Search
Close this search box.

Kolektivna neutemeljena euforija uz nepreuzimanje odgovornosti

U nečemu što ne bi mogli opisati kao infarktna utakmica jer je svih 90 minuta voda išla na mlin Slovana iz Libereca,Hajduk nije uspio, s dva poraza od 1mdash;0 splitski se klub oprostio od Europske lige. Velika euforija zbog nešto slabijeg protivnika na kraju se tako pokazala neutemeljenom.

Valjda smo mi takvi ljudi. Nerealni. Drugi misle našom glavom. Nametnu nam svoje neutemeljeno razmišljanje. Ili podržavamo ono što volimo čuti. Tako i Hajduk. Danima smo slušali kako smo mi puno bolji, Mi na nogometplusu pokušali smo kroz taktičku analizu i prije prve utakmice upozoriti na snagu Slovana. Umjesto toga, podaci se uzimaju s transfermarkta (portala s cijenama igrača) kao relevantni za stanje na terenu. Naše šanse napravljene individualnim bljeskom s prve utakmice temelj su optimizma. Priča se o nekoj velikoj sreći protivnika.
A tako ne ide. Sport je i te kako mjerljiv. I nogomet kao takav.

Uzalud najave i analize utakmica. Uvijek se nađu naši “stručnjaci” kojima je sve to lako objašnjivo. Dovoljno im je pogledati utakmicu na televiziji da sve znaju. “Česi pojma nemaju, a i odsjeći će im se noge na Poljudu”. Naravno, i nakon utakmice to se prethodno mišljenje, zasnovano na kolektivnoj euforiji mora nastaviti braniti. A onda je loš trener ili su loši igrači ili je loša uprava ili je sve zajedno loše. Samo oni i njihovo mišljenje još uvijek nije loše. Oni su svakako u pravu. Tu su i one standardne floskule “odsjekle nam se noge zbog atmosfere”.

Upozorenje prije utakmice bilo je: Liberec je opasna ekipa, igraju inteligentno, brži su i jači u duelima, zaboravite cijene na transfermarktu, zaboravite da će se oni uplašiti publike, zaboravite da su bili 12. u prvenstvu kad igra 8 novih igrača. Koliko je to inteligentna, školovana i uigrana ekipa dovoljno pokazuje izvođenje prekida kojih imaju na desetke, od auta kojeg izvode udaranjem lopte u leđa suigraču do košarkaškog dobacivanja da zbune protivnika. Da ne ističemo ponovno inteligentno stvaranje viška, izvlačenje zadnjeg veznog (kojeg imamo samo jednog pravog). Uostalom dovoljno fotografija i taktičkih postavki objavih koje su se sve pokazale točnim.

Za razliku od toga da Hajdukov skaut Joško Španjić ode u Češku i vrati se sa informacijom da su im četiri igrača najbolja koja naravno nisu ni zaigrala protiv Hajduka jer su mijenjala četvoricu koja su se odmarala. Zapravo, mogli smo biti zadovoljni u uzvratu sa 1mdash;0 i prolaskom penalima jer je očito na terenu koliko su ljudi bolji. A to se vidi u svakom duelu, u svakom skoku, u svakom odigravanju akcija. Pisali smo tada da je i očekivano da Balić i Vlašić lošije odigraju jer nisu navikli na takav tempo protivnika, stalnu pokretljivost, izmjene pozicija. Toga u HNLmdash;u nema! Razvikani Zoa u HNLmdash;u izgleda kao tenk kojem je nemoguće uzeti loptu, a ovdje se odbija od čeških stopera. Hajduku 10 lopti protivnici oduzimaju iza leđa jer se (pre)sporo odigravaju ili se suigrač ne otkriva dovoljno brzo. Hajduk gubi svaki duel gdje na loptu dolazimo istovremeno s protivničkim igračem.

Češki klubovi često završe i u drugim fazama EU natjecanja zbog tog modernog poimanja nogometa, pokretljivosti, snage, dok u domaćim klubovima (ne samo Hajduku) još uvijek igrače prikazujemo kao fine tehničare koji igraju u mjestu, bez obrane. Naši klubovi proljeće nisu vidjeli 20 godina. Naši igrači koji izađu iz omladinske škole ne mogu skočiti, manji su u skoku nego kad uspravno stoje na nogama pa Burić mora poslati Jeffersona da skače na protivničkih 20 metara. Naši mladi igrači ne znaju se ni postaviti u duelu, izbace ih protivnici jednostavnim pokretom tijela. Naši mladi igrači često zaborave kod dupliranja bokova koga moraju pratiti. A Liberec sve to zna, i koristi, i ima uigrano. Hajduk nema. I nije lako treneru kad dobije takvu momčad koju mora učiti osnovama. Pogotovo što Burić dolazi iz Njemačke, gdje su ove stvari nepojmljive, tako da i njemu treba vremena kako bi sve to posložio. I to prilično vremena. Udarce je dobio od Kaleva, Kopra i Istre, i shvatio na čemu mora raditi. Odgovornosti. Samo i on se zaigrao s odgovornošću.

Kako kod navijača nema posipanja pepelom tako nažalost nema ni kod trenera. U toj Njemačkoj trebao je naučiti pružiti ruku boljem od sebe. I reći, Liberec je bolja ekipa. Nema to veze sa srećom. Mi moramo puno raditi da dostignemo ono što oni imaju i igraju. Taj dio njegove izjave ima veze malo i s podizanjem ekipe, ne želi svaliti krivicu na njih, ali to nije dobro. Prvo treba sebe posuti pepelom, a onda i realno postaviti stvari. Prije će igrači shvatiti.

Što se tiče same taktike najavili smo kakva će utakmice biti i bila je takva. Preoprezni Burić je dopustio prevlast Liberecu, čak izjavio da se tako dogovorio s igračima. Dakle, ispred 35.000 svojih navijača Hajduk je odlučio prepustiti igru gostu?! Za Burića smo pisali i nakon RNK Splita i nakon Istre i nakon Rijeke da se vidi manjak iskustva u samostalnom vođenju ekipe jer se nije našao u velikom broju nepredviđenih situacija i postavki na terenu, a ovdje se to još jednom pokazalo.

Hajduk je u utakmici u Liberecu napravio 10 prekršaja, a u Splitu u prvom poluvremenu 6. Ovdje se ne aludira na suludo pravljenje prekršaja niti je to neko egzaktno mjerilo vezano uz utakmice ako si bolji protivnik, ali je simptomatično ako si lošiji. Točno prikazuje ono “prepustit ćemo njima igru”. Ni to ne mora ništa značiti ako vidiš da se iz te igre stvara bezbroj kontri i da gol visi u zraku. Međutim, onaj tko poznaje psihologiju zna da je prepuštanje inicijative u grotlu ispred 35.000 gledatelja bez trunke agresije i lošim postavljanjima u obrani jednako situaciji kao da je protivnik zabio gol. I u svojim glavama postavi stvari da dominira pa igra još opuštenije i lakše. Upravo to je Liberec napravio. Očekivao je rat, a dobio brisan prostor. Sva snaga stadiona je otupila.

Burić je htio iskoristiti one rupe u sredini terena iz prve utakmice, ali je uspavao Hajduk, a dao dodatnu snagu protivniku. Pri tome ne treba bježati od one početne činjenice da je Hajduk lošija momčad od Libereca u svim segmentima osim onog tehničkog znanja, kojeg Hajduk ima samo kad ga se pusti slobodno igrati. Tako da bi se poraz vrlo vjerojatno mogao dogoditi i u suprotnim postavkama igre, ali ono što je sigurno, pokazali bi zube. Kad igraš protiv takve ekipe moraš biti bliže igraču, puhati za vrat, skratiti teren, čitati dodavanja i izlaziti ispred igrača koji prima loptu. Ništa od toga nismo mi bili, a oni su bili sve to. I to je kraj.

Što se tiče odgovornosti kod nas je naravno nema ni kod roditelja djece. Kad Balićev otac baca mobitel na trenera onda znate s čim je malome glava napunjena u kući. Balić uvijek malo lošije krene u sezonu, ipak nije lagan taj prelazak iz kadetskog/juniorskog u seniorski nogomet i dok ga kod dosta navijača vadi onaj silan talent vidljiv u minijaturama i fantastičnim golovima, trener mora gledati cjelokupnu sliku. Većini je i u ovoj utakmici jasno nakon 30. minuta koliko Balića trener tolerira, a nije trebao ni početi, vidjelo se u prvom duelu u kojem ga je “odnijelo” na terenu. Razlika između juniorskog i seniorskog nogometa u kojem se takav sjajan talent mora dozirati. Talent kojeg se mora naučiti igrati obranu, i Vlašića, i Roguljića, i Sušića … Burić je dobio kritike i kad je Bencuna izvadio odgojno u utakmici s RNKmdash;om, a tako je i sada kod Balića, iako je nogometno u pravu kod oba slučaja, ali to se ne radi. Dovede ih se do aut linije i upozori, nauči. Ovako ispada frustracija trenera svojim greškama, odnosno nemoći u igri.

Tu su i novinari (menadžeri?). Toj djeci prije ovakve utakmice u kojoj se susreću po prvi put s ovim nogometom na vrat natovare još i skaute koji ih gledaju. Pa do kuda ide ta ljudska glupost? Da ne govorim o dobrom dijelu tekstova nakon utakmica gdje se luta između toga je li Liberec dobar ili nije, je li Hajduk dobar ili nije, je li do Burića. Pišu godinama, a ne razumiju nogomet, što je naravno dozvoljeno, nije im struka. Ali bi im bar pero trebalo biti zbog toga mekše, a ne razočaranomdash;navijačko.

Za ovakve primjedbe na Burića i mlade talente ljude se okarakterizira kao “zviždače s Istoka”. Uzalud jasni podaci i ne preteške kritike nego podršku uz kritike. Ne može se u Rijeci s igračem više ne napadati. To ne postoji u temeljima sporta. S koliko igrača prednosti bi Burić napao Rijeku? Onda kad bi oni ostali s devet igrača? S osam? I nije ovo ni sada kritika tipa Burić mora otići niti Balić ne valja niti ovaj je bolji niti treba gurnuti onoga. Jednostavno stvari su takve i treba raditi na njima da budu bolje. Burić radi sistematski i to ovoj ekipi treba. Mogu se Hajdukovci nadati da je Burić najbolji na Svijetu i bezgrješan, a nije. Neka baci prvi kamen onaj koji je bez grijeha …

Neki će ovo i opisati kao “koliko novca, toliko muzike”, samo nije ni tako, ako izuzmemo one klubove koji čine enormne financijske razlike. Samo kako će se onda opisati Liberec koji ima proračun od samo 30 milijuna kuna (u odnosu na Hajduk), ima stadion od samo 9900 gledatelja koji je jednom bio ispunjen u zadnje 3 sezone i to samo iz razloga jer je došlo 2500 gostujućih navijača. Ima trenera početnika koji nikad nije vodio momčad u prvoj ligi. Samo, Liberec ima sjajan skauting. Bira brže, čvršće, jače, inteligentnije igrače. Koji nemaju samo cijenu naših (pre)cijenjenih tehničara. I jučer nakon utakmice moglo se na tribinama slušati komentare da ne bi ni jednog od tih igrača uzeli u Hajduk. I sam Burić kaže da se ne bi mijenjao s trenerom Libereca (moguće da je to rekao da digne svoje igrače). No, zar zaista ne bi?

I na kraju kratki osvrt na tribine mdash; nakon ove utakmice otići će navijači turisti, a ostat će samo oni vjerni klubu, i kad gube i kad tuku. Nekad, kako je koreografija jasno opisala, vrag s bakljom i Bog s nektarom, Torcida. Jedna i jedina. Hajdukovcima poručujemo mdash; glave gore, bit će bolje, ne treba naricati, sutra je nova utakmica. Usput, treba biti realan gdje smo i samokritičan. Ponekad se ide dalje i onda kad se ne ide.

Renato Čupić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter