashodovnu stranu. Ono što bi trebalo još više brinuti je činjenica da se trošak ulaznih transfera amortizira tijekom godina, pa je stvarni trošak kupljenih igrača još i veći.
Nesposobnost kluba da namakne prihode i loše investiranje doveli su do situacije u kojoj nije bila dovoljna ni izrazito “plodna” godina na tržištu prodaje igrača kako bi poslovni rezultat ostao pozitivan.
Nakon analize računa prihoda i rashoda, bacamo se na analizu imovine i obveza kluba, odnosno na analizu bilance.
Klasifikacija stavaka u ovoj bilanci ponešto se razlikuje od one za poduzeća, pa tako na strani aktive imamo osnovnu podjelu na a) nefinancijsku i b) financijsku imovinu. Unutar nefinancijske imovine nalaze se materijalna (zemljišta, objekti, oprema, postrojenja, prijevozna sredstva) i nematerijalna imovina (koncesije, licence, prava na igrače).Budući da klub nije vlasnik ni stadiona ni zemljišta, jasno je da vrijednost materijalne imovine ne čini velik udio u imovini. Daleko najveću vrijednost predstavlja nematerijalna imovina, odnosno prava na igrače.
Financijska imovina bilježi osjetan rast u 2013. godini u odnosu na 2012. godinu. Posljedica toga je 100 milijunski rast potraživanja od kupaca, iz čega zaključujemo da je Dinamo naplatio izrazito mali dio od prodaje igrača. Zanimljivo je primijetiti kako udruga građana Dinamo daje zajmove i to građanima (2013. godine 6,3 milijuna kuna) i poduzetnicima (4,1 mil kn). Zašto neprofitna udruga financira profitna poduzeća i građane?!
Što se tiče novčanih sredstava (kao najvrednije imovine), Dinamo raspolaže sa 5 milijuna kuna. Taj iznos predstavlja svega 2% u ukupnoj vrijednosti imovine, što baš i nije pokazatelj visoke likvidnosti.
Na strani pasive vidimo koliko imovine društvo financira iz vlastitih izvora, a koliko iz tuđih. Primjećujemo da je bilanca 2012. godine osjetno “zdravija” nego ona iz 2013. godine. Iako je bilanca (dakle imovina kluba) uvećana za nevjerojatnih 75%, kompletan rast ostvaren je iz tuđih izvora (znači na dug), odnosno kroz povećanje obveza, što nije niti malo dobro.Također, koeficijent zaduženosti (ukupne obveze kroz ukupna imovina) je od vrhunske vrijednosti u 2012. godini (svega 14%, što znači da se 86% imovine financiralo iz vlastitih izvora) porastao na još uvijek prihvatljivih, ali pomalo zabrinjavajućih 55%. Znači, veći dio imovine financiran je iz tuđih izvora.Najveća stavka unutar toga su obveze prema dobavljačima u inozemstvu od 44 milijuna kuna i obveze za kredite banaka u vrijednosti 25 milijuna kuna.
U pasivi bilance praktički vidimo posljedice Dinamove ogromne ovisnosti o prodaji igrača te naplate tih transfera. Dinamo je uspio prodati igrače za veliku vrijednost kroz 2013. godinu, time oslabio momčad i ostao bez rezultatskog uspjeha u Europi (koja nosi novac), a transfere nije naplatio i to ga je stavilo u poziciju da nije u stanju platiti obveze po ulaznim transferima te da mora uzimati kredit.
Kao što smo već naglašavali, poslovanje koje ovisi od prodaje imovine je izrazito nestabilno i izaziva velike “turbulencije” iz godine u godinu. Koeficijent tekuće likvidnosti to lijepo pokazuje. U 2012. godini imao je vrijednost preko 3, što je odlično budući da je poželjna vrijednost 2. Samo godinu dana kasnije, taj koeficijent pada na vrijednost 1 i pokazuje osjetan pad likvidnosti poduzeća. Točnije, pokazuje da je vrijednost kratkotrajne imovine jednaka vrijednosti kratkoročnih obveza.
Na kraju, možemo reći da je Dinamo do prije 2 godine bio izrazito stabilan klub, barem na papiru. Prodaja vrhunskih talenata osiguravala je visoke prihode, ali takav način poslovanja kronično je naštetio sportskim rezultatima kluba. Brojne pogreške u sportskoj politici i loše planiranje budžeta, doveli su do problema. 2014. godina pokazati će puno o kvaliteti i stabilnosti poslovanja Dinama, budući da nije bilo značajnih prihoda od prodaje igrača, kao ni novaca od UEFAmdash;e. Zdravko Mamić je već nekoliko puta spominjao privatizaciju, a u zadnje vrijeme govori se i o problemima u vezi zadovoljavanja Financijskog fair playa. Ti problemi bi ubrzo mogli postati stvarnost, jer lako moguće da je Dinamo ostvario osjetan gubitak (točnije mdash; manjak prihoda) u minuloj 2014. godini (nije se ušlo u Ligu prvaka, a prodan je samo Halilović za 2 milijuna eura).
Dinamove navijače zasigurno očekuje teško razdoblje. Kako će se rasplesti situacija u pogledu pravnog oblika kluba, te u kakvoj financijskoj situaciji će klub biti, ostaje za vidjeti. Sva je vjerojatnost da će se stvari odigrati brzo, jer čini se da novaca ima sve manje i manje.
Ivan Prekratić
