“…U udarnom terminu HTV-a objavljena je emisija koja je neodoljivo podsjećala na emisije iz komunističkih vremena u kojoj su promovirane “zdrave snage” u liku četvorice bivših igrača Dinama koji su javno izjavili da su oni eksponenti “Zajedno za Dinamo” i BBB koji divljaštvom ruše legalnu upravu Dinama. Treba istaknuti da se ta grupa naziva Zdravka Mamića diktatorom uz poruku da se zna kako su kroz povijest završavale diktature i diktatori. Istovremeno Dario Šimić u toj emisije formulirao je stajalište grupe koju predstavlja rekavši da se oni zalažu da se direktnom izborima po modelu jedan čovjek jedan glas izabere predsjednika o onda on svoje suradnike. Demokratski, nema što. Očigledno je da ovoj skupini fali osnovno političko obrazovanje kao i ono za javnu komunikaciju jer i u najrigidnijim režimima, onim diktatorskim uvijek se nastoji održati forma na način da neposrednim biranjem bira predsjednika, ali bome i predstavnike u drugim tijelima, skupštine kluba ili organa vlasti.
Ovakav “cezaro-papistički” oblik vladanja gdje novo izabrani monarh, diktator, predsjednik kluba sam bira suradnike doista nije potreban hrvatskom društvu u nijednom segmentu budući da on po sebi predstavlja negiranje demokracije kao takve.
Rezultat ponuđenog modela vidio se i u glasanje na koncu emisije Nedjeljom u 2, na pitanje “jeste li za to da se vodstvo Dinama bira po principu jedan čovjek jedan glasrdquo; da se od milijunskog auditorija oglasilo “čak” 190 gledatelja od koji je 164 bila za a 28 protiv. Statistički gledano ovo predstavlja doista primjer širokog interesa građana koji za razliku od medija a posebno HTV znaju odlučiti što je nacionalni demokratski interes, a što ne.
Gore citirana nakupina laži i obmana dio je šireg pamfleta kojeg, nakon svakog prvoligaškog kola,izdaje Hrvatski helsinški odbor, u okviru svog projekta “Izravna prevencija navijačkog nasilja”.
Osnovna ideja ovog, naoko, hvale vrijednog projekta jest edukacija navijača, nogometnih djelatnika i novinara spomenutom cilju prevencije navijačkog nasilja. Kako, gore citirani, tekst nema nikakve veze s edukacijom, niti služi promicanju ijedne od načelnih ideja HHO-a, štoviše, u apsolutnoj je suprotnosti s istim, odlučio sam kroz kratak osvrt raskrinkati ove skandalozne tvrdnje HHO-a. Smatram da je to dužnost, ne samo kao ljubitelja sporta, ne samo kao novinara, već kao odgovornog građanina Republike Hrvatske.
Krenimo redom.
JE LI emisija “Nedjeljom u dva” bila promocija “zdravih snaga” koja neodoljivo podsjeća na slične emisije iz komunističkih režima?
Za precizan odgovor bi najbolje bilo priupitati nekoga stručnog i iskusnog po ovom pitanju. Primjerice člana Dinamovog Izvršnog odbora, gospodina Tomislava Marčinka, visokopozicioniranog djelatnika TV Novi Sad iz doba komunističkog režima. Dok ne dobijemo odgovor gospodina Marčinka, mi ćemo reći da mislimo kako je odgovor na postavljeno pitanje – NE. Gospodin Zdravko Mamić je, kao alfa i omega sadašnje Dinamove uprave, više puta imao priliku gostovati na javnoj televiziji (i to baš u navedenoj emisiji), te iznijeti svoju istinu o sukobu s navijačima. Prilikom jednog gostovanja u navedenoj emisiji, gospodin Mamić se na krajnje zanimljiv način, mašući službeno tajnim dokumentima – policijskim dosjeima (iako to kao civil nikako nije smio) obračunao s nekim navijačima. I nesumnjivo će još imati priliku gostovati na HRT-u, i dati svoju viziju događaja u i oko Dinama. K tomu, gospodin Mamić i Dinamova uprava imaju neograničeno pravo javnog izražavanja preko svojih press konferencija koje redovito i organiziraju. Treba li uopće spominjati da takvo pravo na javno izražavanje u komunizmu ne postoji?
JE LI inicijativa ZZD sačinjena od divljaka?
S internetske prezentacije te organizacije (www.zajednozadinamo.com), kao i iz njihovih istupa to ne možemo zaključiti. NIKAKO.
Za razliku od primjerice ovog istupa:https://www.youtube.com/watch?v=HKzwdpVi1XA
Nagradno pitanje – što je po pitanju ovih uvreda i prijetnji učinio HHO? Za divno čudo – NIŠTA.
JE LI inicijativa “jedan član-jedan glas” istinski iskaz težnji za DEMOKRATSKIM Dinamom?
Demokracija podrazumijeva vladavinu naroda. Ona može biti stvarna i prividna. Stvarna demokracija je kad narod sam, neposredno, bira svoje vodstvo. I kad se prava tog naroda, definirana ustavom i zakonom, poštuju. U slučaju nogometnog kluba, narod su – navijači! Navijači su tijelo kluba. Gospoda iz HHO-a tvrde da se i u najrigidnijim diktatorskim režimima provode izbori u kojima se izravno bira vođa, koji potom izabire svoje suradnike. Pri tome čak “četvorci” spočitavaju političku neobrazovanost. Sve se može analizirati, pa i ove njihove tvrdnje.
Koji su to najrigidniji diktatorski režimi? Zasigurno, od sadašnjih, ogledni su primjeri Demokratska Narodna Republika Koreja (najbizarniji naziv neke države), Narodna Republika Kina i Kuba, a od bivših svakako SSSR, SFRJ (opet bi u pomoć mogli zvati Marčinka, za iskustvo iz prve ruke) i ostali režimi država “istočnog bloka”. Koliki postotak stanovništva danas izabire vodstvo DNR Koreje? 0.01%? 0.001%? Vjerojatno manje. Slično je i u NR Kini, kao i u bivšem Sovjetskom savezu i na Kubi. Dakle, nema govora o neposrednom izboru predstavnika vlasti. Da se ne okomljujemo samo na komunističke režime, spomenut ćemo i neke fašističke, poput režima Somoze u Nikaragvi. On je čak održavao izbore, ali su oni bili krajnje neslobodni i nedemokratski, uglavnom lažirani. Iz izjava oporbene “četvorke” možemo iščitati ponešto drukčije tonove. Oni su spremni prihvatiti svakog pobjednika izbora, pa čak i Zdravka Mamića. Gdje je tu rigidnost? Gdje je tu diktatura?
Kad već govorimo o demokraciji, neizbježno je postaviti i ovo pitanje: koliko ljudi danas odlučuje o Dinamovoj sportskoj politici? Odgovor je – osamdesetak, dragi moji. Toliko je barem glasova u skupštini kluba. Osnova po kojoj se danas biraju članovi u tu skupštinu vjerojatno nije poznata niti njima samima. Mada se podobnost vladajućem režimu naoko nameće kao glavni kriterij. E, tu već pronalazimo sličnost s rigidnim režimima i metodama njihovog izbora.
Za kraj ove serije primjedbi ćemo se malo i nasmijati na račun HHO-a, premda zapravo, ovaj puta oni nisu ništa krivi.
Vidjevši rezultate TV ankete u spornoj emisiji, u kojoj su gledatelji, njih ni 200, glasovali o tome treba li se u Dinamo uvesti princip “jedan član-jedan glas”, naši dragi HHO-ovci su trijumfalno zaključili kako je ova tema potpuno beznačajna široj javnosti. Jer, da tomu nije tako, onda bi se valjda premašilo 200 glasača u anketi. Shodno tomu, pozivanje četvorice Dinamovih kapetana u emisiju okarakterizirali su kao besmisleno i bespotrebno. Ali, tijekom dana je uslijedio demanti gospodina Stankovića, voditelja emisije, u kojem se navodi da je glasovanje de facto bilo onemogućeno, ljudskom greškom (gledatelji su, vjerujući da glasuju po navedenoj temi, nazivali brojeve telefona koji uopće nisu bilježili glasove). Zato ću, samo za gospodu iz HHO-a, citirati jednu drugu anketu, s također veoma posjećenog medija, index.hr.
Anketa portala index.hr
Dakle, malo više od 200 glasova.
Prikazana jednostranost i subjektivnost HHO-a, kao i bezočno negiranje i iskrivljavanje činjenica, shodno tome i obmanjivanje javnosti, navode nas da konstatiramo sljedeće: Ovaj i ovakav helsinški odbor je postao pyongjanški odbor. Citirani tekst, kao i mnogi HHO-ovi tekstovi ove tematike, nema apsolutno nikakve veze s prevencijom nasilja, a ponajmanje ima veze s edukacijom navijača (štoviše, napada zdrav razum hrvatskog čovjeka). Cijeli ovaj program prevencije navijačkog nasilja je umjesto hvale vrijednog doprinosa razvoju civilnog društva postao najobičnije forsiranje priče o ugroženosti Zdravka Mamića, i blaćenje njegovih protivnika. Istodobno se ugrožavanje ljudskih prava suparničke strane (stotine svjedočanstava o torturi nad navijačima) uopće ne bilježi, štoviše, sve se navijače koji nisu na kursu aktualne uprave titulira kao huligane (vjerojatno plaćene od strane Crvenih Khmera). Ogledni primjer dvostrukih mjerila. Za većinu nepodopština za koje se optužuju “huligani” (neovisno o tome kojem navijačkom korpusu pripadali) može se i za Zdravka Mamića pronaći video materijal s istim ili sličnim grijesima. I to na Internet servisu kojeg Zdravko nabije na …., hm pa znate već što…. A o tome niti slova u “Izravnoj prevenciji navijačkog nasilja”.
Da zaključimo: Svatko od nas ima pravo izražavati, po pitanju načina izbora uprave Dinama i po svakom drugom pitanju, stajalište koje želi, sve dok to izražavanje stajališta ne ugrožava druge. Međutim, HHO je krovna udruga ljudskih prava, i jedan od stupova civilnog društva. HHO je naša savjest. Ili bi barem to trebao biti. Za njega vrijede malo više moralne norme.
Izražavamo nadu i vjeru da će se naši dragi kolege iz Pyongyanga ipak vratiti u Helsinki, na pozicije koje im pripadaju, i da će obavljati zadatke radi kojeg su i osnovani. Pamfletiranje, za bilo čije interese, definitivno tu ne pripada.
