Eto Hajduku toliko željenih iskusnih pojačanja, sve su oči uperene u bivšeg veznjaka Maribora, Dejana Mezgu, a još više u bjeloruskomdash;ukrajinskog “neurednog” napadača Artema Milevskog. Dok je Mezga odmah preimenovan u Mazgu, a zatim u svetu beštiju grada, Tovara, s Milevskim su nastali problemi. Kako se čovjek točno preziva i kako se, ajme nama, to piše?
Ne tako davno Poljud je s veseljem dočekao Jeana Evrarda Kouassija, a kako mu se prezime izgovaralo, to je sa sigurnošću znao samo on. Komentatori, spikeri i navijači nazivali su ga Žanom Edvardom (!), Ivanom, Kvagrave;sijem, Kuasigrave;jem, Kusom, Kvasinom. Zašto bi samo Brazilci imali deset imena? Srećom, u pomoć je priskočio Tino Sven Sušić koji je s gore navedenim popričao na francuskom pa smo se otprilike usuglasili. Nama Kvasina, Tudoru Žan.
A sirotom Artemu Milevskom kao da je netko u žaru nazdravljanja napisao ime na dres. Umjesto da Артем Мілевськийpo pravilu o transkripciji ruskih, bjeloruskih i ukrajinskih imena koje se može naći uz minutu guglanja i kakvomdash;takvo baratanje ćirilicom (možda je u tome problem?) (p)ostane Artem Milevskij, prekrstilo ga se u štošta.
Sa dresa iz Dynama
Na službenom dresu Milevskyi, po novinama većinom Milevskiy. Zašto? Onaj tko je pisao prezime na dres vjerojatno se povodio službenim stranicama kijevskog Dinama (na engleskom jeziku) gdje piše mdash; Milevskyi. Prema neslužbenim informacijama u njegovoj putovnici postoji engleska varijacija prezimena koja se piše upravo kako je na dresu mdash;Milevskyi.
Sporan je završetak prezimena, taj nesretni mdash;ИЙ. Badurina, Marković i Mićanović u Hrvatskom pravopisu navode da se ukrajinskoИ transkribira kao I, a Й kao J (2007: 202)*. Jednostavno i elegantno rješenje. Stara verzija pravopisa Babićmdash;Finkamdash;Moguš dopušta dvojnost u transkripciji И, pa bi, ako se netko želi slijepo držati pravopisa iz 1994. ili 2000, moglo, apostrofiram moglo, biti Milevskyj. Izgleda čudno, ipsilon je problematičan, ne izgovara se uvijek jednako, nema ga u hrvatskoj abecedi. Čemu komplicirati? Završetak mdash;ij sasma je uobičajen u tom govornom području, olakšava nam i deklinaciju njihovih prezimena mdash; po principu sklanjanja određenih pridjeva.
Ne možemo pobjeći od toga da novinari često pribjegavaju internetskim izvorima, najčešće onima na engleskom jeziku. Koliko se naši pravopisi razlikuju, o tome bi se mogle ispisati Biblije. Međutim, bilo bi dobro kad bismo u ovakvim situacijama pokušali naučiti nešto o drugim, uvjetno rečeno egzotičnijim jezicima (realnije bi bilo da nam je engleski egzotičniji od većine slavenskih jezika). Osim što bi igračima vjerojatno mnogo značilo da proslave svoje ime onakvo kakvo je u originalu, jezična pitanja trebala bi biti česta zanimacija svih novinara, pa i onih sportskih. A zasigurno ima i ljubitelja nogometa koji nisu lišeni lingvističke radoznalosti.
Dotad:
Stigao nam je (tko?) Artem Milevskij.
Dres (koga?) Artema Milevskog krasi broj 99.
Poželimo dobrodošlicu (komu?) Artemu Milevskom.
Na Bačvicama vidimo (koga?) Artema Milevskog.
Dobro nam došao, (oj) Arteme Milevskij!
Svi raspravljaju (o komu?) o Artemu Milevskom.
Zajedno (s kim?) s Artemom Milevskim proslavili smo prolazak Dnjipra.
Bilo kako bilo, navijači su novopečenim hajdukovcima već zaželjeli dobrodošlicu, iako obojica vrlo brzo mogu očekivati da će ih “posplićiti” originalnim nadimcima!
Magdalena Mrčela
* Lada Badurina, Ivan Marković, Krešimir Mićanović,Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb, 2007, str. 302. i 303.
