Da u svjetskom nogometu postoji više klubova koji nose isto ime nije nikakva nepoznanica. To nije ništa novo niti u Hrvatskoj jer, prema sustavu Hrvatskog nogometnog saveza, trenutno je samo u našoj državi aktivno 14 klubova pod imenom Dinamo i 11 pod imenom Hajduk. Poznat je mnogima i NK Hajdin iz Creta Bizovačkog u općini Bizovac, nedaleko Valpova, kojeg su zajednički osnovali navijači dva najtrofejnija hrvatska kluba. No, kada se nađe još jedna Cibalia, osim one Vinkovačke, to je nešto novo, nešto drugačije, posebno malo upućenijima koji znaju da vinkovački drugoligaš nosi ime po Rimskom nazivu svog grada mdash; Colonia Aurelia Cibalae. Upravo je zato zanimljivom postala priča o Cibaliji iz Seonjaka, malog mjesta u BiH, u Distriktu Brčko. Kako je do bilo kakvih informacija o tom klubu, barem putem interneta, bilo praktički nemoguće doći, potraga za pravom osobom odužila se na nekoliko mjeseci. Napokon, preko nekoliko klubova, a zatim i novinara, stigli smo do prave osobe mdash; Ivice Ageljića. Kažemo prave jer upravo je on bio jedan od osnivača, daleke 1981. godine. Ipak, klub se nije od samog početka zvao Cibalia.
Ivica Agelji
mdash; Klub je formiran 1981. godine pod imenom OFK Borac, a ja sam kao predsjednik omladinske organizacije bio jedan od osnivača. Kod nas se u to vrijeme 4. srpnja slavio Dan Borca pa je tako došlo i do samog imena. Kada je krenuo rat u bivšoj državi, a Brčko je multietničko, krajem 1991. godine sam predložio promjenu imena jer se Dan Borca već dvije godine nije niti slavio, započeo je priču Ivica Ageljić.
Ideja je, kako i sam kaže, apsolutno prihvaćena. Ime Cibalia predložio je na Skupštini kluba održanoj 22. veljače 1992. godine, a znao je za podatak odakle samo ime Vinkovačkom klubu.
mdash; Da, znao sam taj podatak o Rimskom nazivu grada. Na neki sam način napravio spoj s religijom. Drugi razlog je bio taj što je Vinkovačka Cibalia nama bila najbliži veliki klub i na odredbeni način pružiti podršku. A treći razlog je veliki broj odlazaka naših ljudi u Vinkovce i okolna mjesta. To je bila jaka poveznica naziva, nogometa i naroda.
Ivica Ageljić je tada potvrđen za predsjednika, a motiv kluba pod njegovim vodstvom bio je pokazati drugima (Srbima i Bošnjacima) da su tu, tko su i što su. Na žalost, tada je Cibalia iz Seonjaka odigrala tek nekoliko susreta. U Pelagicevom se nije gostovalo jer je slovilo za srpsko gnijezdo, a u travnju 1992. godine sve se počelo raspadati i u samom Brčkom kada je prekinut rad kluba.
Nakon rata, Ageljić je uvidio da postoje uvjeti, ali i veliki broj igrača pa je inicirao obnavljanje kluba. Službeno, obnovljen je 17. lipnja 1999. godine, nepuna tri tjedna nakon famoznog finala kupa Hrvatske u kojem je Vinkovačka Cibalia poražena od Osijeka.
mdash; Tada smo imali točno 33 igrača. Angažirao sam sponzore, donatore, obrtnike… Kao predsjednik sam klub vodio do početka 2001. godine. Već u prvoj natjecateljskoj sezoni smo izborili viši rang, odnosno Prvu županijsku ligu Posavske županije. Ali, u proljeće 2001. godine, pojavila se “krtica” u Upravnom odboru koja je remetila odnose pa sam podnio ostavku, ali u roku u kojem se sve moglo kvalitetno pripremiti za privođenje sezone kraju. Na žalost, nakon što je ta osoba preuzela klub, nije odigrana više ni jedna utakmica. Klub se jednostavno raspao.
Peat ugaene Cibalije
Nedugo nakon svega, Ageljić je postao zastupnik u skupštini Distrikta Brčko i tu je funkciju obnašao dva mandata. Kako su svi igrači iz Cibalije otišli u okolne klubove, a infrastruktura je bila u lošem stanju, kao zastupnik je podnio amandman na cca. 105.000 KM za izgradnju kompleksa terena za male sportove koji je nazvao “Arena”. Sredinom 2008. godine su tako na nekadašnjem igralištu Cibalije iz Seonjaka izniknuli tereni s rasvjetom za mali nogomet, odbojku i tenis, a nešto kasnije izgrađene su i tribine.
Davor Mikulić
