Reprezentacija Kolumbije zasjala je na zadnjem Svjetskom prvenstvu u Brazilu, a da je bilo malo više sreće ili znanja mogli su po imenima bez problema doći i do polufinala, što je jasan pokazatelj da se u toj zemlji igra dobar nogomet, jer igrači su svoje prve nogometne korake stekli upravu u toj zemlji. Kolumbijce su prvi s nogometom upoznali Englezi, a legenda kaže da je lokalno stanovništvo više nego dobro prihvatilo trčanje za loptom. To se dogodilo krajem 19. stoljeća, a prvi amaterski klubovi osnovani su još daleke 1902. godine. Iako su mnogi od tih klubova danas ugašeni, vrijedi spomenuti da su vrlo rano osnovana dva kluba koja i danas postoje i igraju prvu ligu mdash; 1912. godine osnovan je Deportivo Cali, a 1924. godine osnovani su Independiente Medellian i El Cucuta Deportivo.
Sustav natjecanja je isprva bio dvokružan, no onda se krajem pedesetih situacija mijenja, pa je tako primjerice prvenstvo iz 1959. godine odigrano po trokružnom sistemu, a broj klubova tih je godina bio 12. Promijene se događaju 1963. kada se broj ekipa penje na 13. 1966. na 14, ali se već iduće godine odustaje od trokružnog sistema u kojem je bilo potrebno da svaki klub odigra 52 ligaške utakmice godišnje te se prelazi na sustav turnira Apertura i Finalizacion, odnosno Apertura i Clausura. Oba turnira se igraju dvokružno, a prvaka dobivano nakon odigranog finala između turnira Apertura i Finalizacion, no već od 1969. godine u finalnom turniru sudjeluju 4 ekipe, po dvije najbolje iz oba turnira. Ubrzo se finalni turnir širi na 6 ekipa, a uz manje promijene završnog turnira takav se sustav održao sve do 1987. godine.
Tada na scenu stupa nešto drugačiji format, 14 klubova igra po geografskim zonama pa neki imaju 42, a neki 40 odigranih utakmica prije završnog turnira u kojem sudjeluje 8 ekipa. Iduće godine po prvi puta nakon dugo vremena prvenstvo će imati 15 ekipa, no to će sve postati manje važno u prvenstvu 1989. godine. Već smo pisali kako je tih godina porastao utjecaj narko kartela u kolumbijski nogomet, a kako je te godine u mafijaškom obračunu ubijen sudac Alvaro Ortega, prvenstvo je prekinuto zbog sigurnosnih razloga. Srećom po nogomet, natjecanje je nastavljeno iduće godine s 15 ekipa, a iako će se borba protiv mafijaških struktura nastaviti cijelo to desetljeće, nogomet se ipak igrao bez prekida. Liga je 1992. godine narasla na 16 klubova, a od Aperture i Clausure će se odustati 1995. godine, kada prvaka dobivano nakon dvokružnog sustava gdje igra svatko sa svakim. No, to je bilo samo na kratko, jer se već iduće godine vraćamo tom sistemu uz finalni turnir nakon kojeg se dobiva prvak. 2002 druge godine broj klubova penje se na 18, a sada imamo i 2 odvojena prvaka, Aperture i turnira Finalizacioacute;n. Ove godine sustav je doživio još jednu promjenu mdash; broj klubova popeo se na 20, no zadržan je sistem Aperture i Clausure (Torneo Finalizacion).
Najtrofejniji klubovi su Atletico Nacional i Milionarios s 14 naslova, a tik iza njih je America de Cali s 13 titula. Od trofejnih klubova svakako valja spomenuti Deportivo Cali i Santa Fe s 8 naslova. Atletico Nacional osnovan je 1947. godine, dolazi iz Medellina, nekad jednog od najopasnijih gradova na svijetu. Na pogon novca od narko kartela osvojili su Copu Libertadores 1989. godine, a lani su stigli do finala Copa Sudamericane koje su izgubili od argentinskog River Platea, ukupnim rezultatom 3-1. Trenutno su u vlasništvu Organizacion Ardila Lulle, kompanije koja je najpoznatija po proizvodnji sokova. Igraju na stadionu Atanasio Girardot koji prima više od 44 tisuće ljudi, a njihov gradski derbi zove se El Clasico Paisa i igraju ga protiv momčadi Independiente Medellin. Naravno, veliko ih rivalstvo veže i uz Millionariose kroz derbi Clasico de Mas Estrellas. Oni su pak osnovani 1946. godine, dolaze iz glavnog grada Bogote, također su, kao i svi klubovi prve lige dioničko društvo, a većinski vlasnik im je trenutačno tvrtka AzulBlanco.
Igraju na stadionu Nemesio Camacho El Campin koji prima gotovo 35 tisuća ljudi. Veliku trojku zaokružuje America de Cali, naravno iz Clija. Njihova je posebnost da nemaju jednog većinskog vlasnika nego 211 manjih dioničara, a i od spomenute su trojke najstariji klub – osnovani 1927. godine. Igraju na stadionu Pascual Guerrero koji prima oko 37 tisuća ljudi, ali trenutačno se nalaze u drugoj kolumbijskog ligi, iako su posljednji naslov u prvoj osvojili ne tako davne 2008. godine. Aktualni prvaci su Independiente Santa Fe, osnovani 1941. godine, a igraju na stadionu El Campin koji prima oko 36 tisuća ljudi. Vlasništvo tog kluba je između nekoliko tvrtki i Cesara Pastrane, koji je ujedno i predsjednik kluba.
Prosječna gledanost lige je oko 7 tisuća ljudi, no ove godine je to poraslo na oko 10 tisuća u prosjeku. No, ono što treba znati je da završni turniri Aperture i Finalizacion privlače i više od 20 tisuća ljudi u prosjeku, što pokazuje da je liga vrlo gledana. Najveću posjetu imaju Millionariosi s oko 20 tisuća ljudi u prosjeku, slijedi Atletico Nacional s oko 16 tisuća, no ono što treba znati je da ta gledanost nije stalna i da može biti i veća, ovisno o rezultatima nekog kluba. Tako je Independiente Medellin u prve tri utakmice ove sezone privukao u prosjeku oko 30 tisuća ljudi na stadion. Obzirom da je zemlja od turbulentnih osamdesetih i devedesetih prošla pravu preobrazbu (iako svi problemi nisu riješeni), možemo se samo nadati da će i dalje proizvoditi vrhunske igrače i jačati vlastitu ligu. Uostalom, kome se ne dopada James Rodriguez ili Juan Cuadrado?
Veljko Tomić