Nakon izgradnje Rujevice ponovno se postavlja pitanje stadionske infrastrukture u Hrvatskoj, posebno u prvoj ligi. Stadioni su u većini slučajeva nažalost stari, bez komfora (ne samo za gledatelje, nego i nogometaše), a o nekim trening kampovima većina lige, kao i oni koji su pri vrhu druge lige ili donedavno igrali u “elitnom” razredu natjecanja, mogu samo sanjati.
Gledanost u sezoni 2014/15
Prva Hrvatska nogometna liga nažalost nije gledana. Ako se vodimo podacima s web portala worldfootball.net vidjet ćemo da prosjek gledanosti u domaćoj ligi u posljednje 3 sezone ne prelazi 3500 ljudi, a i to ponajviše zahvaljujući Hajduku i Rijeci. Čak i ako ti podaci nisu sasvim točni (i od samih klubova teško je dobiti točan broj podijeljenih i prodanih ulaznica) sigurno da nije sasvim daleko od realnosti čak i ako griješi u ponekoj stotici.Osim Rujevice, svi su stadioni u javnom vlasništvu lokalne samouprave, a ista ima zadatak brinuti se o njima uz uobičajeno izdvajanje sredstava za mlađe uzraste.
Stadion Rujevica
Oronuli stadioni ne privlače gledatelje, a istovremeno, mali broj gledatelja nije dobro ekonomsko opravdanje da bi se gradili novi ili preuređivali stari stadioni. Možda je najbolji primjer za to stadion Aldo Drosina u Puli, koji je renoviran za 60mdash;ak milijuna kuna, prima 9000 ljudi, sigurno je među boljima u zemlji, a ipak utakmice Istre u prosjeku prati jedva trećina tog kapaciteta. Novoizgrađena Rujevica ima kapacitet od 5500 mjesta, i iako je zamjenski stadion, postavlja se pitanje mdash; je li taj kapacitet dovoljan za većinu prvoligaša i kako da dođu do takvog stadiona?
Gledanost u sezoni 2013/14
Obzirom da je cijena Rujevice zasad nepoznata jer stadion nije dovršen (predsjednik Rijeke, Damir Mišković ustvrdio je u nedavnom intervju za jedan dnevni list da su dosadašnji troškovi veći od 140 milijuna kuna), možemo se okrenuti stadionu sličnog kapaciteta, doduše izgrađenog na pristupačnijoj lokaciji na kojoj nije trebalo kupovati zemljište mdash; riječ je o stadionu “Hrvatski vitezovi” u Dugopolju. Njegova je cijena, kao što smo mogli vidjeti u prikazu UEFAmdash;e bila oko 87 milijuna, no prvotne su najave bile da cijena neće prelaziti 70 milijuna kuna.
Uostalom, već spomenuti Mišković ustvrdio je da je Rujevica bila skuplja zbog njihovih pogrešaka i da je on uvjeren da bi se stadion mogao izraditi i za 15,000 kuna po jednom sjedećem mjestu, odnosno da bi stadion za 5000 ljudi mogao koštati oko 75 milijuna kuna, što je taman “tu negdje” s onim u Dugopolju kapaciteta 5200 gledatalje.
Stadion Aldo Drosina
Gledanost u sezoni 2012/13
U gospodarskom stanju u kojem se nalazi Hrvatska, mnogi sport (ne u potpunosti bez razloga u nekim slučajevima) vide kao nepotrebno opterećenje za lokalne proračune (doduše, koliko košta nabavka pojedinih automobila za lokalne dužnosnike prioriteti su svakako upitni) te će teško biti natjerati lokalne vlasti da ulože u stadione i kapaciteta 5000 gledatelja. Iako bi ih recimo izgradnja i održavanje, ako se vodimo troškovima stadiona u Dugopolju te ako bi plaćanje bilo raspoređeno na 10 godina koštalo oko 9 milijuna kuna godišnje. Možda i manje ako bi se gradilo više stadiona od jednom, ako je riječ o rekonstrukciji i ako je zemljište već u vlasništvu lokalne samouprave. Dakako, tu bi mogao pomoći i Hrvatski nogometni savez, kako vlastitim financijama, tako i kroz program UEFAmdash;e zvan hattrick. Na taj bi se način moglo doći i do jeftinijih troškova na godišnjoj razini, naravno, ako smatrate da je 5000 kapacitet koji je dovoljan prosječnom provoligašu.
Ono što treba primijetiti je to da stadion ne treba biti samo izvor troškova, nego bi se izgradnjom ubuduće od njega za jedinice lokalne samouprave mogli očekivati i prihodi, a ne samo da se čeka magični investitor, no o tome više u idućem nastavku o domaćoj sportskoj infrastrukturi.
Veljko Tomić
