Svi smo svjesni kako su nogometna romantična vremena odavno prošla. Igrači igraju za sve više novca, a novcem se plaća kvaliteta. Klubovi su tvrtke koje na tržištu svojim proizvodom nastoje što više zaraditi kako bi mogli priuštiti što bolje igrače, a navijači su potrošači, odnosno kupci tog proizvoda.
Različiti su izvori zarade klubova, a najčešće se dijele na tri osnovna: prihodi na dan utakmice (ulaznice i marketing, potrošnja na i oko stadiona), TV prava i sponzori (dres, ime stadiona … ). Kvalitetnijom predstavom možeš skuplje naplatiti ulaznicu, skupljom ulaznicom možeš napraviti bolji i komforniji stadion, kupiti boljeg igrača, prodati TV prava te više zaraditi na sponzorskim ugovorima. I onda opet u krug, boljeg igrača, skuplja ulaznica …
I gdje je kraj? Gdje prestaje linija profita?
Najbolji primjer za objasniti ovu priču je Arsenal, klub koji najviše zarađuje na dan utakmice. Posljednju utakmicu na legendarnom Highburyju odigrali su 7. svibnja 2006. nakon čega su prešli na Emirates. Na mjestu starog stadiona sagrađeno je 650 stanova, položenih tako da tlocrtom što zornije prikazuju srušeni stadion. Ulaganje u stanove isplaćeno je u samo četiri godine.
Highbury je imao kapacitet od 38.419 gledatelja, a Emirates ima 60.084, uz sjajan komfor. Cijena sezonske ulaznice? Sitnica. Najjeftinija je 1.270 eura, a najskuplja 2.536 eura. Na primjer, kod Machester Citya taj je raspon od 376 eura do 1.134 eura. Najskuplja pojedinačna ulaznica na Arsenalovom stadionu iznosi 122 eura. Stadion je u prosjeku, u prvenstvu, rasprodan 99% (59.940).
Arsenal je ovakvim cijenama izbio na prvo mjesto na svijetu po zaradi na dan utakmice čak i s manjim kapacitetom gledališta i manjom posjećenošću utakmica. Arsenal 126 milijuna eura, Real Madrid 125 (67.631 prosjek gledatelja, popunjenost u prvenstvu 79%), Barcelona 112 (77.707 / 78%). S pogleda biznisa sjajna stvar, Arsenal posluje odlično i stabilan je, gledalište je popunjeno, a za neke ulaznice postoji lista čekanja.
Usporedba cijena ulaznica po sezonama
Međutim, ima jedna kvaka. Velika. Nema pravih nogometnih navijača. Stadion se pretvorio u kazalište tišine, o čemu je Matthew Bazell napisao i knjigu “Kazalište tišine: Izgubljena duša nogometa”. Arsen Wenger često zna zavapiti put navijača prije utakmice “Trebamo vašu podršku”. Međutim, od tribine dobije samo muk. Složenih 59.940 navijača, kao jedan nijemi zid, tiho sjede i gledaju utakmicu. Pravo kazalište. Razveseli ih zgoditak i to je sve. Ako se nađe koji vruće krvi, redari ga brzo smjeste na njegovo mjesto, kako ne bi uznemiravao i smetao ostale.
Ulaznice kupuju turisti kojima nije teško dati i tih jednokratnih 122 eura. Uostalom, u posjeti Londonu nije loš izlet otići na utakmicu, poslali mobitelom “selfie” fotografiju. Za to vrijeme, dugogodišnji navijači Arsenala gledaju utakmice u pubu. Tužni jer je klub izgubio dušu, ali i dalje navijaju, glasno.
Profit na stadionu pobijedio je glasne navijače. Bar u Arsenalu.
Renato Čupić
