Search
Close this search box.

Kakav klub, takav stadion

Budimo realni, Dinamu u trenutnom izdanju, slikom i prilikom savršeno odgovara ovakav truo i trošan stadion.

Stoji kao primjer budućim generacijama da se treba učiti na greškama prethodnika. Ponavljam, trenutnom izdanju, Dinamo u svom punom sjaju zaslužuje znatno ljepši i sretniji smještaj – i s time će se svi složiti. Stadion Maksimir vizualna je pojava propalog megalomanskog projekta, rabijatnog lopovluka i iskorištavanja javnog novca za potrebe pojedinaca. Dovoljno govori pogled na potpuno asimetrično zdanje na kojem svaka tribina svoju politiku vodi, atletska staza datira iz nekih drugih prošlih vremena te se uopće nije trebala nalaziti ovdje, polu-prozirni plato prekriva najskuplje betonske blokove, a vireća armatura podsjeća da je stadion još u fazi gradnje.

Potreba i želja da se u Zagrebu uredi pristojan stadion za potrebe kluba, ali i reprezentacije, datira još iz kraja prošlog stoljeća. “Teška vremena za tešku krađu” kao krilatica privatizacije, novoj – staroj društvenoj eliti omogućila je projekt Maksimir. Stadion koji će se graditi i dograđivati sljedeća dva desetljeća, ali nikad neće biti sagrađen, niti opravdati stotine milijuna kuna ulupane u njega. Kao što je uobičajeno, za pljačku i propali projekt nitko neće odgovarati, a uostalom tko bi se od njih više sjetio na što se potrošila tolika svota novaca. Svemu tome je veliki obol dao gradonačelnik koji je davao blagoslov za velike investicije u stadion, ali i redovito punio blagajnu kluba javnim sredstvima. Zadnjih godina se to pravdalo kao održavanje stadiona koje iznosi oko 10 milijuna kuna godišnje pa nije teško izračunati koliko iznosi trošak “održavanja” kroz spomenuti period. Nije titula počasnog predsjednika kluba dobivena na lijepe oči. Naravno, tu su i redovita predizborna obećanja koja su se kroz godine od novog stadiona pa krova za sjevernu i zapadnu tribinu svela na uređivanje prostorija pod sjevernom tribinom jer bi ih trebalo staviti u funkciju? Pa što se onda do sada nisu stavile u funkciju? Nakon što su ih sami sagradili, smišljali su petnaestak godina zašto su to napravili.

Zna se kome priča o stadionu najviše odgovara. Upravo onima koji je najviše potenciraju, a to su eminentni “stručnjaci” kojima je čaša uvijek napola puna, vječita klasa optimist. Upitate li ih zašto Dinamo ni nakon 20 godina nema dovršen stadion, prebacit će krivnju na neke ranije uprave, na neke pokojne ljude i nemilost vlastitog grada; istog onog koji je u njega ulupao sve te bijesne milijune. Ako ih pitate zašto to trenutna uprava nije napravila i jesu li isti ti ljudi odgovorni za milijune bačene “u vjetar”, reći će kako oni znaju posao i kako im Grad zagorčava život te da su, ako ništa drugo, barem donekle uredili stadion – što je također daleko od istine. Mijenjanje stolica, “farbanje” zidova i fantomska grijana podloga nisu vrijedne spomena, naročito ako je cijeli posao krajnje netransparentan, jer ako priupitate za račune, možete računati na salvu prostačkog izričaja – što uvijek više govori o prostaku, a manje o žrtvi. Ako ih pitate tko bi trebao ubuduće graditi stadion, reći će, naravno, Grad, jer će prešutno priznati da je ipak ljepše tuđim novcima mešetariti.

Priče kako će Dinamo samostalno sagraditi svoj stadion bile bi smiješne da nisu toliko žalosne. Klub koji je ljetos bio na rubu financijske provalije, a teško je reći kakva je sada trenutna situacija nakon nekoliko teških transfera, gradnjom (odnosno ulaženjem u projekt gradnje novog stadiona) dobrovoljno pristaje ponovno živjeti na rubu. Klub nema sredstava za takvo što, barem ne poštenim ili racionalnim putem. Poznavajući upravu koja takve spinove plasira u javnost, riječ je o najobičnijem blefu, uvjeravaju ljude u nešto s čime ne raspolažu, a razlog je naravno hlapljivost i besramnost prošenja novca drugih za vlastitu privatnu zabavu. Da, na tom stadionu se već godinama odvija privatna zabava.

Dakle, po dobrom starom običaju, nikad nitko nije konkretno odgovoran, ali uvijek su jedni te isti zaslužni. Imajuć na umu kako se ništa bitno nije, a ni neće promijeniti po pitanju stadiona, to im dođe kako savršena izlika za nedostatak gledatelja (prije deset godina gledanost je bila deseterostruko veća na istom tom neurednom stadionu), ali i konstrukcija navodne nebrige lokalne vlasti o nogometu, iako je politika njegov najveći pokrovitelj.

Što Dinamu treba? Novi stadion neupitno, ali to pitanje bi trebali rješavati neki novi ljudi, nova uprava s jedne strane te novi gradski čelnici s druge strane. Ovi dosadašnji neupitno su nesposobni i netransparentni i za znatno manje projekte. Kada budemo imali nove ljude, sposobne i donekle poštene, možemo pripremati rješenje za Maksimir – i to znatno manjeg kapaciteta od, recimo, 20.000 ljudi. Bilo bi idealno kada bi to klub mogao platiti sam ili eventualno u partnerskom odnosu s Gradom, a promjena adrese, ako se pita navijače, neće biti opcija, budući da ova lokacija nosi mnogo toga što ljude sentimentalno, ali i povijesno veže za Maksimirsku 128.

Igor Žuraj


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter