Nije čudno da zagovornicielitističke Lige prvakauvijek uzimaju upravoDinamo Zagrebkao ogledni primjer zašto bi se trebala ista formirati. Katastrofalni rezultati i iznimno loša posjeta još jednom pokazuju kako je zagrebački klub tamo zalutao. Neslavni rekordi posjete iz sezone 2011./2012. od 3663 gledatelja(Dinamo Kijev)i 4683(Porto), ove godine nisu oboreni, ali je 6021 protivSeville bilo jako blizu. Vjerojatno bi i bila najlošija posjeta da se nisu vratili BBB-i na tribine.
Osim posjete katastrofalni su i oni pokazatelji s terena. Istina, zbog financijskog fair playaUEFA-e, koji Dinamu visi kao mač nad glavom i zbog kojeg je i kažnjen, uprava je rasprodala najbolje igrače. Usprkos prošlogodišnjoj zaradi od18.237.000 eurau Ligi prvaka klub se jedva održao na nogama. Bogati klubovi gledajući s razlogom se bune, taj novac prema (ne)kvaliteti i posjeti objektivno i ne zaslužuju.
Ono što je loše lako je i laiku zaključiti iz same tablice svih skupina, 0 bodova, 0 golova, gol razlika -12. U opasnosti je i rekord, kojeg drži, gle čuda, opet Dinamo Zagreb, iz 2011/12 s najgorom gol razlikom od -19 i 0 bodova.Međutim, kad se dublje zagrebe ispod površine, po statistici u igri ona je još poraznija. Dinamo imasamo 3 udarcau gol protivnika u 4 kola, što je manje od 1 po utakmici. Zatim, posljednji je na listi posjeda lopte s35%, ima najmanje dodavanja – 1183(slijedi Rostov s 1283, najbolji je Bayern 3085) i najmanje preciznih dodavanja(957), najkraći posjed lopte od22 minute (najbolji Bayern s 44).
Loše financijsko poslovanje, ali i loša selekcija igrača, jer ipak i klubovi s manjim proračunom od Dinama Zagreb postižu bolje rezultate svake godine, dolaze na naplatu. Navijače s bakljama imaju svi u Europi, ali takav klub i takvog managera uz potporu saveza, državnih službi i priklonjenih medija ipak nema nitko.Zašto država ulaže tolike napore u najgoru reklamu Hrvatske, teško da može biti jasno boljim poznavateljima nogometa.
Renato Čupić
