Treu la llengua !
Poznati logo (Tongue and lip design) slavnihRolling Stonesadizajnirao je davne 1970.godine student umjetnostiJohn Pasche. Mladi je umjetnik tražio neki simbol otpora autoritetu i stvorio jedan od najpoznatijih simbola pop-arta, prvi put korišten na njihovom albumuSticky Fingers. Punih 45 godina kasnije na toploj obali Mediterana opet će isplaženi jezik postati dio jedne marketinške kampanje, koja privlači pažnju. Jezik je ovaj put plav, a umjestor’n’rdjedica, u prvom planu je jedan nogometni klub. Kratak, ali efektan spot, u kojem će se nad dječaka u plavom-bijelu dresu nadviti zlokobna sjena, oblaka ili prijetnje. Dramatična glazba i širom otvorene oči dječaka, dok gleda u “zastrašujuću” pojavu na nebu, prije nego prkosno isplazi jezik vode nas u jedan od najljepših europskih i svjetskih gradova. Ne vidimo tko ili što uzrokuje sjenu, no nema sumnje o kome se radi.
Maravillosa minoria
Manjina, fantastična manjina. Tako tepaju sami sebi navijači plavo-bijelih. Moraš biti poseban, kažu. Izabrati život pojedinca, koji pliva uzvodno, koji ne ide s masom. Inače ne možeš preživjeti. Njihov klub nikad neće biti super uspješan, neće osvajati europske titule, no oni su tu. Navijači Espanyola za uvijek će reći da je lako voljeti Barcelonu, to je linija manjeg otpora. Bogati su, uspješni, osvajaju trofeje, no voljeti svoj klub bez obzira na sve loše sezone i rezultate njihov je kredo. To je poseban osjećaj i nije sve u titulama. Kolika su zapravo manjina u Kataloniji, govori podatak da Espanyol nije niti drugi najpopularniji klub. Čak i Real Madrid ima više navijača.
La forccedil;a drsquo;un sentiment
Klub je osnovan samo godinu dana nakon što je Švicarac Gamper osnovao FC Barcelonu i to od strane domaćih studenata, a jedan od njihAngel Rodriguez, dao muje imeEspantilde;ol. Kralj Alfonso XIII dao mu je pravo na kraljevski prefiks u imenu te krunu na grbu (Real Club Deportivo Espantilde;ol), no nakon njegove abdikacije i uspostave druge španjolske republike klub odbacuje kraljevske znakove te uzima katalonsko ime i postajeClub Esportiu Espanyol. Nakon završetka krvavog španjolskog,građanskog rata ponovno je vraćeno španjolsko ime. Pod tim je imenom klub nastupao sve do 1995.godine kada u nastojanju da se približe lokalnom stanovništvu postajuReial Club Deportiu Espanyol. Kako bi inicijali kluba (RCDE) ostali isti “katalonizirana” je kastiljska riječ “deportivo”, iako bi ispravno na katalonskome bilo “Esportiu”. Složena politička i nacionalna slika Španjolske ogleda se i u čestim promjenama imenima, ali i pitanju identiteta navijača plavog-bijelog kluba.
Upravo je politička orijentacija u Španjolskoj jedan od faktora kada govorimo o navijačima i njihovoj identifikaciji, a španjolska je povijest dovoljno bremenita sama po sebi. Samo ime kluba, bez obzira na njegovu katalonsku varijantu, pokazatelj je dominantnog stava. U pokrajini sa jakim težnjama za neovisnošću klub nosi prefiks “Re(i)al”,a zove se “Španjolski”, njegovi navijači mahom su bili doseljenici iz drugih dijelova zemlje, vojnici, a spočitava im se i bliskost sa režimom fašističkog diktatora Franca. Dan danas na tribinama novog stadionaEstadio Cornella-El Pratmeđu ultrasima dominira desničarska ikonografija, španjolske zastave, a rasistički povici prema crnim igračima nisu nesvakidašnja pojava. Ove skupine prisutne su i na političkim skupovima desnice i protu-katalonskih prosvjeda, gdje su palili tzv. Senyera Estelada, odnosno independističke zastave, koje često vidimo kod pristalica Blaugrane.
No u posljednje vrijeme tribine postaju heterogene, može se vidjeti i poneka katalonska zastava, uz dominirajuće španjolske. Sve je više obilježja samog grada Barcelone, a postoje i tribine na kojima se skupljaju navijači, koji su otvoreno za neovisnost Katalonije. Neizostavan je tu i transparent, kojim se bocne susjede :“Catalunya es mes que un Club!”Prisutni su i “republikanci” na tribinama, oni klub još uvijek nazivajuEspantilde;ol, a viju republikanske zastave Španjolske. U pravom kolopletu složenih političkih odnosa nije se lako snaći.
Klub se sam nastoji sve više odmaknuti od tih skupina i općenito od ideoloških pitanja, pa i samJoan Collet, predsjednik Espanyola, ističe svoj katalonski odgoj i jezik. Nastoji izbjegavati politička pitanja, ostavljati neutralan dojam, a u klubu sve više naglasak stavljaju na pitanje posebnosti, prkosa moćnom susjedu. Po njima Espanyol je klub malih obrtnika, trgovaca, svih onih koji znaju da neće biti prvaci Europe, ali će svako toliko doći neka dobra utakmica i pobjeda.U gradu u kojem dominira europski i svjetski nogometni velikan teško je živjeti u sjeni, no navijači Espanyola su na to navikli.
U potrazi za vlastitim identitetom svoju priču grade upravo u prkosu i otporu toj bogatoj i uspješnoj sjeni, koja prekriva sve. Oni ne mogu osvajati titule, ne mogu uništiti sjenu, ali mogu joj pokazati jezik. Njihov naslov je poneka rijetka pobjeda nad uspješnim i bogatim rivalima.
Edo Zdravković
