Da ne kažu da zanemarujemo B ekipe i juniore drugih klubova, evo i kratka crtica o novoj prinovi Lokomotive, čisto jer stvarno i je zanimljiva priča. Stipendijski ugovor do kraja godine je potpisao Hao Runze, obrambeni igrač iz Kine rođen 3.5.1997 u Pekingu (kaže službeni izvor, neslužbeni navode Dalian). Ono što priču čini zanimljivijom je da se radi o sinu Hao Haidonga (da, Hao je prezime, pišu ga prije), za kojeg se smatra da je bio najbolji napadač kojeg je kineska reprezentacija ikad imala – i koji je kraj svoje karijere dočekao u Sheffield Unitedu. Mali Runze je tako i trenirao sa Sheffieldom, pa natrag u Kini otišao u akademiju Beijing Guoan Yueye FC, pa u Tianjin Songjiang FC gdje mu je otac bio trener.
S nenavršenih 15 pozvan je bio u U16 reprezentaciju. S 15 godina, u 2013, prelazi u španjolski Albacete, gdje ostaje sve do punoljetnosti – trenirajući, ali bez mogućnosti službenog nastupa kao (iako je igrao u 12/13 u nekakvim kadetskim utakmicama…), usput se i školujući. Još do ove godine izgleda nije bilo jasno hoće li ostati u nogometu ili baviti se nečim drugim (ima neki članak s početka godina gdje se spominje mogućnost da se bavi nečim na TV… na lošem engleskom doduše, pa je nejasno točno čim). Iako je sigurno cijelo vrijeme bio s akademijom Albacetea, na proljeće je igrao za mlađe kategorije Deportivo Aguas Nuevas, a jesen je proveo u mlađim kategorijama CDE Al-Basit – oba iz Albacetea. Valjda u nekakvoj neslužbenoj, amaterskoj konkurenciji – što podržava to da nije bio službeno registriran nigdje od 2012 i Kine još. Moguće da registracija za Lokomotivu znači da će se ipak posvetiti profesionalnom nogometu… a možda i ne.
Slična je u nekim segmentima priča i Jasmina Kadirića, novog igrača Zagreba, vjerojatno dovedenog u juniorsku ekipu. Mladić iz Sanskog Mosta je također sin nogometaša, mada je njegov otac Teufik ipak “nešto” manje poznat od Hao Haidonga, napadač rođen 9.9.1997. U rodnom Sanskom mostu igrao je u akademiji Dijamant, pa u 2011. već otišao u Rudar iz Prijedora. S 15 godina, na proljeće 2013, postao je U17 reprezentativac BiH. Na ljeto je otišao na probu u Dinamo, prošao navodno, priključen bio Lokomotivi, pisalo se da će se i njegovi preseliti tamo… i valjda nisu. Nikad nije registriran za neki od tih klubova, doslovno je nestao s mape. Za pretpostaviti je da je trenirao s Lokomotivom, čekajući punoljetnost, ali to ostaje pretpostavka. Za internet iduće postoji tek u 2015. na Kutiji Šibica i eto je sad punoljetan registriran za Zagreb.
Sve ovakve priče zapravo povlače sa sobom posebnu tematiku… koliko je isplativo za igrača doći u klub gdje ne može biti registriran i trenirati s vršnjacima bez mogućnosti ozbiljnih, redovitih utakmica, zašto se upustiti uopće u to? Rijetki su, ako postoje uopće, primjeri koji su završili pozitivno za samog igrača, koliko god bio možda talentiran u startu…
MODD