U društvu koje je tako opčinjeno medijima ne čudi da su se politički i kulturni proizvodi odavno počeli pretvarati u estradnjačke događaje. No čak ni u vrijeme suđenja bivšem premijeru Sanaderu nismo svjedočili estradizaciji pravne struke, kao u slučaju tiskovne konferencije gospodina Mamića i njegovih odvjetnika.
Odavno je u ovom društvu forma važnija od sadržaja, no nekako smo manje osjetljivi kada se to događa u književnosti, slikarstvu ili glazbi. Problemi sa promjenom kritičkog, kulturnjačkog diskurza u onaj estradni, površan i plitak, zanimaju samo uži dio populacije. Kada se stvari prebace u politiku onda situacija postaje još ozbiljnija, a nedostatak sadržaja potvrđuje koliko smo kao pojedinci i društvo površni, lišeni bitka. Kritičkog promišljanja stvari i pojava.
Mamić je odavno postao društveni fenomen, nedostatak intelektualne elite i izostanak kritičkog stava društva iskoristio je, i uz medije, od sebe stvorio pravu estradnu zvijezdu. Presice iz Kluba postale su medijski fenomen per se. Besprizorna obraćanja prepuna agresije, blasfemičnog i profanirajućeg stila ušla su u javni prostor kao nikad prije. U terminima njegovih “nastupa” nemoguće je naći sličan sadržaj, njemu je sve (bilo) omogućeno i slobodno. Opsovati, vrijeđati i prijetiti. Prava zvijezda. Uvrede, koje je koristio postale su dio gotovo standardnog govora, uveo ih je u javni diskurz (“ma nabijem i tebe..”). Postao je dio mainstreama. Medijski prostor koji je dobivao i još uvijek dobiva razmjeran je izgleda samo njegovoj financijskoj moći. Glad medija (ne samo sportskih) za skandalima u njegovoj izvedbi bila je tolika, da su ga citirali doslovno bez ikakvih ograda za neprimjeren sadržaj. A bilo ga je, u obilju. I ne govorimo tu samo o medijima, koji su mu bili skloni, već i onima, koji su ga kritizirali. Oni su se također našli u svojevrsnoj simbiozi sa svojim arh-neprijateljem, zarađujući praktično na njegovim ispadima, naslovima potičući tu glad javnosti za skandalima.
Odjednom sve postaje još za nijansu apsurdnije, kada se ugledni odvjetnici posluže PR-ovskim trikovima i formama želeći borbu iz pravosudne sfere preseliti u medije. Umjesto odgovora na konkretna pitanja, slušali bi o crvenima, koji ga mrze ili bratovoj alimentaciji. Umjesto istrage, umjesto o meritumu stvari rasprava bi se koncentrirala na detalje, spinove i dojam. Simpatije ili nedostatak istih javnosti. Poput domaće verzije Jerry Springer Showa.
DORH je odmah reagirao priopćenjem: “Odvjetnici su tijekom konferencije za novinare dali svoje vrijednosne sudove o postupcima u kojima je istraga u tijeku, a koji su sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku nejavni. Dakle, sud je utvrdio postojanje osnovane sumnje da su počinjena kaznena djela kako se okrivljenicima stavlja na teret rješenjima o provođenju istrage. “
Slučajevi o kojima je riječ su ozbiljni, osobama pod istragom se na teret stavljaju ozbiljna djela. U pravednom društvu, kakvo želimo biti, istrage se vode u tajnosti, iza zatvorenih vrata. U ovom slučaju postoje mnoga ozbiljna pitanja, koja vape za odgovorima. Njih sigurno nećemo dobiti na odvjetničkim pressicama ili TV suđenjima.
Taktika, koju su odabrali, vodi ih po samom rubu zakona i morala. Bojim se da su ugledni odvjetnici promašili, ne samo “ceo fudbal”, nego su i na krivi teren izašli.
