Nakon burnog razdoblja FIFA-e i UEFA-e, suspendiranih predsjednika i brojnih dužnosnika zbog teških optužbi, došli smo do reformske, izvanredne skupštine FIFA-e. Reformski paket izglasan je sa 86% za, a Infantino kao predsjednik sa 55% glasova. Veliki muški zagrljali, suze radosnice, cvijeće, sve je bilo tu, kako i dostoji nekoj velikoj proslavi. Osim manjka žena. Ipak, taj izglasani reformski paket ispravlja tu užasnu činjenicu, koja točno opisuje dosadašnju FIFA-u.
Organizacija ogrizla u korupciju jer nema nikakve kontrole upravljačkih tijela, gotovo zabranjen pristup ženama, pod parolom “politika se ne smije uplitati” vodili su svoju politiku, ostalim dionicima u nogometu nisu dali pristup ikakvim tijelima. Sve to mijenja se novim reformski paketom. Žene ulaze u Vijeće i to 20% njih, sve dionike (igrače, klubove, lige) uključuje se pri donošenju odluka, odvaja se “politika” od financija, sve nadziru neovisni stručnjaci kojih ima i svim ostalim tijelima. Sve ovo moraju usvojiti i savezi članovi. Idealna prilika HNS-u da kaže kako je reforma saveza njihova, a ne Hajdukova. Jednostavno moraju shvatiti kako u demokratskom svijetu ne prolazi više politika kakvu su vodile krovne organizacije, FIFA i UEFA. Ovo je prilika i svim političkim opcijama u Hrvatskoj da shvate kako su navijačka i Hajdukova inicijativa bile na poštenim, demokratskim osnovama, jednakosti svih klubova i igrača. Onih koji čine sport.
Bahato ponašanje HNS-a, kojeg smo svjedoci i sada s najnovijom aferom oko malog nogometa, ne čini dobro prvenstveno Hrvatskoj. Došlo je vrijeme elektronskih medija, kada istinu nije lako više sakriti pod perom naručenih tekstova. Gledatelja nema, sponzori bježe. I gle čuda, dolaze pod skute jedinom pravom narodnom projektu, Hajduku. Onom koji ima gledatelje. HNS je u svojoj bahatosti otišao toliko daleko kako je i sveti hrvatski dres onečistio, potjerao gledatelje i s te tribine. Žalosno je što mu je umnogome u tome pomogla politika. Možemo se zapitati, pošto Hrvatska?
Stvar je u tome da nitko HNS-u nije branio i sada se organizirati na jedan pošteni način. Uključiti klubove i sindikate igrača u rad, organizirati otvorene panele s navijačima, omogućiti demokraciju. Da, tada bi bilo otvorenih kritika na račun (ne)rada, ali tako mora biti, inače imamo korupciju, netransparentnost, nepotizam, državu u državi. Sve ono čega smo sada svjedoci u FIFA-i, UEFA-i i HNS-u. Da bi se takva država u državi riješila potrebno je bilo uplitanje FBI-a i američkih poreznika, švicarske policije i pravosuđa, otvaranja zaštićenih bankovnih računa, istraživanje toka novca i vrlo lako se došlo do inkriminirajućih dokaza. I to, za najviše dužnosnike.
Sponzori su zatvorili slavinu i FIFA je trenutno u deficitu 600 milijuna eurai sponzori čekaju stvarne reforme, a ne ove na papiru. Papir trpi sve. Upravo ta stalna, vanjska kontrola, bit će garancija reformi, otvaranja FIFA-e drugim dionicima.
Sam izbor Infantina raznoliko je dočekan. Mnogi su skloni vjerovanju kako se ništa neće promijeniti jer je to čovjek iz sistema koji je u svom govoru rekao mnoštvo uobičajenih “Blatterni” poruka, nogomet ispred svega, poštenje , zajedništvo i slično. Usput je spomenuo i da će dati savezima više novca. I da nema te vanjske kontrole, sigurno bi sve bilo kao prije. Ovako, teško. Očekuju nas stvarne reforme jer sponzori neće trpiti članke po medijima da se reforme ne provode, odnosno da su one samo riječ na papiru. Infantino je stoga dobar izbor. Zna kako sustav djeluje, uz to je talijansko/švicarski državljanin pa će biti dobro kontroliran. Nova organizacija donosi i nova radna tijela između kojih je i ono koje stalno preispituje integritet svakog od članova, time bi vrata visokih funkcija zauvijek bila zatvorena Blatteru, Platiniju, Mamiću i sličnima ukoliko budu dokazane kriminalne radnje.
Sada se izglasane reforme moraju usvojiti u svojoj cijelosti i među savezima članicama. Moraju se izmijeniti Statuti, reorganizirati tijela, a sve za pošteniji nogomet. Vrijeme je da HNS stvarno i iskreno pozove za stol sve dionike te konačno započne prave reforme. Kad nije htio to na osnovu prijedloga Hajduka, sada mora na osnovu odluke svoje krovne organizacije. Uostalom, za te reforme su i sami digli ruku u Zuuml;richu. Pri tome HNS ne smije opet držati figu u džepu i zatvarati vrata ljudima koji se nekom ne sviđaju na osobnoj razini, ukoliko su oni stručni za obavljati neku od funkcija. Sada se upravo ono “moramo raditi kako krovna organizacija kaže” okrenulo protiv HNS-ovog apsolutizma jer izglasanim reformama klubovi i igrači su dobili vjetar u leđa te mogu koristiti u svojim pritužbama krovnim organizacijama upravu tu činjenicu.
Jesu li što i koliko naučili Šuker, Vrbanović i Mamić na svom putovanju u Zuuml;richu, uskoro ćemo vidjeti? S obzirom na dosadašnje ponašanje sumnjam, ali nada umire posljednja. Ako ne, mi nećemo odustati u svom traženju poštene organizacije, i povratka nogometa onima koji ga čine i onima za koje se igra.
